Nakon rasprodatih novembarskih i decembarskih izvedbi, komedija „Ženski orkestar“ vratila se na scenu Jelićeve 18. januara. Kreativni tim, na čelu s Adisom Omerovićem, okupio je sjajnu glumačku postavu među kojom se istakla glumica Elma Fetić.Za „Dnevni avaz“ Fetić je istakla da gluma nije isključivo profesija koja se bira već je poziv u pravom smislu te riječi. <h2>Ljudska priroda </h2>- Ne možete mu se tako lako oduprijeti. I ne treba, jer je jako plemenit. Od malih nogu osjećala sam da me umjetnost izražavanja privlači. U trenutku kada sam prvi put stala na scenu, ja sam osjetila da tu pripadam. Nekako, od tog trenutka nisam više nikada to dovela u pitanje. Gluma omogućava duboko istraživanje ljudske prirode i emocija, preispitivanje identiteta i povezivanje s publikom na jedan poseban način. To je poziv u kojem neprestano rastete i radite na sebi, a tu uvijek ima posla. U tom smislu, gluma je za mene ne samo profesija, već i strast koja ne prestaje da raste – kazala je Fetić.Smatra da svi umjetnici iz raznih oblasti umjetnosti imaju veliku ulogu u oblikovanju društvenih promjena i stvaranju društvene atmosfere. - Imati privilegiju da nešto kažete sa scene je pozicija koja nosi odgovornost, ali je i jako korisna. Umjetnost ima moć da inspiriše, pokrene emocije i mijenja perspektive, pruži utjehu, otkriva istine, postavlja pitanja, podstakne kritičko razmišljanje, a samim tim ima veliki utjecaj na društvo – poručila je Fetić.<h2>Pozorište je posebno</h2>Fetić je bh. glumica koja je aktivna i na filmskoj sceni u BiH, a posebnu pažnju privukla je ulogom u filmu „Gym“ Srđana Vuletića.- Film i pozorište su dva različita načina rada, ali sa svojim posebnostima. Pozorište je, naravno, posebno uzbudljivo, jer je to živi trenutak sa publikom, emocija, okolnosti u kojima plivate u trenutku. Film s druge strane nudi drugačiji svijet, suptilnije načine izražavanja, neke pomoćne elemente i slično, ali ne bih pravila isključiv izbor. Meni je prvo snimanje bilo jednako uzbudljivo kao i prvi proces u pozorištu i mislim da su mi u ovom trenutku, kao i svim mladim glumcima, dragocjena iskustva i u pozorištu i na filmu – rekla je Fetić.<h2>Trenutni angažman</h2>Dodala je da svaki izlazak na scenu zahtijeva adekvatnu fizičku i psihičku pripremu.- Svaki glumac tu pripremu prilagodi sebi onako kako njemu najviše koristi, ali, naravno, zavisi od zadatka i okolnosti. Tako da ja te rituale uglavnom vezujem za lik koji igram – poručila je Fetić.Fetić trenutno igra dvije postojeće predstave, komediju „Ženski orkestar“ i „Idiot“ u režiji Selme Spahić, koja je na repertoaru Narodnog pozorišta Sarajevo. Pored toga Fetić radi i u Helen O'Grady Drama Academy Sarajevo.&nbsp;

Film nudi drugačiji svijet i suptilnije načine izražavanja

Fetić: Gluma je poziv u kojem neprestano rastete

Glumica Elma Fetić za „Avaz“: Umjetnost ima moć da inspiriše 

Reditelj Aleš Kurt radi na predstavi „AU REVOIR – Doviđenja“ u Pozorištu mladih Sarajevo, a za „Dnevni avaz“ je istakao da je tema predstave odlazak mladih od svojih domova.<h2>Svjetski trend</h2>- Prvo, moramo shvatiti da nam je ova naša planeta još jedini dom. Sve priče o kolonizaciji svemira, o novim intergalaktičkim ljudima, su fantazija. Rekao bih često zlonamjerna fantazija koja služi pokvarenim političkim ciljevima. Trebamo čuvati ovaj svoj dom i brinuti se o njemu. Drugo, djeca odlaze jer nismo učinili dovoljno da im obezbijedimo perspektivu ovdje. U isto vrijeme svijet se ubrzano mijenja. Nove generacije svakako odlaze tražeći bolje prilike za sebe. To je svjetski trend. Niko više nije slijepo vezan za svoju grudu zemlje. Nova ekonomija to nalaže. Ko zna kakvo će biti tržište rada, recimo, za deset godina? Mi sigurno ne – kazao je Kurt.Otkrio je da su ovu predstavu Belma Lizde-Kurt i on krenuli raditi s glumcem Mirsadom Tukom.- Nažalost, on se tokom rada razbolio i preminuo. Nakon određene vremenske distance, shvatili smo da ne trebamo odustati od ove predstave i, na neki način, ona je i posvećena Mirsi. Sada u njoj igraju Belma i mladi glumac iz Tuzle Elvis Jahić, koji me je impresionirao kada sam radio „Kreketanje“. Ja sam u duši zabavljač i, da su neka druga vremena, vjerovatno bih radio tematski puno opuštenije predstave. Možda baš to i bude moja budućnost – istakao je Kurt.Dodao je da sve što je uradio u prvim godinama karijere bilo je iz zabave i na osnovu nekog talenta.- Ali nisam se umorio. Vjerovatno zato što sam kasno počeo da radim. Imam svoju malu tajnu kako prevariti umor. Odlučite da čitav dan mislite na prirodu. Ili barem na dio nje. I to je dovoljno. Mislite na more. Mislite na drveće. I počnete se osjećati potpuno drugačije – poručio je Kurt.<h2>Nemamo prava</h2>Naglasio je kako nije lako stvarati u BiH, jer njegova profesija nije sistemski uređena.- Ne vidim ni neke ozbiljne intencije da se to promijeni. Umjetnici nemaju praktično nikakva prava. Ono što uradimo, uprkos svemu, gotovo uvijek se marginalizira. Ja se godinama osjećam diskretnim disidentom ovdje u Sarajevu, i nije to situacija od jučer. Traje to. Ali ipak ja stanujem ovdje. Povremeno i radim, iako postoji dosta nekih klanova i pojedinaca koji mi stoje na putu. Vjerujte, to je također veoma jaka motivacija i za stvaranje i za postojanje. Motivira me i činjenica da sam odlučio da radim isključivo stvari koje volim, sa ljudima koje cijenim. Kada složite stvari na pravi način, veoma lako nađete svoje mjesto i smisao bilo gdje na svijetu – zaključio je Kurt.<h2>Junak demencije</h2>Kurt već dugo vremena želi adaptirati ili stvoriti priču o demenciji za pozorišnu scenu.- Svaka priča u kojoj se junaci bore sa svojim pamćenjem je, prema mom mišljenju, izuzetno uzbudljiva – kazao je Kurt.

