Slučaj 13-godišnjeg učenika Osnovne škole „Vladislav Ribnikar“ koji je ubio osmero školskih kolega i zaštitara te ranio šestero učenika i profesoricu zgrozio je javnost. Mnogi se sada pitaju kako je dijete te dobi postalo toliko nasilno da je u ruksak stavilo oružje, streljivo i molotovljeve koktele, ušetalo u školu i hladnokrvno zapucalo u zaštitara škole, profesoricu i vršnjake.
Američko psihološko udruženje (APA) nasilje među mladima definira kao ekstremni oblik agresije s ciljem fizičkog povređivanja ili smrti. Primjeri nasilja među mladima također uključuju silovanje i ubistvo, koje je treći vodeći uzrok smrti među osobama u dobi od 15 do 19 godina u SAD, prema Centru za kontrolu bolesti (CDC).
Shodno tome, roditelji i odgajatelji trebaju aktivno učestvovati u prevenciji nasilja među djecom i tinejdžerima. Da biste to učinili, važno je razumjeti šta uzrokuje nasilje. Psiholozi navode osam mogućih uzroka.
Utjecaj medija
Istraživanja pokazuju da nasilje u medijima utječe na tinejdžere i može ih potaknuti na agresivno ponašanje. Iako je teško utvrditi dovodi li nasilje u medijima direktno do nasilja među mladima ili ne, studije su pokazale da igranje nasilnih videoigara povećava agresivne misli i ponašanje, piše Denis Vitmer (Denise Witmer) za „Very Well Family“, prenosi Index.hr.
Zapravo, jedno je istraživanje pokazalo da nasilne videoigre povećavaju bijes, kao i broj otkucaja srca i krvni pritisak. Također, nasilne videoigre smanjuju osjećaj empatije, a konzumenti takvog sadržaja "skloni su komunicirati s drugim agresivnim tinejdžerima, zbog čega se osjećaju prihvaćeno i priznato za svoje misli i osjećaje".
Iako videoigre često privlače najviše pažnje, nasilje u medijima nije ograničeno samo na njih. Nasilni mediji također mogu uključivati internet, televiziju, časopise, filmove, muziku, oglašavanje, društvene medije i još mnogo toga. U osnovi, mediji se sastoje od svega što vaš tinejdžer vidi, čuje ili preko čega komunicira.
Zajednica i susjedstvo
I susjedstvo može utjecati na tinejdžere i navesti ih da se ponašaju agresivnije. Kada tinejdžeri žive u socioekonomski problematičnim četvrtima, mogu se osjećati kao da im je jedina opcija za preživljavanje pridružiti se bandi ili učestvovati u nasilju. Kada je ovakav način razmišljanja norma, tinejdžeri će se vjerovatno ponašati agresivno i učestvovati u nasilnom ponašanju.
Nasilje u porodici
Djeca koja su izložena nasilju u svom domu uče na primjeru i mogu postati nasilnici. Također, veća je vjerovatnost da će doživjeti vršnjačko nasilje, bilo kao žrtva ili agresor.
Ostali faktori koji doprinose nasilju među djecom i tinejdžerima uključuju strogo roditeljstvo, haos u domu, zanemarivanje i odbacivanje od roditelja. Svaka od ovih situacija može dovesti do nasilja među mladima kasnije u životu zbog nedostatka stabilnosti i strukture u domu. Nasilnost daje tinejdžerima osjećaj moći i kontrole, što je nešto što im nedostaje kod kuće.
Nedovoljan roditeljski nadzor
Kada roditelji ne kontroliraju svoju djecu, ona su sklona agresivnom ponašanju ili kriminalnim aktivnostima. Bez nadzora odraslih, tinejdžeri nemaju resurse potrebne za donošenje dobrih odluka ili prepoznavanje rizika.
Posljedično, ti tinejdžeri skloni su sklapanju prijateljstva s pogrešnim ljudima, preuzimanju nepotrebnih rizika i eksperimentiranju sa zabranjenim supstancama. Kada su roditelji previše popustljivi, njihova djeca često nemaju motivaciju za uspjeh u školi i mogu čak prestati brinuti o svojoj budućnosti.
U cjelini, tinejdžerima je potrebna pravedna i dosljedna disciplina te interakcija i vodstvo od roditelja. Kada roditelji preuzmu aktivnu ulogu u životima svojih tinejdžera, to smanjuje vjerovatnost za razvoj tinejdžerskog nasilja.
Pritisak vršnjaka
Pritisak vršnjaka igra ključnu ulogu u nasilju među mladima, posebno zato što je veća vjerovatnost da će se djeca uključiti u rizična ili nasilna ponašanja kada djeluju kao grupa. Tinejdžeri koji inače sami ne bi bili agresivni ili nasilni često se osjećaju osnaženo kada su u grupama.
Osim toga, veća je vjerovatnost da će tinejdžeri biti nasilni ili agresivni kada osjećaju da su pod pritiskom. Oni također mogu postati nasilni kako bi zadržali svoje mjesto u grupi. Pritisak vršnjaka može navesti tinejdžere da se uključe u rizična ponašanja.
Upotreba droga i alkohola
Konzumacija alkohola i droga dugo se povezuje s rizikom od nasilja među mladima. Konzumacija alkohola i droga može povećati agresiju i smanjiti strah, što povećava vjerovatnost nasilja među mladima.
Dok tinejdžeri obično rekreativno koriste droge i alkohol kako bi se osjećali dobro, dugotrajna upotreba nedopuštenih droga često dovodi do osjećaja depresije, ljutnje i frustracije. Ti osjećaji potom mogu navesti tinejdžera da pokaže agresiju i bijes.
Traumatski događaji
Suočavanje s traumatičnim događajima također može uzrokovati nasilno ponašanje kod tinejdžera. Naprimjer, tinejdžeri koji izgube prijatelja u saobraćajnoj nesreći u kojoj su i sami učestvovali često se naljute zbog činjenice da su oni ti koji su preživjeli.
Budući da je ljutnja normalna faza tuge, nasilni ispadi tih tinejdžera mogu se činiti opravdanima. No, iako je ljutnja normalna emocija, nije normalno biti nasilan prema drugoj osobi.
Tinejdžeri koji pokazuju znakove posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) mogu biti skloni nasilju. Nasilni ispadi obično su simptom PTSP-a, a ako se ne liječe, mogu se manifestirati u izrazito nasilnim situacijama Iz tog je razloga iznimno važno da tinejdžeri s PTSP-om dobiju savjetovanje i pomoć koji su im potrebni.
Mentalna bolest
Mentalna bolest još je jedan uzrok nasilja među tinejdžerima. Stanja poput poremećaja pažnje/hiperaktivnosti (ADHD), bipolarnog poremećaja, poremećaja protivljenja i odbijanja i poremećaja ponašanja uključuju agresivno ponašanje ili osjećaje ljutnje kao uobičajene simptome.
Mentalna bolest tinejdžera ponekad se skriva iza drugih uzroka nasilja među mladima. Naprimjer, tinejdžer s bipolarnim poremećajem možda koristi droge. Ako postane nasilan, upotreba droga mogla bi sakriti činjenicu da je bipolarna bolest dio uzroka.
Iz tog razloga, važno je da se tinejdžeri koji učestvuju u nasilnom ponašanju procijene radi provjere mentalne bolesti. Liječenjem osobe u cjelini, a ne samo simptoma, veća je vjerovatnost da ćete smanjiti rizik od dodatnih nasilnih ispada.