Pogledom u usta djeteta roditelj vidi njegove zube i zapaža njihov oblik, veličinu, boju i položaj. Svako odstupanje od uobičajenog je alarm. Mnoge od tih promjena mogu se u potpunosti korigirati, a neke samo djelimično.
Razvoj mliječnih zuba počinje u ljudskom embriju tokom šeste nedjelje trudnoće, a trajnim zubima temelji se postavljaju već u toku petog mjeseca trudnoće.
Svaki poremećaj u tom vremenu rezultirat će smanjenjem (hipodoncijom) ili povećanjem (hiperdoncijom) broja zuba. Manjak ili višak pojedinih zubi može biti jednostran, obostran, u jednoj ili u obje čeljusti.
Rijetka je pojava manjak mliječnih zuba, a ako se nađe, onda nedostaju sjekutići ili očnjaci. Ta pojava mnogo je češća u trajnih zuba, i to kod drugih donjih pretkutnjaka, drugih gornjih sjekutića i trećih kutnjaka (umnjaka).
Prekobrojni zubi također su češći kod trajnih nego kod mliječnih. Ti zubi mogu biti normalnog ili promijenjenog izgleda. Najčešće se susreće prekobrojni prvi gornji sjekutić, koji je onda smješten između normalnih, ali više prema nepcu.
Takve zube treba što prije odstraniti, jer smetaju normalnoj postavi ostalih. Manjak zuba karakterističan je za jednu obitelj, što govori u prilog genetske uvjetovanosti njegovog nastanka.
Kad su mali, a kad su veliki
U davnini je čovjek imao mnogo veće zube nego danas, što je bilo uvjetovano načinom prehrane. Veličina zuba također je genetski uvjetovana, i to tako da muškarci obično imaju veće zube nego žene.
Veći zubi nego obično (makrodoncija) češća su pojava kod trajnih nego kod mliječnih zuba, i to naročito izražena na gornjim središnjim sjekutićima, očnjacima i kutnjacima. Uzroci se nalaze u povećanoj funkciji hipofize i paratireoidne žlijezde, X-zračenju, alkoholizmu i dr.
Mikrodoncija - manji zubi mogu se javiti kod mliječnih, trajnih i prekobrojnih zuba. Takvi su oblikom slični normalnima, ali su u svim dimenzijama reducirani. Najčešće su zahvaćeni drugi sjekutići i treći kutnjaci.
Ako se radi o prekobrojnim zubima smanjene veličine onda ih nazivamo rudimentarnim i smatraju se prelaznim oblikom k njihovom potpunom nedostatku.
Kod povećanih zuba često je popratna pojava poremećaj njihovog postava, pa se zubar odlučuje na vađenje nekog od njih (najčešće prvog pretkutnjaka), kako bi se dobilo prostora te onda, uz pomoć ortodontskog aparatića, ostale pravilno postavilo. Mnogo je teže korigirati manje zube ako je čeljust veća.
Na raspolaganju su ortodontski, protetski ili konzervativni način liječenja, ovisno o procjeni učinkovitosti.
Za umnjake često nema mjesta
I na mliječnim kao i na trajnim zubima mogu se naći anomalije u vezi sa njihovim oblikom. Riječ je zapravo o nekim morfološkim tvorevinama na zubima, pa gornji očnjak može zbog kvržice na sebi izgledati kao pretkutnjak.
Kod gornjih drugih mliječnih i prvih trajnih kutnjaka u 42 posto slučajeva susreće se prekobrojna kvržica s nepčane strane. Ako je velika, ona može remetiti odnos s donjom čeljusti pri zagrizu, a brazda je oko nje duboka, što predstavlja pogodno mjesto za razvoj karijesa. Zato one traže liječnički tretman.
Brojne su anomalije u obliku i broju korjenova, ali za pacijenta su gotovo beznačajne i nisu uočljive. Problem se javlja prilikom eventualnog vađenja zuba.
Nicanje zuba na mjestu udaljenom od normalnog položaja naziva se anomalija položaja i najizraženija je kod gornjih očnjaka, ali je isto tako česta i kod drugih pretkutnjaka. Zbog nedostatka prostora i redoslijeda nicanja, ti se zubi postavljaju izvan zubnog luka, čime stvaraju loš estetski dojam pa je potrebna ortodontska terapija.
Zbog filogenetskog razvoja čovjeka, čeljust se smanjuje, pa umnjaci često nemaju mjesta za svoje nicanje te ostaju zadržani u čeljusti, a ako stvaraju poteškoće, treba ih hirurški odstraniti.
Zašto dolazi do anomalija u boji zuba
Te anomalije mogu nastati kao posljedica poremećaja u strukturi tvrdih zubnih tkiva ili obojenja zubi sredstvima koja prodiru u zubna tkiva za vrijeme njihovog stvaranja, ili poslije njihovog nicanja.
Na poremećaje koji nastaju tokom stvaranja zubi gotovo da ne možemo djelovati, ali se mogu značajno ublažiti, ili čak potpuno ukloniti oni poremećaji koji nastaju poslije nicanja. U oba slučaja najdjelotvornija je protetska terapija.
Anomalije strukture zuba
Te razvojne anomalije nastaju kroz duži period, a posljedica su distrofija ili displazija zubnih tkiva. Poremećaji koji nastaju u ranijoj razvojnoj fazi odražavaju se na oblik zuba. Ako do promjene dolazi nakon oblikovanja zuba i početne mineralizacije, promjene će se odraziti na strukturi zubnih tkiva, tj. na njihovoj mineralizaciji.
Anomalije uzrokovane lokalnim učincima, kao što su upale na vršku korijena ili trauma mliječnog zuba, manifestiraju se na pojedinačnim zubima, u obliku manjih ili većih kredastih mrlja.
Prehrana majke utječe na zube djeteta
Poremećaji prehrane, hormonski, metabolički, ili preležane bolesti trudnice, utječu na strukturu zubi. Te promjene javljaju se na svim zubima, ali češće na stalnim. Manifestiraju se manjom količinom normalno mineralizirane cakline, ili normalnom količinom slabije mineralizirane cakline. Takve su promjene generalizirane.
Nepravilno formiranje cakline
Nasljedne anomalije odnose se na nepravilno formiranje cakline ili dentina. Ta nepravilnost očituje se u njihovoj smanjenoj količini ili smanjenoj kalcifikaciji. Klinički se registrira kao bijele, žućkasto-smeđe ili smeđe pjege. Takvi zubi neotporni su na trošenje i karijes.