Motivira me i činjenica da sam odlučio da radim isključivo stvari koje volim

Kurt: Niko više nije slijepo vezan za svoju grudu zemlje 

Reditelj Aleš Kurt za "Avaz": Djeca odlaze jer im nismo obezbijedili perspektivu u BiH

Večeras je na sceni Kamernog teatra 55 izvedena predstava “Sjećaš li se Doli Bel” u režiji Kokana Mladenovića, koja s pravom nosi titulu jedne od najnagrađivanijih predstava ovog teatra. Publika je ispunila dvoranu do posljednjeg mjesta, a tražila se i karta više, što dovoljno govori o interesovanju i popularnosti ovog pozorišnog remek-djela.Predstava, rađena prema kultnom djelu Abdulaha Sidrana, otvara mnoge teme i pitanja koja publiku vode na putovanje kroz vrijeme i prostor sjećanja. Emotivni uragan koji donosi ovaj komad publiku poziva da zajedno s likovima “prebira kutije sjećanja” i otkriva njihove skrivene tajne i emocije.Na sceni su zablistali neki od najboljih glumaca domaće pozorišne scene Emir Hadžihafizbegović, Gordana Boban, Tatjana Šojić, Feđa Štukan, Davor Golubović, Elma Juković, Muhamed Hadžović, Admir Glamočak, Sabit Sejdinović, Amar Selimović, Enes Kozličić i Sin Kurt. Scenografiju i kostimografiju osmislila je Adisa Vatreš Selimović, dok je muziku komponovala Irena Popović. Dramaturg Kamernog teatra 55 dugogodišnji, Vedran Fajković, a od nedavno u vd. direktor Kamernog teatra 55.Posebnu pažnju posvećuju tehnički i administativni tim koji su skupa sa inspicijentom Senadom Bešićem čiji je doprinos nemjerljiv. “Sjećaš li se Doli Bel” još jednom je pokazala snagu i značaj Kamernog teatra 55, potvrđujući da kvalitetna umjetnost uvijek pronalazi put do srca publike.

Predstava, rađena prema kultnom djelu Abdulaha Sidrana, otvara mnoge teme i pitanja koja publiku vode na putovanje kroz vrijeme i prostor sjećanja

Predstava "Sjećaš li se Doli Bel" ponovo osvojila publiku Kamernog teatra 55

Zlatana Školjića, bh. glumca i člana ansambla Bosanskog narodnog pozorišta (BNP) Zenica, publika može gledati u nagrađivanoj predstavi „Siročad“, koja će večeras biti izvedena u Domu kulture Kakanj u 19.30 sati.Školjić je za “Dnevni avaz” otkrio da njegov lik je čovjek koji nosi ogromnu količinu mržnje i tu mržnju donosi svojoj najbližoj porodici.<h2>Lični doživljaj</h2>-	Predstava govori o tome kako jedan čovjek može uništiti živote drugih ljudi samo svojom banalnom, glupom mržnjom, koja nikada nije dobrodošla. Na početku, dok smo radili na predstavi, nisam previše razmišljao o tome šta znači mrziti nekoga. Međutim, igrajući ovaj lik, nakon nekoliko izvedbi, stvarno sam lično doživio to što govorim, i to me prilično prepalo. Predstava izaziva strah kod publike zbog te količine mržnje koju moj lik ispoljava. Ispoljavajući mržnju, lik se ponaša tako tiho, a sa sobom nosi i žrtve. Do ove predstave nisam ozbiljno razmišljao o tome kako mržnja raste i kako, na kraju, može uništiti sve oko nje - rekao je Školjić.Istakao je da je predstava “Siročad” višestruko nagrađivana i dobro prihvaćena jer gledatelji dožive vrstu pročišćenja.<h2>Komedija i tragedija</h2>-	Nažalost, na našim prostorima smo uvijek okruženi nekim oblikom mržnje, prema drugom i drugačijem. Mislim da se publika u ovoj predstavi pronalazi upravo zbog toga. Ova predstava je više puta nagrađivana, a to smatram potpuno zasluženo i ona mi je jedna od dražih u karijeri - dodao je Školjić.

Kazao je da je publika u različitim gradovima različito doživljava predstavu.- Negdje predstavu gledaju kao komediju, a negdje kao tragediju. U Zenici, gdje igramo kamerno, publika se gotovo uopšte ne smije, jer smo im jako blizu. Ipak, kad igramo na većim scenama, publika se osjeća opuštenije, pa lakše reagira na duhovite replike, iako je situacija u predstavi napeta. Naša predstava je najbolje prihvaćena u Banjoj Luci. Tu smo imali vrlo toplu reakciju publike, a nakon predstave smo imali razgovor s njima koji je trajao skoro pola sata. Ta reakcija mi je ostala u posebnom sjećanju - istakao je Školjić.<h2>Atmosfera među glumcima</h2>Naglasio je da je rad na predstavi bio jako pozitivan i ispunjen pozitivnom energijom.- Tema mržnje, koja je jako teška, nije pokvarila atmosferu među nama. Mi privatno imamo divne odnose - kazao je Školjić.

Do ove predstave, nisam previše razmišljao o tome šta znači mrziti nekoga

Enes Salković, Zlatan Školjić i Snežana Vidović

Glumac Zlatan Školjić za "Avaz": Mržnja uništava sve oko sebe

Svjetski, a naš. To je jedan od najboljih opisa književnog velikana Aleksandra Hemona, Sarajlije s adresom u Čikagu.<h2>Jezik teatra</h2>Stigao je iz Sjedinjenih Američkih Država u svoj rodni grad, kako bi prisustvovao premijeri predstave „Svijet i sve u njemu“ u Sarajevskom ratnom teatru (SARTR), koja je izvedena 16. januara. A ovaj pozorišni komad je, ustvari, adaptacija Hemonovog romana „Bejturan i ruža“ koji je na engleski preveden kao „The World and All That it Holds“, što na našem jeziku znači „Svijet i sve u njemu“.Hemon je ekskluzivno govorio za „Dnevni avaz“.Objasnio je da je htio izbjeći direktan prijevod riječi „Bejturan“ (pelin) na engleski, jer bi značilo da se upotrijebi riječ „wormwood“ ili „crvljivo drvo“.

