Ko po snijegu nije išao iz Srebrenice u sela Luka i Krušev Do, taj nema pojma šta je daleko! U narodu se to kaže, da niko ne zamjeri, "oni su Bogu iza nogu".
S dolaskom prvih snjegova ova dva sela, u kojima sve ukupno živi pedesetak ljudi, vrijednih i čestitih domaćina, prva ostanu bez kontakta s ostatkom svijeta.
Nema tih mašina koje mogu načistiti i po metar snijega, koliko ga bude putem do Luke i Kruševog Dola. A, vala, ruku na srce, nadležni se i ne sekiraju plaho.
Dok mašina ne prođe
Reporter "Dnevnog avaza" jučer je posjetio ova dva sela. Tačnije, Luku, u Krušev Do nam je savjetovano da ne idemo dok mašina ne prođe, a i nebo se bilo “naljutilo”.
Kako izgledaju sva bošnjačka sela nakon agresije na našu zemlju? Odmah na ulazu spomen-obilježje u čast najhrabrijim sinovima, šehidima. Tako je kad se i u Luku ulazi. A s lijeve strane ruševina koja svjedoči ratnim razaranjima kao ožiljak. Išarana kojekakvim grafitima "Alem, Adem", neko se potpisivao.
Odmah na ulazu u selo srećemo vrijednog domaćina Šakira Mujića.
- Gdje ćeš ti sam ovamo? Ovdje ni hajduci sami ne dolaze. Ako snijeg zapada, gotovi smo do proljeća - govori Šakir kroz smijeh.
Krenuo nešto do šume, čeka jarana Hamu Zulanovića. Hamo je bivši predsjednik mjesne zajednice i za vrijeme njegovog mandata je urađen asfalt kroz selo.
- Živimo kako živimo. Imamo stoke, imamo zemlje, borimo se. Dobro je, evo, danas (jučer, op. a.) mašina čisti snijeg. Put si vidio. I tako, eto, nema tu ništa posebno - govori Hamo Zulanović.
Hajde da vidimo stoku. Šakir ima i konja, pomaže mu da izvlači drva, dovozi sijeno...
- Ma jači je od timberjacka - nije Šakir to čestito ni izgovorio, a konj se ote Hami i baci se na snijeg da se malo valja.
- Ne mogu ga dvojica zaustaviti kad krene - govore.