Da li razumijemo autističnu djecu? Često čak i roditelji koji osluškuju njihove potrebe nemaju potpuno razumijevanje. Ijan Donli (Ian Donley) iz Kalifornije, novinar s autizmom, dijeli svoju ličnu priču o tome šta mu je nedostajalo kao autističnom djetetu i govori roditeljima neurodivergentne djece na šta treba da paze kako bi izbjegli greške koje su napravili njegovi roditelji.

Roditeljski strah

- Hej, roditelji, ovo je vaše dijete - vaše autistično dijete. Dijete u koje ste polagali velike nade. Dijete za koje se plašite da će imati poteškoća u učenju. Dijete koje bi moglo biti maltretirano. Dijete kojeg se plašite možda nikada neće postati nezavisno. Dijete koje možda nema budućnost, piše Yumama.rs.

Moji roditelji su osjećali taj strah za mene i mog brata. Od malih nogu sam osjećao da je moj autizam prepreka drugim ljudima. Poslali su me na terapiju i logopediju da "ispravim svoje autistične osobine" i pohađao sam specijalizovanu nastavu do prvog razreda. U vrtiću sam polovinu dana proveo u specijalnom obrazovanju, a drugu polovinu u "običnoj" učionici jer su moje potrebe bile različite od potreba mojih vršnjaka.

Učili su me šta da kažem, šta da radim i kako da preživim u svijetu koji nije stvoren za djecu poput mene. Moji roditelji su učinili sve što su mogli da mi daju najbolje, ali po cijenu je bila moja sposobnost da naučim da prihvatim sebe na spektru. Ne krivim roditelje, uradili su sve što su im ljekari rekli. Kako sam rastao, naučio sam da razumijem svoje potrebe i bio je to dug put. Zato bih želio da ponudim nekoliko savjeta za koje se nadam da će vam pomoći na vašem putu kao roditelja autistične djece.

Slušajte svoju djecu

Čini se da je ovo vrlo lako uraditi, ali dozvolite mi da pojasnim. Kada sam odrastao, većina informacija o autizmu koje su organizacije poput "Autism Speaks" imale bila je od roditelja autistične djece i zasnovana na njihovim iskustvima. Nema ništa loše u teorijskom znanju, veoma je važno pustiti roditelje da podijele svoja mišljenja i iskustva. Ali ovo nije jedina tačka gledišta vrijedna pažnje. Preklinjem vas da slušate i autističnu djecu.

Hajde da progovorimo

Kao autistična osoba, ne vjerujem da ljudi s autizmom nisu u stanju da razumiju šta je ispravno i pogrešno. Odgojen sam da razlikujem dobro od pogrešnog, a s obzirom na način na koji moj mozak razumije ovaj koncept, bilo bi nepravedno ako bih koristio autizam kao izgovor za sve loše odluke koje donosim.

Kada vidim roditelje kako govore u ime svoje djece, najčešće je to kada dijete ima težak autizam. Ali ovo je veoma jednostrano i ne dozvoljava mnogim autističnim osobama da ispolje svoje želje i potrebe. Većina roditelja autistične djece koji osjećaju potrebu da ih zaštite imaju najbolje namjere, ali mislim da je ideja da nas osnaži da zaštitimo sebe.

Manje kontrole

Kao autistična osoba koja mrzi da joj se povlađuje, ne mogu, a da ne spomenem ovo. Kada ljudi saznaju da imam autizam, često počnu da kontrolišu sve što radim. Ovo se odnosi na ideju da su autistični ljudi "emocionalno nezreli" u poređenju sa neautističnim osobama. A to dovodi do toga da svi, uključujući roditelje, počinju da nas infantiliziraju.

Uprkos dobrim namjerama, ovo je pogrešno. Roditelji se toliko plaše da njihovo autistično dijete neće moći da živi samostalno, a ipak neki od njih ne daju djeci šansu da dokažu da to nije tako. Zato ih molim da to urade.

Ne skrivajmo se

Tretman na koji su mnoga autistična djeca navikla je ABA terapija, primijenjena analiza ponašanja. Cilj ove terapije je da nauči djecu da maskiraju svoje autistične osobine kako bi se uklopila u neurotipično okruženje. Glavna komponenta terapije je koncept nagrade i kazne. Ako dijete uradi nešto dobro, pohvaljeno je. Ako nije, onda je kažnjen. Ne krivim roditelje što su me poslali tamo. Sa informacijama koje su imali u to vrijeme, vjerovali su da je ovo najbolja opcija za mene.

Kako starim, poništavam sve što sam naučio na terapiji, korak po korak. Dajem sebi dozvolu da radim stvari za koje sam mislio da treba da potisnem. Naučio sam stimming (ponavljanje pokreta tijela) koji mi pomaže da regulišem svoje emocije. Da bih to uradio, mogu da slomim prste i ispružim noge. Odat ću vam malu tajnu - čak i neurotipični ljudi to rade. Svi to radimo da bismo regulisali svoje emocije. Pitao sam se: ako to rade neautistični ljudi, zašto ne mogu i ja? Ne mogu da izrazim riječima koliko je ova misao bila oslobađajuća.

I zapamtite - cijenimo vas

Bez roditelja većina autistične djece ne bi bila tu gdje smo mi danas. Mnogi roditelji sebe grde zbog nedostataka, bez obzira da li njihova djeca imaju autizam ili ne. Griješit ćete, to je neizbježno.

Ali možete naučiti iz ovih grešaka. Znamo da želite da uspemo, a vjerujte mi, i mi to želimo. Jedino što tražimo od vas je da nastavite da učite i učite nove stvari. I mi ćemo učiniti isto.

Roditelji autistične djece imaju nevjerovatan posao. Odgajanje autistične djece nije za one sa slabim srcem, i ja aplaudiram roditeljima koji guraju naprijed bez obzira na sve. Vi ste naša podrška – poručuje Ijan.