Zvonimir Đukić Đule ili jednostavnije Đule Van Gogh je neko koga ne treba posebno predstavljati. Frontmen rokenrol grupe „Van Gogh“ jedan je od onih koji su obilježili muzičku scenu decenijama unazad. A to isto čini i danas. Ostavlja trag gdje god se pojavi.

Smiren, opušten, nasmijan... Što bi u Sarajevu rekli: “Prava raja“. Još jednom je to dokazao i na EXIT festivalu koji je održan od 8. do 11. jula. „Van Gogh“ je nastupao druge večeri, a skoro odmah poslije nastupa vrata bekstejdža otvorio je za nas, novinare „Dnevnog avaza“.

Duboki san

Đule je te večeri, 9. jula, proslavio 58. rođendan, i to zajedno s publikom na Petrovaradinskoj tvrđavi u Novom Sadu. Istakao je da se slavi ne samo to, već i 35 godina „Van Gogha“ na sceni, kao i 20. rođendan njegovih domaćina, EXIT-a.

Upravo o tim razlozima za slavlje, koronavirusu, planovima, ali i životu otvoreno je Đule govorio za „Dnevni avaz“.

- Bilo je uzbudljivo i fantastično s obzirom na činjenicu da je sve ovo moglo da se ne dogodi. Bravo za EXIT festival. Čitali smo izvještaj “Billboarda“ koji je proglasio EXIT prvim i jedinim festivalom u Evropi koji se dogodio zvanično, veći festival. Drago nam je da ste vi bili dio festivala, publika i mi, kao izvođači. Čast nam je da 20 godina kasnije na velikoj bini sviramo ponovo na EXIT-u s obzirom na činjenicu da smo kao „Van Gogh“ u istoj postavi svirali na nultom EXIT-u – kazao je Đule odmah na početku.

Naglasio je da su se tri rođendana te večeri desila.

- 20. EXIT-ov, 35. „Van Goghov“ i moj biološki. Mogu da kažem u eurima bolje nego KM. U KM je 58., a eurima 29 - kroz smijeh je rekao Đule.

Na bini ste odali počast onima koji više nisu s nama. Među njima je i Đorđe Balašević, a Vi ste pjevali u njegovom gradu.

- Tišina nas je upitala, tišina nas je zbunila i postavila nam veliki znak pitanja, za sve nas - šta i kako dalje. Činjenica da smo svi zajedno saznali da i dno ima rupu, da se, vjerovatno, probudila iz dubokog sna. Meni je ta tišina bez muzike, bez ovog huka i zagrljaja publike u životu donijela tugu. Činjenica da smo izgubili drage ljude me rastužila. Družili smo se tokom pandemije, jedan po jedan je odlazio, ali bili smo primjereni i umjereni optimisti, da će se jednom nešto dogoditi i da će jednom ponovo početi nešto. Ovaj festival je otvorio poglavlje novog zagrljaja, da slavimo život, da budemo opet ludi i nasmijani u ljubavi, da se radujemo nekim jednostavnostima, da nadoknadimo sve to što smo izgubili. Ljudi koji su nas napustili tokom pandemije... Vjerujem da se to neće ponoviti i da će to nama donijeti novi život s nekim novim izazovima ili lijepim trenucima.

Sada imate mnogo nastupa koji Vas očekuju.

- Dosta koncerata, festivala je pred nama. Nekolicina novih pjesama, ali ne odustajemo od albuma „More bez obala“. Evo, ovih dana smo predstavili publici i spot za pjesmu „Kakvo divno veče“, koja opet na jedan specifičan način slavi život. Budi činjenicu i saznanje da je život zaista krug, a da je vrijeme voz. Ta smjena generacija i likovi s kojima svako od nas može da se poistovjeti. Da sjetno ljudi spoznaju da je život bogat, ali da je njegov put, nažalost, kratak. Podsjeća nas da budemo svoji, da budemo u ljubavi.

Zagrljaji uživo

„Van Gogh“ ne slušaju ljudi u određenim godinama, već, čini se, svih generacija.

