Danas se sve češće govori o gorućem problemu vršnjačkog nasilja među djecom i mladima. Verbalno ili fizičko zlostavljanje koje potraje duže vrijeme može ostaviti duboke emocionalne posljedice na zdravlje djeteta, ali i dovesti do ozbiljnih povreda. Ako je vaše dijete žrtva vršnjačkog zlostavljanja, psiholozi tvrde kako kao roditelj trebate napraviti sve što možete da biste to spriječili ako je moguće.

Naime, možete pomoći djetetu da se lakše i bolje nosi sa zadirkivanjem, maltretiranjem ili zlobnim ogovaranjem te tako umanjiti njihov trajni učinak. Čak i ako maltretiranje trenutno nije problem u vašoj kući, važno je razgovarati o tome kako bi vaša djeca bila spremna ako im se ono jednom dogodi u školi ili negdje drugo, a da pritom vi niste u blizini.

Zlostavljanje shvatiti ozbiljno

Većinu djece u nekom trenutku zadirkuju brat, sestra ili prijatelj. I to obično nije štetno kada se radi na razigran i prijateljski način, a i jednoj i drugoj djeci to je smiješno. Ali kada zadirkivanje postane bolno, neljubazno i stalno, ono prelazi u maltretiranje i treba prestati, donosi „Kids Health“.

Zlostavljanje je namjerno mučenje na fizički, verbalni ili psihički način. Može varirati od udaranja, guranja, vrijeđanja, prijetnji i ruganja do iznuđivanja novca i imovine. Neka djeca maltretiraju izbjegavajući druge i šireći glasine o njima, dok druga koriste društvene mreže ili elektronske poruke kako bi se rugala vršnjacima ili povrijedila njihove osjećaje.

Važno je zlostavljanje shvatiti ozbiljno, a ne ga samo odbaciti kao nešto što djeca moraju "izdržati". Učinci mogu biti ozbiljni i utjecati na dječiji osjećaj sigurnosti ili samopoštovanja. U teškim slučajevima zlostavljanje može pridonijeti i kobnim posljedicama.

Šta roditelji mogu napraviti

Ako saznate da je vaše dijete žrtva vršnjačkog nasilja, mirno ga saslušajte i ponudite mu utjehu i podršku. Djeca često nerado govore odraslima o zlostavljanju jer se osjećaju posramljeno jer se to događa ili brinu se da će njihovi roditelji biti razočarani, uzrujani, ljuti ili reagirati na neočekivani način. Ponekad djeca osjećaju da su sama kriva za to što im se dogodilo, a vrlo često se boje da će situacija biti još gora ako nasilnik sazna da su se požalili roditelju ili nastavniku.

Ipak, kao roditelju, vaša je dužnost razgovarati o zlostavljanju s djetetom. Pohvalite dijete ako se o svemu odlučilo povjeriti upravo vama te ga podsjetite da nije samo - mnogi ljudi u nekom trenutku budu maltretirani. Objasnite da je nasilnik taj koji se loše ponaša, a ne ono. Uvjerite dijete da ćete zajedno smisliti što možete učiniti u vezi s nastalom situacijom.

U anketama većina djece i tinejdžera kaže da se zlostavljanje događa upravo u školi, stoga obavezno obavijestite nastavnika ili pedagoga o situaciji u kojoj se vaše dijete nalazi. Njihov je zadatak također promatrati i poduzeti korake kako bi spriječili daljnje probleme.

Najbolji smjer djelovanja

Vršnjačko nasilje može uključivati širok raspon situacija, tako da ne postoji pristup koji bi odgovarao svima. Ono što funkcionira u jednoj situaciji ne mora nužno funkcionirati i u drugoj. Mnoge stvari, poput dobi uključene djece, ozbiljnosti situacije i specifične vrste nasilničkog ponašanja, pomoći će u određivanju najboljeg smjera djelovanja, objašnjavaju psiholozi.

Roditelji mogu pomoći djeci da nauče nositi se s nasiljem ako se ono dogodi. Za neke roditelje može biti primamljivo reći djetetu da uzvrati udarac. Uostalom, ljuti ste što vaše dijete pati i možda vam je bilo rečeno da se "zauzmete za sebe" kad ste bili mladi. Ili možda brinete da će vaše dijete i dalje biti zlostavljano i mislite da je uzvratiti istom mjerom jedini način da postavite nasilnika na njegovo mjesto.

Ali važno je savjetovati djecu da ne reagiraju na zlostavljanje tučnjavom ili uzvraćanjem nasilja. To može brzo eskalirati u još ozbiljnije nasilje, a vrlo često neko zna biti povrijeđen. Umjesto toga, najbolje je maknuti se i obratiti za pomoć odrasloj osobi. Evo nekoliko drugih načina na koje djeca mogu poboljšati situaciju i osjećati se bolje:

- izbjegavanje ili ignoriranje nasilnika

- kontroliranje ljutnje ili frustracije

- čvrsto i jasno reći nasilniku da prestane, a zatim se udaljiti

- povjeravanje odrasloj osobi (razgovor s nastavnikom, roditeljem ili psihologom).

I posljednje, ali možda i najvažnije jeste jačanje samopouzdanja djeteta. Kako objašnjavaju psiholozi, roditelji koji će jačati djetetovo samopouzdanje odgojit će mališana koji će znati kako reagirati u neugodnim situacijama, a u to ulaze i konflikti s nasilnicima.