Istakao je da je sama adaptacija romana izvanredno odrađena.- Nakon što sam vidio pretpremijeru, mogu reći da je jezik književnosti majstorski preveden u jezik teatra. Potpuno sam potresen gledajući predstavu. Glumci, energija, režija, sve je na vrhunskom nivou – naglasio je Hemon.Iako je još kao mladić otišao iz Sarajeva, svoj grad i svoju domovinu nikad nije zaboravio. Dolazi kada god mu obaveze to dozvoljavaju.- Često dolazim u Sarajevo i osjećam posebnu povezanost s gradom, jer svaka je moja „Bosna“ radna i mnogo mojih kreativnih projekata ima korijene ovdje. Veliki dio gdje ja živim čini i naša dijaspora, tako da je komunikacija dijaspore i domovinskog prostora ono o čemu ja pišem, što praktikujem i svi koje ja znam i volim isto rade. To je tkivo svega što radim – istakao je Hemon.Pitanja poput nacionalizma, fašizma i posljedica raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije često su prisutna u njegovim projektima, reflektirajući društvene i historijske izazove koje istražuje kroz svoj rad.<h2>Snaga umjetnosti</h2>- Moje nade leže u mladim generacijama, koje su uvijek bolje od nas i prethodnih generacija, a naročito od onih generacija koje su bile prisutne tokom raspada Jugoslavije, rata i poslijeratne tranzicije. Moja nada za budućnost je isključivo zasnovana na moju vjeru u mlade ljude koji su bolji i pametniji od nas - rekao je Hemon.Kroz roman „Bejturan i ruža“ prikazao je događaje iz Prvog svjetskog rata očima dvojice zaljubljenih muškaraca različitih kultura iz Bosne. Otkrio je kakav utisak želi da publika iz pozorišta ponese sa sobom nakon gledanja predstave.- Želim da publika sa sobom ponese taj osjećaj zajedništva i snagu umjetnosti koja povezuje ljude – zaključio je Hemon.<h2>Priča izbjeglica</h2>Roman „Bejturan i ruža“ prati priču dvojice izbjeglica, Rafaela Pinta, sefardskog apotekara, i Osmana, muslimanskog vojnika, koji se zaljube tokom Prvog svjetskog rata u centralnoj Evropi.Njihovo prijateljstvo počinje u ukrajinskim rovovima nakon atentata na nadvojvodu Franju Ferdinanda u ljeto 1914. godine. Zajedno bježe iz rovova, preživljavaju gotovo sigurnu smrt, susreću se sa špijunima i boljševicima, putuju preko planina i kroz pustinje, iz svijeta u svijet, stižući do Šangaja, i to zahvaljujući Pintinoj ljubavi prema Osmanu.Hemon je osvojio brojne vrlo značajne nagrade za književnost.

Napravljena predstava u SARTR-u prema njegovom romanu „Bejturan i ruža“, čijoj premijeri je prisustvovao

Hemon: Jezik književnosti majstorski je preveden u jezik teatra

Aleksandar Hemon, Sarajlija s adresom u Čikagu, za "Avaz": Bosna je tkivo svega što radim

Muhamed A. Akšamija, bh. umjetnik i teoretičar umjetnosti, sutra, 16. januara u 19 sati će u Umjetničkoj galeriji BiH otvoriti izložbu ciklusa „Tragovi Bosne”. Akšamija je za „Dnevni avaz“ pred samu izložbu otkrio da se projekt sastoji od pet podciklusa i svaki je trajao 10 godina, a da ih sada prvi put izlaže.&nbsp;<h2>Osnova svega</h2>- Ciklus obuhvata oko 700 radova - skica, manjih i većih formata, i drugih materijala. Rad na ovom ciklusu trajao je skoro 50 godina, ali je interesantan jer se bavi određenim pogledom na ornamentalnu umjetnost koja asocira na Bosnu. To je osnova svega. Vidjet ćete kad dođete uživo, što kažu – rekao je Akšamija.Istakao je da svaka&nbsp;izložba košta mnogo, a to ljudi često ne razumiju.&nbsp;- Danas je teško dobiti pokroviteljstvo. U ovom slučaju, Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti i Umjetnička galerija BiH su podržale projekat, pa smo uspjeli sve organizovati. Veliko je ulaganje, a od prodaje u BiH ne možete ništa zaraditi. Ja imam galerijsku podršku u Americi, preko koje radove distribuiram. To mi omogućava da i sam investiram. Inače, u Bosni nemate ništa. Ko će kupiti? Ranije su postojale ustanove koje su otkupljivale radove. Danas Galerija BiH ne može otkupiti nijedno djelo jer nema novca – naglasio je Akšamija.Od 700 radova, u Umjetničkoj galeriji bit će izloženo stotinjak, a riječ je o digitalnoj grafici.- Radove smo birali vrlo jednostavno - prostorni faktor određuje položaj određenog rada unutar prostora. U svakom prostoru drugačija varijanta radova bude postavljena. Problem je što imate ciklus koji je rađen na jednu istu temu skoro 50 godina - kazao je Akšamija.<h2>Kupovina radova</h2>Nije isključena kupovina radova na izložbi, ali Akšamija i nije zainteresiran za tu opciju.&nbsp;- Kada vani imate svoju cijenu i nivo, teško je prilagoditi to našim uslovima. Ako nekome kažete da nešto košta 5.000 eura, odmah misli da ste poludjeli. Ja koristim visokokvalitetne boje s garancijom od 200 godina. Papir na kojem radim, ručno izrađen Fabriano papir, košta 250 eura po komadu. Sve su to originali, nema kopija. Radim tehnikom monotipije, i nastojim ostati dosljedan toj tehnici – objasnio je Akšamija.<h2>Kreativnost radova&nbsp;</h2>- Ovo je prvi put da se ciklus pojavljuje u ovakvoj izložbi u Sarajevu. Kvalitet kreativnosti ogleda se u tome da istrajete toliko godina i da možete kontinuirano raditi na istoj temi. Vidjet ćemo reakcije – kazao je Akšamija.