- Drago mi je što je na našem nastupu bilo starije i mlađe publike. Još jedna velika potvrda za nas da se „Van Gogh“ kroz vrijeme obraća različitim generacijama. Ta činjenica da nismo dozvolili sebi da se vodimo jednim stilom, nego smo se instinktivno i bez namjere da se ne mijenjamo, mijenjali kroz vrijeme. Publika je to prepoznala i to je još jedna generacija koja se budi s nama. Neka ovo bude praskozorje nekog novog početka, ako mogu tako da nazovem.

U ovom proteklom periodu bili smo osuđeni na život online. Jeste li se Vi mogli na to navići?

- Da se niko ne uvrijedi, da me neko ne shvati pogrešno, ja nisam pobornik društvenih mreža, ja ih nemam. Ja volim zagrljaje ovako uživo. To preko Facebooka ljubiti i grliti, preko Instagrama. To može da bude da se bend predstavlja publici tamo negdje u Americi ili Australiji. Mi smo radili online koncerte, nismo ih naplaćivali, nismo monetizirali tu samoću ljudi. Imali smo komunikaciju s ljudima preko „Van Gogh“ profila na Instagramu i Facebooku i imali smo dvanaestočasovni koncert u kontinuitetu, gdje smo željeli da podijelimo neke momente s ljudima između četiri zida da ne bude dosadno i mnogo turobno sve. Sutra ujutro smo to izbrisali sa svih kanala da neko slučajno ne bi pomislio da smo to radili kako bi monetizirali kanal. Nestalo je sve to. To je bila čarobna noć. Više od pola miliona ljudi nas je pratilo. To je bio veliki kuriozitet za nas. Drago mi je da je tako bilo, barem neka komunikacija, što bi se reklo, na daljinu.

Ako se ne varam, Vaš posljednji nastup u Sarajevu je bio 2019. godine u okviru „Live Stagea“ na platou „Skenderije“?

- „Skenderija“ je kultno mjesto za nas, i mi smo tu počinjali, u „Slogi“ i „Skenderiji“. I taj koncert je bio fantastičan. Događaj s tog koncerta, kada je malena plastična flašica iz ruke jedne božanstvene djevojčice poletjela ka meni je bio sladak moment, koji je dio svakog rokenrol koncerta. Mnogi su pokušali da naprave od toga scenario nekog krimi-filma, međutim, nisu. Nisam to dozvolio. To je zaista za mene dio koncerta. Sarajevska publika voli „Van Gogh“, poštuje i mi cijenimo publiku u Sarajevu, i u Tuzli, Doboju, Banjoj Luci, Podgorici, Ljubljani, Melburnu, Ljubljani, Novom Sadu... „Van Gogh“ je jedan od onih rijetkih bendova koji zaista u svojih 35 godina nije želio da se dopadne svima. A dopao se mnogima iz tog razloga. Tako da ta srčana i temperamenta publika nama godi, mi sviramo takvu muziku, nismo mi kamerni orkestar pa da ljudima ne prenosimo emociju.

Da krenemo ponovo ispočetka

- Ne možeš da se ne promijeniš kad se udubiš u sve ove misli i kad ostaneš sam sa sobom između četiri zida. Vraćaju se slike, vraćaju se gradovi i ljudi, koncerti, Skoplje, Podgorica, Sarajevo, Tuzla, Beograd, Banja Luka, Niš, Novi Sad. Svi ti ljudi s kojima smo na vezi, svi ti ljudi kojima pričamo istu priču s jednom jedinom željom - da se što prije vidimo i sretnemo. Da krenemo, ako ne tamo gdje smo stali, onda ponovo ispočetka – kazao je Đule Van Gogh.

Ne volim biti u centru pažnje

Kako danas gledate i slavite rođendane?

- Ne volim da sam u centru pažnje, taj dan je lijep, mnogi te se sjete. Sjete te se neki iz osnovne i srednje škole, to mi je slatko. Da nismo izgubili komunikaciju. Bude mi neprijatno što me ljudi cijeli dan zovu, mada imaju lijepu namjeru, jer je rođendan. Ovo večeras (9. jula, op.a.) je poseban rođendan, proslavili smo ga na bini s publikom. Ovo večeras je za mene bio više nego koncert, ovo je bio emotivni susret s publikom poslije svega što smo prošli. Hvala svim ljudima koji su bili i vama što ste došli.

Pogledajte video i poslušajte šta je to Đule Van Gogh poručio čitaocima "Avaza".