Malo je roditelja koji za stolom u vrijeme ručka, doručka ili večere nisu prošli kroz mučno ubjeđivanje s djetetom da pojede obrok. Maleni koji odbija hranu, čini se, vječiti je problem. Međutim, ukoliko dijete normalno raste i razvija se, nema mjesta panici.

Pedijatri tvrde da se roditelji trebaju naviknuti na to da im dijete samo okusi jelo za stolom i ostavi ga nakon jednog zalogaja. Ipak, ima slučajeva kada se treba ozbiljno zabrinuti i potražiti pomoć.

Sve je više djece koja potpuno odbijaju hranu ili one koja pak jedu previše. To su samo neki od načina da maleni skrenu pažnju na sebe.

Kada za stolom kaže „ne!", dijete na svoj način pokušava reći „danas protestujem!".

Šta se najčešće krije iza takvih situacija? Nekada se odbijanje hrane javlja iznenada i tada je trenutak da se roditelji zapitaju, šta se to dešava u životu njihovog mjezimca. Psiholozi tvrde da je možda došlo do nesuglasica djeteta s roditeljima.

Ili možda tata i mama za vrijeme obroka pričaju o stvarima, kao što su politička situacija, novac, kućni problemi. A, možda naprotiv za vrijeme obroka vlada potpuna tišina jer se roditelji drže tradicionalnih običaja da se za vrijeme jela ne priča.

Dešava se čak da za vrijeme doručka ili ručka tata čita novine, a mama gleda omiljenu seriju na televiziji.

Dijete će tako, odbijanjem hrane pokušati natjerati roditelje da obrate pažnju na njega. Takvi signali koje šalje dijete ne bi trebali ostati neprimijećeni. Psiholozi savjetuju da roditelji provode što više vremena s djecom, da im pokažu da ih vole isto kao i ranije i da se nisu promijenili.

Tata i mama ne smiju griješiti i djetetu kada odbija jesti u zamjenu nuditi grickalice i slatkiše. Time neće popuniti nedostatak ljubavi. Malenima je potrebno nešto sasvim drugo. Na prvom mjestu to je više vremena i druženja s roditeljima.

To ne znači da mama i tata moraju provesti čitav dan s djecom. Dovoljno će biti da dva-tri puta sedmično popodne posvete malenima.