Rad na ovom ciklusu trajao je skoro 50 godina. Galerija ne može otkupiti nijedno djelo jer nema novca

 Akšamija: Ciklus obuhvata oko 700 radova

Bh. umjetnik Muhamed A. Akšamija za "Avaz": Teško se prilagoditi uvjetima u BiH

Sanjina Arnautovića publika je mogla gledati u mnogim predstavama kao i na malim ekranima u okviru bh. filmova. Uvijek ostavi upečatljiv dojam. No, nije samo glumac, već se bavi i pjevanjem, zna svirati gitaru, voli akrobatiku, razumije se u balet... Svestran umjetnik, kako se u našem narodu kaže.<h2>Izvor znanja</h2>Ove subote sarajevska publika moći će ga gledati na daskama koje život znače u Narodnom pozorištu Sarajevo (NPS) u okviru predstave „Seljačka opera“. Arnautović je rođen i odrastao u Livnu, gdje nema pozorišne kuće, a za „Avaz“ je kazao da je prvu predstavu pogledao sa 17 godina. - I to je bilo sticajem lijepih okolnosti, u Njujorku, na Brodveju, mjuzikl „Mamma Mia“. Za vrijeme predstave sam sebi rekao da je to to, želim da radim ovo što gledam. Tako se, na moju sreću, i desilo. Prekretnicom smatram svoj početak rada na Akademiji scenskih umjetnosti. Taj angažman me vratio na izvor znanja i odredio put kojim danas koračam – kazao je Arnautović.Osim što je glumac, direktor je organizacije „Broadway Across Borders“ za BiH.- Rekao bih da sam glumac koji je radio i radi na usavršavanju svojih vokalnih sposobnosti. Na svaku priliku da pjevam gledam kao na svoj novi glumački zadatak. Kombinacija glume i muzike zahtijeva mnogo rada i odricanja, ali zadovoljstvo i sreća nakon određenih rezultata su gorivo za dalje i recipročni su uloženom trudu – rekao je Arnautović.Istakao je da su radnici koji djeluju u oblasti kulture, pored radnika koji „grade“ ovu zemlju, najveći čarobnjaci koje imamo. - I jedni i drugi od ničega stvaraju zavidne rezultate. Da brinu samo o svojoj egzistenciji i da ne rade u najvećoj mjeri, a nerijetko i na svoju štetu, za dobrobit zajednice i društva, davno bismo ugasili svjetlo na ovom komadiću Zemlje. Mislim da je Sarajevo, a samim tim i BiH, u posljednje vrijeme radilo mnogo na raznolikosti sadržaja iz oblasti kulture, o čemu svjedoče mnogi projekti i brojke gledatelja koji konzumiraju različite vrste sadržaja. Smatram da bi naš grad obogatilo osnivanje alternativnih scena te veća i ozbiljnija ponuda nezavisnih pozorišnih produkcija. Najviše prostora za napredak definitivno vidim u muzici, jer nikako da istisnemo ovaj kič i šund po kojem smo danas, nažalost, prepoznatljivi – naglasio je Arnautović.<h2>Nove predstave</h2>Publika može očekivati nove projekte, a Arnautović je otkrio da je započeo rad na jednoj pozorišnoj predstavi.- U februaru me očekuje početak rada i na drugoj predstavi. Ni ostatak godine, ako sve bude kako je planirano i ako se bude živo i zdravo, neće biti ništa manje intenzivan. Mislim da će ove godine muzički teatar konačno dobiti mjesto koje zaslužuje – najavio je Arnautović. <h2>Strpljen-spašen</h2>Kroz dosadašnji rad, Arnautović je naučio dvije važne lekcije i podijelio ih.- Ujedno su i izreke, koje, u mom slučaju, dijele prvo mjesto, a to su „da se red, rad i disciplina uvijek isplate“ i „strpljen-spašen“ – poručio je Arnautović.

Na svaku priliku da pjevam gledam kao na svoj novi glumački zadatak

Sanjin Arnautović za "Avaz": Kulturni radnici su najveći čarobnjaci

Matea Mavrak je bh. glumica koja je svoje utočište pronašla kako na daskama koje život znače, tako i na TV ekranima. Ona je za „Dnevni avaz“ istakla da su za nju pozorište i scena oduvijek bila svojevrsna sveta mjesta.<h2>Neopisiva radost</h2>- Neki prostor mira i sigurnosti, bez obzira na to šta se oko mene dešava izvan tih zidova. To sam osjećala i kad bih bila u publici, a onda i svaki put kad bih stala pred publiku, ali mislim da ću onaj prvi trenutak silne i neopisive radosti izlaska na scenu zauvijek nositi sa sobom. Ima nečega umirujućeg na sceni, unatoč silnom adrenalinu i uzbuđenju koje vas obuzme u datom trenutku. Rekla bih da taj mir proizlazi iz spoznaje da ću u narednih sat i po ili dva tačno znati ko sam i šta treba da radim sa svijetom i životom. To je moja meditacija - kazala je Mavrak. Prisjetila se riječi profesora koje su za nju bile ključne za osnov lika i uloge.- Govorio je „90 posto vas, 10 posto teksta“. Svi smo mi jedinstvena bića, koja fluktuiraju i mijenjaju se u vremenu i prostoru, pa tako svako sa sobom nosi nešto posebno. Neki svoj lični pečat na kojem počiva autorstvo. Uvijek krećem od toga „kako bih ovo ja u datim okolnostima“, pa onda tražim sličnosti u tjelesnom, u karakteru, mimici, gestikulaciji, govoru, da vidim šta je to što bih ja ovom liku mogla pokloniti. Koji je to komad mene koji ovdje pripada. I to je sjajno, jer mi omogućava da svaki put iznova otkrivam neke zaboravljene dijelove sebe u kojima nosim sve ono što je liku koji stvaram potrebno da oživi. I vjerujem da sva magija leži upravo u tom mom povezivanju s likom ili ulogom, i njihovom “oživljavanju”, jer koliko im date, toliko vam i vrate - poručila je Mavrak.<h2>Najblistaviji trenutak</h2>Kazala je da joj je karijera do danas donijela mnogo iskustava, različitih gledišta, različitih rediteljskih poetika i načina rada. - Sve je to, u paketu, bio moj razvoj i napredak. Bez samo jednog od svih iskustava, sigurno danas ne bih bila gdje jesam, pa mi je teško izdvojiti samo jedan trenutak kao najblistaviji. Svakom dugujem ponešto, imam osjećaj. Ali ako moram izdvojiti jedan, koji me zaista promijenio, kao ženu i kao glumicu, neka to bude rad na predstavi “Mjera za mjeru” na sceni SARTR-a, u režiji Mirka Radonjića. Cjelokupan proces bio je intenzivan, na trenutke izuzetno iscrpljujući, ali veoma uzbudljiv. Osnažila me i inspirisala, i natjerala da se zapitam: ako je svrha umjetnosti (r)evolucija (a ja silno vjerujem da jeste!), koliko smo, zapravo, kao društvo, evoluirali - rekla je Mavrak.Inspiraciju nalazi u ljudima i nesebičnoj dobroti jer, kako kaže, dobri ljudi stvaraju dobre stvari. I ona vjeruje da dobrota može spasiti svijet. <h2>Mirni i inspirativni prostor</h2>Mavrak je istakla da je gluma posao prilično nepredvidljiv, ali valjda u tome leži i to silno uzbuđenje koje sa sobom nosi. - Pozorište uvijek biram kao neki svoj sigurni, vječno inspirativni, mirni prostor, i uvijek mu se s ljubavlju vraćam, radujući se svim novim prilikama koje me čekaju. Ono što sigurno znam jeste da prave stvari uvijek dođu u pravo vrijeme - dodala je Mavrak.

