Proteklih dana Sarajevo je vrvilo gostima iz regiona, među kojima su i velika glumačka imena poput Ljiljane Blagojević (65), nezaboravne Doli Bel iz filma „Sjećaš li se Dolly Bell“, snimljenog 1981. godine prema tekstu Abdulaha Sidrana.

Umjetnički put

Njen povod dolaska u bh. prijestonicu jeste serija „Kljun“, čije su dvije epizode prikazane na Sarajevo Film Festivalu u okviru programa Pretpremijera serija, a, sudeći prema komentarima publike, ovo kriminalističko ostvarenje oduševilo je publiku.

Za Blagojević, uloga u „Kljunu“ je prva nakon određene glumačke pauze, a o tome, kao i o Sarajevu, Doli Beli i kolegama s kojima je radila, govorila je za „Dnevni avaz“.

- Poslije dugo godina sam u Sarajevu, gdje sam i počela, gdje je počela moja karijera i moj filmski neki život s filmovima „Sjećaš li se Dolly Bell“ i „Miris dunja“. To su filmovi koji su itekako obilježili moj budući život i moj umjetnički put – kazala nam je Blagojević na početku razgovora.

Iako je sretna što je u Sarajevu, ima nešto što je malo i rastužilo.

- Žalim što je hotel, u kojem sam nekada spavala, „Hotel Nacional“ ruševina. Kada sam ga vidjela, shvatila sam koliko je vremena prošlo. Drago mi je, ipak, što sam ovdje, na ovom festivalu prvi put s ovom serijom. A dio sam i druge „Crna svadba“, tako da ostajem do kraja – poručila je ova glumačka diva.

Vrijeme u Sarajevu je iskoristila da obiđe neke od svojih prijatelja s kojima se, kako je rekla, vidjela poslije dužeg vremena.

- Šetam gradom, podsjećam se lijepih ulica, svega. Radujem se stvarno što imate ovako uspješan Festival – iskrena je Blagojević.

Na naše pitanje šta je to što je najviše podsjeća na vrijeme koje je prije oko 40 godina provela u Sarajevu, osim „Hotela Nacional“, Blagojević kaže:

- Ima i drugo. Taj neki duh i humor, koji meni veoma prija i koji razumijem. Svi smo se promijenili, kao i Sarajevo. Život se mijenja, 40 godina je prošlo, taman posla da smo ostali isti. Prosto je nemoguće. To bi značilo da onda nismo radili na sebi, da se ništa nije događalo. To je nemoguće. Jeste se Sarajevo promijenilo. U principu ne treba žaliti za nečim u životu što više nije moguće da se vrati. Ja više nikada ne mogu imati 25 godina, koliko sam imala kada sam snimala te filmove. Ali možemo prepoznavati duh koji još postoji, taj fantastični humor i divna ljubaznost. Šetajući Sarajevom, bila sam na bazaru i rekla sam prijateljici koliko su nevjerovatne žene, svaki put kada sam prišla da pitam nešto, one su ustale da mi objasne. Nijedna nije sjedila i pričala. Bile su ljubazne i posvećene tebi i mene je to oborilo s nogu. Volim tako da posmatram ljude, to mi je posao i time se bavim.

Dobar čovjek

Spomenula je i legendarne glumce koji, nažalost, nisu više s nama, poput Mustafe Nadarevića i Pavla Vuisića.

- Nisu živi više, život je to. Oni su sigurno odredili moj život. Mustafa je bio fantastičan partner. Kada smo snimali „Miris dunja“, on je rekao: „Vidi, Ljiljo, ovo je tvoja scena i ja ću da okrenem leđa kameri, a ono je moja scena, ti ćeš da okreneš leđa kameri. Paja Vuisić je bio veliki glumac. Znao je da kaže: „Dođi da čujemo. Aha, dobro je to, dobra će biti i slika“. To su prvenstveno bili kvalitetni ljudi i meni je to najvažnije. Meni je najvažnije da radim s dobrim čovjekom, pa poslije sve ostalo – prisjetila se Blagojević.

O samoj ekipi serije „Kljun“ ima samo riječi hvale, za sve kaže da su divni.

- Mnogo sam uloga odbila, mnogo više nego što sam odigrala. Mislim da se karijera pravi i na odbijenim, ne samo na odigranim ulogama. Ovo je fantastična ekipa. Milo mi je što su me zvali, jer su mladi, jer nisu me otpisali, našli su mjesta i za mene. Mislim da je čovjek najsretniji kada je mlad, pa kada ga pozovu, ali i kada je u mojim godinama, pa ga pozovu. Bez obzira na moju biografiju, koja jeste velika, ne moramo da budemo skromni. Ali ništa nije vječno. Danas živimo u vremenu u kojem se mnoge kvalitetne stvari zaboravljaju. Zato mi je milo što su me se sjetili i što sam dio ove ekipe – zaključila je Blagojević.

Kokan Mladenović je hrabar reditelj

- Žao mi je što nisam gledala predstavu Kokana Mladenovića u Kamernom teatru 55 „Sjećaš li se Dolly Bell“. Drago mi je što je prije svega Kokan radio, on je jedan hrabar reditelj. A drago mi je što je poslije 40 godina urađena pozorišna predstava. Voljela bih da je vidim i nadam se da hoću – kazala nam je Blagojević.

Radnja i tematika serije

Reditelji „Kljuna“ su Jelena Gavrilović i Uroš Tomić, koji su još na početku snimanja kazali kako su u najvećem fokusu snovi i pitanje da li junaci mogu analizom onoga što sanjaju da pomognu sebi, ali i porodici i okolini. Također, tu je i tema migracija.

Sonja Kljun je mlada, ambiciozna detektivka, željna da dokaže da je njena istančana intuicija u pravu – navodno samoubistvo u mirnoj Subotici krije daleko ozbiljnije tajne nego što se to čini na prvi pogled.