Mada se dugo vremena špekuliralo o mogućnosti kategorizacije prekomjernog igranja videoigara pod bolesti zavisnosti, 2018. godine Svjetska zdravstvena organizacija zvanično je uvrstila u novu dijagnozu pod nazivom poremećaj prekomjernog igranja videoigara ili gaming disorder.
Da bismo mogli govoriti o igranju videoigara kroz prizmu zavisnosti, neophodno je uzeti u obzir faktore koji mogu ukazivati na to, a sve u cilju distinkcije ozbiljne zavisnosti i rekreativnog igranja.
Ono što je važno jeste igračeva narušena kontrola nad igranjem videoigara. Sljedeća bitna stavka jeste prioritet koji igrač daje igranju videoigara u odnosu na ostale aktivnosti koje su dio njegove svakodnevice. Dolazi do otuđivanja od porodice, prijatelja, školskih obaveza, hobija i aktivnosti koje su ranije osobi predstavljale zadovoljstvo.
Još jedan značajan indikator jeste sve intenzivnije i produženo izlaganje uprkos negativnim posljedicama koje se javljaju, a koje mogu uključivati sve segmente igračevog života. Od narušenih porodičnih odnosa, lošeg akademskog postignuća, javljanja mentalnih poteškoća, pa sve do ozbiljnijih eskalacija i zdravstvenih komplikacija.
Ukoliko igrač bude lišen mogućnosti da igra, mogu biti prisutni simptomi apstinencijalne krize koja je svojstvena poremećajima zavisnosti. Pojedinac tada postaje nervozan, razdražljiv, čak i agresivan prema roditeljima i okolini.
Ukoliko se problem zavisnosti ne otkrije na vrijeme, može dovesti do ozbiljnijih poteškoća, između ostalog, do javljanja depresivnih simptoma i zloupotrebe psihoaktivnih supstanci usljed izopćenosti od porodičnog i socijalnog kruga.
Pojedinac će se rijetko obratiti sam za pomoć, tako da je utjecaj porodice svakako u pronalaženju pomoći ključan. Postavljanje dijagnoze iziskuje adekvatnu dijagnostičku procjenu stručnjaka (psihijatra i psihologa), a potom je važan kontinuiran psihoterapijski rad i podrška od stručnjaka, ali i najbližeg socijalnog kruga koji će pojedincu pomoći da prevaziđe problem.