Ima nečega umirujućeg na sceni unatoč silnom adrenalinu i uzbuđenju

Bh. glumica Matea Mavrak za "Avaz": Koliko smo kao društvo evoluirali

Mirnes Omerović, mladi pisac porijeklom iz Bratunca, već od ranih godina pokazao je strast prema pisanju. Objavio je tri knjige, a za “Avaz” je kazao da je inspiraciju našao u odrastanju u porodici koja je preživjela genocid.<h2>Rano djetinjstvo </h2>- Ja sam šumu, recimo, dosta drugačije zamišljao od svojih vršnjaka. Za mene je ona predstavljala most između života i smrti, a o čemu je svjedočila i možda najučestalija konstatacija nestanka, poginuća: „Nije prešao!“ – kazao je Omerović.Knjiga „Zemlja bosanska“ je prvo djelo Omerovića, a otkrio je da je nastala ishitreno, kao mladalački bunt. - Ona je dječije promatranje svijeta i ozbiljnih tema, vjerovatno kao suočavanje s postgeneracijskom traumom - koje nisam ni bio svjestan. Dala mi je vjetar u leđa i u tom svemu su moji roditelji odigrali najznačajniju ulogu – podržali me u procesu objavljivanja. Između redova, meni je to zvučalo: „Tvoj glas je važan, on se mora čuti, i nikada ne smiješ prestati govoriti!“ Zbog toga im se i ovom prilikom zahvaljujem – poručio je Omerović.

Svoje drugo djelo „Prijedorsku maturu“ posvetio ubijenoj djeci Prijedora.- U njoj postoji nekoliko osnovnih poruka, a prva od njih jeste da se ne zaboravi i da se njeguje kultura sjećanja, jer historija ima tendenciju da se ponavlja onima koji je zaboravljaju. Nadalje, zlo ne preza ni pred čim. Bolesnim, velikodržavnim idejama su i djeca bila prepreka, pa su morala biti ubijena. I upravo tu treba uzeti jednu važnu poruku - moramo biti svjesni svog identiteta i čuvati ga. Dakle, moramo se otrgnuti od zaborava i biti svjesni sebe - kazao je Omerović.<h2>Razvitak zločina</h2>Njegova posljednja knjiga “Egzodus” sastavljena je od šest ciklusa.- U njoj se nalaze Postanak, Apokalipsa, Putokazi, Izdah, Post mortem i Psalmi. Sami nazivi upućuju na svojevrsni razvitak zločina i genocida. „Egzodus“ govori o promatranju genocida iz nutrine i to je bila primarna svrha, staviti se u kožu čovjeka koji gleda pripreme, nad kim se vrši genocid, koji traži put, a svi putevi su smrtni, onog koji umire, ubijen je, koji traga za kostima i na koncu onoga koji bilježi i svjedoči o dešavanjima - objasnio je Omerović.<h2>Kreirati politike</h2>Omerović je kazao da se mladi moraju aktivno suočiti s prošlošću, prepoznati u sebi obrise transgeneracijske traume i suočiti se s njom.- Kultura je, definitivno, naš izlaz iz situacije u kojoj se nalazimo. Dakle, kroz izučavanje historije, dostići jednu kulturološku svijest o sebi, a potom se politički aktivirati kako bismo, osnaženi i obrazovani, kreirali politike koje će spriječiti ponavljanje grešaka i usmjeriti se ka budućnosti - dodao je Omerović.

Napisao tri knjige, „Zemlja bosanska“, „Prijedorska matura“ i „Egzodus“. Velikodržavnim idejama su i djeca bila prepreka 

Omerović: Moji roditelji su odigrali najznačajniju ulogu

Mirnes Omerović inspiraciju pronašao u porodici koja je preživjela genocid: Šuma je bila most između života i smrti

U okviru posebnog događaja koji je organizovan u saradnji sa DM-om, u sklopu noći, održani su inspirativne priče ljudi koji su svojim primjerom pokazali snagu, istrajnost i spremnost da pomognu drugima. Na sceni su se smjenjivali govornici čije su životne priče ostavile snažan utisak na sve prisutne.<h2>Prihvatanje nesavršenosti</h2>Prva gošća večeri bila je Emina Merkez, koja je iskreno podijelila svoju priču o životu s vitiligom, autoimunim oboljenjem koje ju je naučilo snazi prihvatanja. Istakla je kako je upravo kroz društvene mreže pronašla podršku i povezala se sa ženama koje prolaze kroz slične izazove. <h2>Humanost kroz Pomozi.ba</h2>Poseban trenutak večeri bio je govor Elvira Karalića, osnivača organizacije Pomozi.ba, koja već 12 godina pomaže ljudima širom svijeta. - Vjera u sebe i istrajnost su ključni za uspjeh - rekao je Karalić, te dodao kada je odlučio posvetiti svoj život pomaganju drugima.- Nisam se opterećavao brojkama, već sam slijedio osjećaj da mogu učiniti nešto značajno. Danas, zahvaljujući podršci svih vas, pomogli smo preko dva miliona ljudi širom svijeta - dodao je Karalić.Istakao je kako organizacija Pomozi.ba nije samo njegova priča, već priča svih onih koji učestvuju u njihovim akcijama. -&nbsp; Mi smo samo produžena ruka ljudi koji žele pomoći. Bez njih, ništa od ovoga ne bi bilo moguće zaključio je Karalić.<h2>Snaga autentičnosti</h2>Brankica Raković, podijelila je svoju priču o suočavanju s teškim životnim trenucima. - Moj život dijelim na period prije raka i poslije raka. Bolest me naučila da budem sasvim svoja - rekla je Raković.Istakla je važnost prihvatanja sebe i slavljenja nesavršenosti.Veče je završeno uz poruku zajedništva i zahvalnosti svim prisutnima, čime su postavljeni temelji za nove priče koje će nas inspirisati i motivisati.

