Amar Osim (52), šef stručnog štaba Fudbalskog kluba Željezničar, ako odluči da govori za medije, što i nije baš čest slučaj, onda je jedan od najzanimljivijih sagovornika. On bez imalo kalkulacija hoće li se nekome svidjeti ili ne to što govori, odgovara na novinarska pitanja, što je bio slučaj u intervjuu za “Dnevni avaz”. Na zapadnoj tribini stadiona Grbavica Osim je odgovarao na naša pitanja te otkrio do sada nepoznate detalje iz svoje karijere i privatnog života.

Prva obaveza

Kako, inače, započinjete dan? 

- Ustanem i izvedem psa. To mi je prva obaveza ujutro. Kad god ustanem. Nije mi pas težak tako da spava koliko i ja. Je li to 9, je li to 8, pola 8... Njemu je svejedno. Uglavnom, kad sam ja spreman, i on je spreman. 

Koja se knjiga trenutno nalazi pored Vašeg kreveta?

- Nijedna, iskreno. Kad dođem u krevet, spavam zato što do tada gledam neke utakmice, fudbal, generalno, i sport. I, kad legnem, tad i spavam.

Najljepša glumica za Vas?

- Grejs Keli. 

Kakav je osjećaj kao mlad čovjek dobiti unuče? 

- Nisam ja baš toliko mlad, ali nisam ja to još najozbiljnije shvatio. Iskreno. U početku sam se nekako protiv toga borio, uvjeravao sam sebe da sam premlad da bih bio deda, a sad sam malo svjesniji te činjenice, ali još nisam počeo u toj ulozi uživati, kao što mi svi govore da bih trebao uživati i kao što svi uživaju u principu.  

Kada biste morali birati društvo, da li biste izabrali psa ili čovjeka?

-Pas. 

Da niste nogometni trener, bili biste...

- Fudbalski trener.

Vjerujete li u sudbinu?

- Da. Kako ne vjerujem u Boga, ali vjerujem da ima nešto jače što određuje neke stvari. Sad, neko to zove Bog, neko vjeruje da Bog postoji, ja ne vjerujem. Ali, vjerujem da ima negdje nešto što je određeno kako će biti. Možeš donekle na to utjecati, ali će biti onako kako će biti.

Opišite sebe u tri riječi?

- Brkat, debeo i voli fudbal. To su već četiri riječi, ali shvatili ste me.

Hoće li se naša nogometna reprezentacija plasirati na Evropsko prvenstvo?

- Sad ću biti moderan pa ću reći ovo: Inšallah!

Kako se snalazite u kućanskim poslovima?

- Nikako. Bježim k'o đavo od krsta. Osim... Znam travu pokositi. To je, otprilike, sve što ja znam raditi u kući ili oko kuće.

Ugasim svjetlo

Vaš omiljeni film?

- “Kum”. Prvi dio. Drugi je dobar, ali prvi dio.

Jeste li strog otac? 

- Rijedak sam otac više nego strog. Takav mi je život bio i tako je ispalo.

Hoće li Željo biti prvak?

- Mi ćemo se truditi da bude. A sad... Trudit ćemo se.

Koliko vremena dnevno trošite na izgled?

- Očigledno premalo.

Jeste li mamin sin?

- Jesam. Prvo dijete, još muško. Mamin sin.

Kad Vam neko kaže da ste ters, šta mu uzvratite?

- Šutim, jer u pravu je čovjek ili neko ko to kaže. 

Igrate li ponekad na treningu i Vi s igračima?

- Ne mogu. Više ne mogu, jer sam pretežak. A i preloš sam, neću da im kvarim. Iskreno, samo bih kvario. 

Kad ste se posljednji put sreli s Edinom Džekom i o čemu ste razgovarali?

- O lopti. O lopti smo pričali i sreli smo se da li u Rimu ili, možda, čak i ovdje nekad kad je reprezentacija igrala. Ali, o lopti je sigurno bilo riječi. Ne vidim nikakve šanse da je o nečemu drugom moglo biti riječi.

I, na koncu, kako završavate dan? 

- Stavim mobitel na punjenje i ugasim svjetlo. Bukvalno tako. 

Oguglao sam...

Kako je biti sin velikog Ivice Osima? 

- Naviknuo sam se na tu ulogu već. Imao sam s tim problema nekada kad sam počeo nešto sam ostvarivati na nekom nivou, malom, svom, privatnom. Zašto, zaboga, sad treba neko da me poredi s nekim ko je ostvario mnogo više? U početku mi je to stvarno smetalo. Oguglao sam, ali ima već 30 godina kako sam oguglao. Tako da sam više oguglao nego što sam živio s tim, s nekim traumama i frustracijama.