Mara Trogrančić iz Božića kod Fojnice ove godine broji 83. ljeto. Ova starica nema pojma o Facebooku, YouTubeu, TikToku, ali je, zahvaljujući svojim legendarnim izjavama, prava zvijezda na ovim društvenim mrežama.

Zahvaljujući tehnologiji, za nju se čulo na svim meridijanima. Prosto zato što nema novinara-reportera koji nije pričao s bakom Marom.

Veliki teret

Vrijeme čini svoje. Tako je i baka sve slabijeg zdravlja. Jedva hoda. A kako i ne bi, šta je ova žena tereta prebacila preko svojih leđa. Ali avaj... Duh iskreni, bosanski, dobroćudni joj ne može ništa ubiti.

- Pa, bolan, tri godine mi nisi dolazio - govori baka potpisniku ovih redova i, uz svoj nadaleko prepoznatljivi smijeh, šali se na svoj račun:

- Mogla sam krepat’, a tebe nema.

- Nema tu hoćeš-nećeš, makar sok od maline na razmućivanje mora se popit’.

- Hoćeš krompira, sad sam ispekla, ko duša je. Moj iz bašče, ja sve sama sijala - usput dodaje baka Mara.

Da, da. Starica od 83 godine sama obrađuje zemlju. Što posiješ, to ćeš i naći. Kaže da su je posjećivali znani i neznani.

- Eto, sad je Bajram bio. Ma donosili su mi ljudi kurbane sa svih strana. Iz Kaknja su mi čak asalete došli i donijeli kurban. Šta bih ja bez mog naroda… A ja vala svakog dočekam raširenih ruku. Ne treba tugovati. J*bo te tuga - govori Mara, kao da se sa Smiljanom Morijem družila s kakvom lakoćom odagnava filozofiju životne materije.

Ne ide nigdje. Sve joj narod donese. I komšije. Anes, tačnije.

- Ja njemu dam spisak, on sve pokupuje i na prag mi donese. Dobar momak. Ima i cura dobrih, ma dobre su one sve. Nego, eto, malo ih taj đavo (mobitel, op. a.) kvari. Pa na tome stalno. I neće kuhat’. A ja sam povezivala sijeno na konja sama i skroz na drugo brdo bi’ ga odnesi. Nema neću - prisjeća se Mara svog života i mladosti.

Uz majčinske savjete, "polako vozi", "pazi se sunca", "nemoj do sebe dogonit’", baka Mara i zapjeva.

Mora se spremiti

- Je l' dobro pjevam? Mora se pjevat’. To čovjeku pomaže - savjetuje ona.

Dobri ljudi joj pomažu u teškim poslovima.

- Sad će snijeg, začas to prođe, sad se mora razmišljat’ o zimi. Drva se moraju rezat’. Ko na vrijeme pripremi, za njega nema zime - govori i pokazuje na gomilu drva ispred kuće.

Ostavljamo je na kućnom pragu. Ostala je s rukom u zraku sve dok nas više nije mogla vidjeti.

Neka Bog čuva našu baku Maru.

"Što si ovdje kuću pravila"

- Pitale me neke žene, što si ovdje kuću pravila. A što, šta fali, ne valja put, valjda će ga napravit’. A i kome će kad su svi otišli? Eto, i ono dijete se rodilo ovdje nakon 20 godina, i oni su otišli naniže - govori Mara Trogrančić.