Na sceni su se smjenjivali govornici čije su životne priče ostavile snažan utisak na sve prisutne

Inspirativno veče kompanije DM-a: Priče o snazi, istrajnosti i humanosti

U Sarajevu je večeras održano jubilarno deseto tradicionalno druženje kompanije DM s predstavnicima medija, partnerima i influenserima. Događaj je protekao u znaku promocije novog komunikacijskog koncepta kompanije pod nazivom “Sasvim ja”, koji ističe važnost autentičnosti i individualnosti.Direktor DM-a za Bosnu i Hercegovinu, Damir Šlosel, zahvalio se prisutnima na dugogodišnjoj saradnji i podršci.- Mi smatramo da smo uspješni ovdje u Bosni i Hercegovini, a tome vi, predstavnici medija, doprinosite svojim radom i angažmanom. Hvala vam na tome - kazao je Šlosel.Poseban dio večeri bio je posvećen mladim umjetnicima koji su uživo bilježili atmosferu događaja na svojim platnima. Njihovi radovi bit će izloženi u Sarajevu tokom naredne godine, kao inspiracija za “Sasvim ja” trenutke.Jedan od centralnih trenutaka bila je izvedba deklaracije o samopoštovanju autorice Virginiije Satir, koju je interpretirala istaknuta glumica Tatjana Šojić. Njene riječi ohrabrile su sve prisutne da prihvate sebe i budu svoji.- Kako god da izgledam i zvučim, što god da kažem i učinim, što god da osjećam i mislim u nekom trenutku, sve sam to ja. Ja posjedujem sebe i zato mogu sebe mijenjati. Ja sam ja i to je u redu.Tatjana je podijelila i lični stav o važnosti prihvatanja sebe, naglašavajući da se vrijedi potruditi da budeš svoj i da prihvatiš jednostavno sebe sa svim svojim manama, mušicama, ali i vrlinama. - Ako trošimo život na pravljenje slike o sebi i očuvanje te slike, onda gubimo radost i energiju u svemu što nas okružuje - dodala je Šojić.Veče je zaključeno porukom da svako ima pravo biti autentičan i živjeti punim potencijalom.

Poseban dio večeri bio je posvećen mladim umjetnicima koji su uživo bilježili atmosferu događaja na svojim platnima

Održano jubilarno deseto druženje kompanije DM s medijima i partnerima

Mlada bh. glumica Emina Topolović ostvarila je svoju prvu glavnu ulogu u predstavi „Princeza i žabac“ roditelja Adisa Bakrača, u Pozorištu mladih Sarajevo. Topolović je za „Dnevni avaz“ otkrila da je, iako je studirala na Mašinskom fakultetu, oduvijek znala da je gluma njen poziv.<h2>Prijemni ispit</h2>- Kao mala sam voljela da plešem, pjevam, imitiram i to sve snimam digitalnom kamerom. Trenutak u kojem sam vidjela da zabavljam rodbinu, njihov osmijeh i pohvale su negdje duboko čučali u podsvijesti i bockali me na Mašinskom fakultetu gdje sam u velikom amfiteatru i pločom ispisanom matematičkim zadacima shvatila da moj poziv nije matematika i da ne želim ili ne mogu biti inžinjer. Mada to nikada nećemo saznati. Baš u tom momentu spoznaje mi je jedna kolegica dobacila: „Ti k'o prava glumica“ i ohrabrila me da odem na prijemni ispit za glumu na Akademiji scenskih umjetnosti gdje sam, na veliko iznenađenje, primljena – kazala je Topolović. Istakla je da u svakom poslu dajemo sve ili ništa, ali da je gluma specifičnija zbog nestalnih angažmana. - Upornost i istrajnost uvijek daju rezultat, a podrška rodbine i prijatelja je bitna, naravno. Od njihovih afirmacija i osmijeha je sve počelo – rekla je Topolović. U Pozorištu mladih je do sada radila dvije alternacije kolegicama u predstavama, te jednu samostalnu ulogu.- Za razliku od ove dvije predstave gdje sam mijenjala svoje kolegice koje su napravile predivne i kompleksne uloge, u predstavi „Princeza i žabac“ imala sam priliku biti sam svoj majstor i kreirati ulogu onako kako ja želim u okvirima koje lik postavlja. Ova prilika mi je otkrila šta znači glumiti pred djecom i slušati njihove reakcije – neprocjenjivo. Biti princeza je san koji se ostvario. Upoznati kolege koji su u ovom poslu dosta duže i učiti od njih bilo je uzbudljivo – dodala je Topolović.<h2>Čudan period</h2>Smatra da dječije predstave zahtijevaju odgovornost očuvanja pažnje.- Odgovornost je velika, nikad više stvari nisam preispitivala kod sebe i smatram da i odraslima trebaju dječije predstave kako bi se vratili istinskim vrijednostima. Smatram da živimo u jako čudnom periodu gdje se djeci nudi mnogo sadržaja koji baš nisu prikladni njihovom uzrastu i na taj način se gube empatija i stid, a to je ključno za normalnost i funkcionisanje u društvu – poručila je Topolović.<h2>Put sudbine</h2>Svaki lik izazov je kao i svaka predstava, smatra. - Doživljaj mene režiserima je možda drugačiji od onoga što ja osjećam i vidim unutar svog bića. Svako pronađe ono što ga sljeduje – kazala je Topolović.

U velikom amfiteatru i pločom ispisanom matematičkim zadacima shvatila sam da ne želim ili ne mogu biti inžinjer

Emina Topolović za "Avaz": Upornost uvijek daje rezultat

Ime i prezime: Emelin Fetić.Datum i mjesto rođenja: 27. oktobar 1983. godine, Zenica.Šta prvo uradite kad se probudite: Zavisi od situacije u kojoj se probudim.Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Nečim što donosi lovu.Šta Vam je bio prvi posao u životu: Prve pare sam zaradio kao maloljetnik fizičkim radom, ako na to mislite.Kada biste samo jednu star mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Ne bih išao tamo, čim je pusto onda je i dosadno.Najdraža pjesma: Ima više pjesama koje volim.Šta gledate na televiziji: Dokumentarce najčešće.Šta Vas nervira: Saobraćaj.Najdraži grad: Zenica.Najbolji poklon koji ste dobili: Zdravlje.Čega se plašite: Bolesti.S kim najradije pijete kafu: Svako ko pije sa mnom kafu sigurno to zaslužuje, inače ne bi bio tu, a mogu i sam da je popijem. Zašto ne?Omiljena društvena mreža: Instagram.Najdraža boja: Crna.Ko Vam je uzor: Imam ih više, uglavnom velika imena iz svijeta muzike.Najdraži pisac: Lektire i knjige nikad nisam volio čitati. To mi baš i nije za iznijeti u javnost, ali tako je kako je.Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Novac koji se troši za glupe ratove preusmjerio bolesnima, gladnima i žednima.Omiljeni muzičar ili bend: Aca Lukas i „Folk house bend“.Posljednja knjiga koju ste pročitali: To oko knjiga smo već riješili.Tim za koji navijate: Ne pratim sport.Omiljena narodna izreka: Um caruje, snaga klade valja .Koje pitanje najviše mrzite: „Gdje sad pjevaš?“Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: Vil Smit (Will Smith).Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Japan.

