Svako je dijete plašljivo, neovisno o tome kojeg je uzrasta. Dojenče svoju napetost može iskazivati povraćanjem, vriskom ili nesanicom. Starije dijete često ne može zaspati ako ga je strah mraka. Počne plakati čim se svjetlo ugasi, a ono mora u krevet. 

Ako vas dijete tada uvuče u beskrajnu raspravu o tome da neće na spavanje, jer

je žedno, mora piškiti ili bi baš tada htjelo nešto jesti, a u stvari ne želi ostati samo sa svojim strahovima, vrijeme je za vaše razumno djelovanje.

Pomozite svom djetetu da prevaziđe strahove i iz tih problema iziđe ojačano i samopouzdano. A sva djeca prolaze kroz razne faze razvitka u kojim su posebno labilna i puna strahova.

Pet faza straha

Tokom prvih pet godina života dijete prolazi kroz pet razvojnih faza straha koje sve nas prate čitavog života: strah od gubitka tjelesnog kontakta, strah osmomjesečnog djeteta i strah od odvajanja su strahovi koji preovlađuju u periodu prve tri godine života.

Oko treće godine života dolazi do stvaranja straha od uništenja. Između četvrte i pete godine razvija se strah od smrti. Kao roditelji vi niste u stanju spriječiti nastanak tih strahova. Ali, možete dijete zaštititi od njih i dati mu osjećaj sigurnosti.

Čega se boji

Najprije istražite šta je to što izaziva strah u vašem djetetu. Ali, uzdržite se pritom od njihovog procjenjivanja! Razlozi za strah su često - a za dijete uvijek - vrlo realni čak i kad se vama čine sasvim bezvezni.

Čudovište u ormaru je jednako strašno kao i onaj realni strah od velikog psa na ulici ili nasrtljivog djeteta u vrtiću. A to što djetetu ne prijeti objektivno nikakva opasnost, u konkretnom slučaju ne igra nikakvu ulogu. Jedino što je važno jeste činjenica kako ih dijete subjektivno shvaća.

I tu je bitna vaša pomoć: Strah shvatite jednako ozbiljno kako ga shvata i vaše dijete. Nećete ništa postići rečenicom: "Ne boj se, nije to ništa!" Radije se naoružajte maštom i strpljenjem kako biste se približili izvoru straha svog djeteta.

Dajte strahu lik

Zajedno sa djetetom razvijte strategije protiv neugoda koje izaziva tama. Prihvatite priču o čudovištu iz ormara i pustite dijete da ga opiše ili nacrta.

Djeca žele strahu dati oblik, lice. Možda vam pomogne slika zmaja. Pocijepajte je pred djetetom i kažite mu da to čudovište od tog trenutka više ne može ući u njegovu sobu.

Baš kad je riječ o irealnim dječijim strahovima često sama djeca imaju najbolje ideje šta bi trebalo uraditi. Obavezno prihvatite njihove ideje! To će kod djeteta razviti povjerenje u vlastite sposobnosti i dat će mu osjećaj da je snažno i hrabro.

Ne žurite!

Uz sve to, nemojte žuriti. Ako požurite s tjeranjem straha, dijete će teško prihvatiti rješenje. Imajte strpljenja i pomozite djetetu da razvije strategiju borbe sa strahom. Vaše povjerenje u snagu i sposobnost svog djeteta pomoći će mu da i ubuduće uspješno preradi i prevaziđe svoje strahove.