Da nisam pjevač, radio bih nešto što donosi lovu

Pjevač Emelin Fetić za "Avaz": Um caruje, snaga klade valja

Tamara Miličević-Stilić ljubav prema glumi razvila je sa sedam godina, kada je postala članica Dječije, omladinske i lutkarske scene Bosanskog narodnog pozorišta (DOLS BNP) u Zenici. Ona je za „Avaz” rekla da je DOL scena BNP-a Zenica simbol njenog djetinjstva.<h2>Vjetar u leđa</h2>- Mjesto koje me odgajalo i oblikovalo u osobu kakva sam. To je zaista bio jedan magičan period pun zaigranosti i prijateljstava koja traju i danas. Za to je, naravno, zaslužan direktor Miroljub Mijatović koji nam je pružio sve ono što jedno dijete treba da doživi i nauči kroz taj period odrastanja, te mi je, pored porodice, bio najveći vjetar u leđa da mi gluma postane ne samo hobi nego i profesija – otkrila je Miličević-Stilić.Prva velika uloga bila je u predstavi „Sakati Billy sa Inišmana“, koja je prati sve do danas.- Interesantno je kako me mnoge uspomene, razgovori, pa evo i ovaj intervju vraćaju na tu ulogu. Mislim da sam velika sretnica što je to bio moj prvi proces na pripravničkom radu. Uz reditelja kakav je Predrag Štrbac i ansambl od kojeg sam imala podršku od prvog dana, nemoguće je ne doživjeti profesionalni i lični rast. Taj mi je proces bio odlična odskočna daska, te mi je dao motivaciju da u novim procesima budem još bolja i da još više cijenim kuću u kojoj radim – dodala je.Naglasila je da ima neostvarenih ciljeva, ali i da je još na početku svoje karijere.- Voljela bih igrati u nekoj komediji, vodvilju, i voljela bih se okušati u mjuziklu, naročito ako je neki klasik poput „Mamma Mia“, „Briljantin“ i slično – kazala je Miličević-Stilić.<h2>Velika podrška</h2>Balansiranje privatnog i poslovnog života ide joj od ruke, ali najveći fokus je na glumačkom radu.- Svoj privatni život dijelim sa divnim partnerom koji mi je velika podrška. Također sam beskrajno zahvalna na porodici i prijateljima koji mi svojom podrškom i razumijevanjem mnogo olakšavaju taj privatno-poslovni balans – kazala je Miličević-Stilić.<h2>Dinamična godina</h2>Otkrila je da je u 2025. godini očekuje dosta rada. - Ne smijem mnogo govoriti o projektima, ali mogu reći da će biti jako dinamična godina i da se radujem svemu što me čeka u narednom periodu – poručila je Miličević-Stilić.

Gluma mi je postala ne samo hobi nego i profesija

Miličević-Stilić: Voljela bih se okušati i u mjuziklu

Glumica Tamara Miličević-Stilić za "Avaz": Voljela bih igrati u komediji

Sara Seksan je bh. glumica prepoznatljiva po svom snažnom scenskom izrazu i upečatljivim ulogama u pozorištu.Kćerka uspješnih glumačkih korijena, majke Vedrane Božinović i oca Aleksandra Seksana, otkrila je za „Dnevni avaz“ da su njeni roditelji isti i normalni roditelji kao i većini njenih vršnjaka. <h2>Način života</h2>- Mislim da je jako teško nametnuti glumu kao profesiju bilo kome, jer svako ko se ikad bavio njom, ili barem pokušao, vrlo brzo je uvidio da glumi daješ ili sve ili ništa. Na neki neobičan, neljudski način, bavljenje glumom postaje i način života, razmišljanja, govora, ponašanja, razumijevanja. Nažalost, o glumi se uvijek priča vrlo površno, a definitivno nije nešto što se može naštrebati niti nametnuti. Pa tako je nekako i kod mene – kazala je Seksan. Dodala je da je za sve prirodne nauke prirodno netalentirana i nezainteresirana.- Ali o glumi bih mogla učiti do kraja života. Ako je to utjecaj mojih roditelja – hvala im, prije svega što oni vole svoj posao toliko da me svakodnevno inspirišu da učim, radim, volim svoj posao, budem odgovorna i samostalna. A najveća im hvala što mi nikada nisu stali na put ni u jednoj odluci u životu, pa tako ni u izboru profesije. Velika je privilegija živjeti svoje snove u stvarnom životu, na čemu sam svako jutro beskrajno zahvalna – poručila je Seksan.Istakla je da je proces pripreme istovremeno drugačiji i isti za svaku predstavu. - Prije svega, uvijek se dobro upoznam s materijalom koji radim. Vrlo je važno jasno razumjeti šta nam određeno djelo govori, koje su metafore unutar teksta, ako postoje, te šta je ono što mi kao glumci želimo da prenesemo publici. Najvažnije za mene je zapravo ta poruka koju prenosimo, da bismo što više zaintrigirali one koji nas gledaju, i da bi oni sa naših predstava izlazili punih srca, razmišljajući o predstavi i onda kada se zavjese spuste. Volim da uloge koje dobijam budu različite, posebno volim da istražujem stvari o kojima ne znam mnogo, jer na taj način još više proširujem svoje znanje i osvještavam svijet oko sebe – rekla je Seksan.<h2>Najbolji partner</h2>Za mladu glumicu je poslovni i privatni život skoro jedno te isto.- Za mene posao se ne završava kada proba završi, posao uvijek ide sa mnom kući. Nekada to zna biti dosta naporno, pogotovo ljudima koji vas okružuju. Međutim, moja je sreća što sam našla životnog partnera koji uvijek strpljivo sluša o onome o čemu imam pričati. Zahvaljujući tome što zaista imam najboljeg partnera i prijatelje na kojima nikad nisam primijetila da im je teško slušati o tome koliko je posao koji radim najbolji na svijetu – naglasila je Seksan.Voljela bi, kaže, da publika sa svake predstave ponese „misao koliko je umjetnost zapravo divna i koliko joj ne posvećujemo onoliko vremena i srca koliko zaslužuje“.- Željela bih da publika nakon svake predstave pomisli kako jedva čeka da se vrati u pozorište i da pogleda još jednu predstavu – zaključila je Seksan.<h2>Utočište od rođenja</h2>Seksan je kazala da je pozorište za nju utočište otkako se rodila.- Na sceni mogu biti potpuno svoja, i naravno da najviše volim boraviti u pozorištu, bila na sceni ili u publici, svejedno je. Željela bih svakom igrom da natjeram ljude da vole pozorište onoliko koliko ga volim ja i svi oni koji rade u njemu – poručila je Seksan.

Hvala mojim roditeljima, toliko vole svoj posao da me svakodnevno inspirišu da učim, radim, budem odgovorna i samostalna

 Seksan: Privilegija je živjeti svoje snove

Sara Seksan za "Avaz“: Glumi daješ ili sve ili ništa

Glumac Nedim Džinović oduševljava publiku u predstavi „Malograđanska svadba“ gdje je utjelovio ulogu Brehta. U razgovoru za „Dnevni avaz“ istakao da mu predstava nosi poseban osjećaj jer mu je prva u članstvu Kamernog Teatra 55. <h2>Rad s Mađelijem</h2> - Moja uloga ne postoji u originalnom tekstu, već je dopisana od režisera predstave Paola Mađelija (Magelli) i mene zajedno. Izuzetna je čast i zadovoljstvo što mi je ukazana takva prilika i sloboda da predlažem ideje, nudim materijal i budem kreator i teksta, pored same glumačke igre. Rad s Paolom kao i sa svim kolegama i saradnicima na ovoj predstavi je nešto što ću dugo pamtiti. Predstava je uzbudljiva, duhovita, provokativna, energična, te na pametan način govori o malograđanštini. Zaista je je vrijedna gledanja – kazao je Džinović.Istaknuo je da na svaku ulogu koju je do sada odigrao gleda kao jednak izazov. - Vjerujem da je podjednak izazov kada čovjek bilo šta što radi, radi čitavim bićem. Posebno iskustvo kojeg se sjećam je kada sam za 15 dana odigrao 44 predstave za djecu u Pozorištu mladih. To je bio poseban trening – izdvojio je Džinović. <h2>Čari igranja</h2> Podjednako uživa i u pozorištu i na filmskim odnosno serijskim setovima.- Sve ima svoje čari. Nažalost se ne snima tako često, ali mi je drago vidjeti moje kolege, posebno mlade, vršnjake, koji postaju sve zastupljeniji u raznim projektima i dobijaju prilike, na čemu treba apsolutno insistirati. Uvijek se osjećam ugodno dok radim, nebitno koji je projekt, jer na glumu ne gledam kao na posao već sastavni dio mog bića, i mislim da je bit u tome da sa strašću volimo ono što radimo – poručio je Džinović. <h2>Živim u trenutku </h2> Kada je riječ o nekim novim projektima, Džinović o njima ne govori dok se ne počnu zvanično raditi i realizirati. - Planova i želja, naravno, uvijek ima, ali i nastojim maksimalno živjeti u trenutku, sada i ovdje – kazao je Džinović.

Glumica Elma Fetić za „Avaz“: Umjetnost ima moć da inspiriše

Reditelj Aleš Kurt za "Avaz": Djeca odlaze jer im nismo obezbijedili perspektivu u BiH

Predstava "Sjećaš li se Doli Bel" ponovo osvojila publiku Kamernog teatra 55

Glumac Zlatan Školjić za "Avaz": Mržnja uništava sve oko sebe

Aleksandar Hemon, Sarajlija s adresom u Čikagu, za "Avaz": Bosna je tkivo svega što radim

Bh. umjetnik Muhamed A. Akšamija za "Avaz": Teško se prilagoditi uvjetima u BiH

Sanjin Arnautović za "Avaz": Kulturni radnici su najveći čarobnjaci

Bh. glumica Matea Mavrak za "Avaz": Koliko smo kao društvo evoluirali

Mirnes Omerović inspiraciju pronašao u porodici koja je preživjela genocid: Šuma je bila most između života i smrti

Inspirativno veče kompanije DM-a: Priče o snazi, istrajnosti i humanosti

Održano jubilarno deseto druženje kompanije DM s medijima i partnerima

Emina Topolović za "Avaz": Upornost uvijek daje rezultat

Pjevač Emelin Fetić za "Avaz": Um caruje, snaga klade valja

Glumica Tamara Miličević-Stilić za "Avaz": Voljela bih igrati u komediji

Sara Seksan za "Avaz“: Glumi daješ ili sve ili ništa

Nedim Džinović za "Avaz": Gluma je sastavni dio mog bića

Glumica Elma Fetić za „Avaz“: Umjetnost ima moć da inspiriše

Reditelj Aleš Kurt za "Avaz": Djeca odlaze jer im nismo obezbijedili perspektivu u BiH

Predstava "Sjećaš li se Doli Bel" ponovo osvojila publiku Kamernog teatra 55

Glumac Zlatan Školjić za "Avaz": Mržnja uništava sve oko sebe

Aleksandar Hemon, Sarajlija s adresom u Čikagu, za "Avaz": Bosna je tkivo svega što radim

Bh. umjetnik Muhamed A. Akšamija za "Avaz": Teško se prilagoditi uvjetima u BiH

Sanjin Arnautović za "Avaz": Kulturni radnici su najveći čarobnjaci

Bh. glumica Matea Mavrak za "Avaz": Koliko smo kao društvo evoluirali

Mirnes Omerović inspiraciju pronašao u porodici koja je preživjela genocid: Šuma je bila most između života i smrti

Inspirativno veče kompanije DM-a: Priče o snazi, istrajnosti i humanosti

Održano jubilarno deseto druženje kompanije DM s medijima i partnerima

Emina Topolović za "Avaz": Upornost uvijek daje rezultat

Pjevač Emelin Fetić za "Avaz": Um caruje, snaga klade valja

Glumica Tamara Miličević-Stilić za "Avaz": Voljela bih igrati u komediji

Sara Seksan za "Avaz“: Glumi daješ ili sve ili ništa

Nedim Džinović za "Avaz": Gluma je sastavni dio mog bića