Strabizam može biti uzrokovan organskim poremećajem (zamućenje u rožnici, mrena, tumori oka), poremećajem loma svjetlosti (izrazita dalekovidnost ili kratkovidnost, nejednaka kvaliteta vida na oba oka, astigmatizam) ili idiopatski (nepoznatog uzroka).
Odstupanje može biti stalno ili povremeno. Kod stalnog bježanja oka dječiji mozak blokira sliku iz slabijeg oka te se kao posljedica razvija slabovidnost istog oka.
Razvoj vida je dinamičan proces koji se odvija od rođenja pa do dvanaeste godine života. Svi utjecaji koji mogu remetiti njegov pravilan razvoj mogu dovesti do slabovidnosti ili ambliopije.
Djeca u dobi od tri do četiri mjeseca imaju sposobnost usredotočiti se na predmet, a da im pritom oči stoje ravno i paralelno. Sa šest mjeseci dijete bi trebalo biti u mogućnosti fiksirati bliske i daleke predmete.
Ako roditelji primijete bježanje oka s djetetova četiri mjeseca starosti, trebaju konzultirati oftalmologa kako bi se isključili ozbiljniji uzroci bježanja oka.
Od izuzetne je važnosti uloga pedijatara koji bi trebali na redovitim pregledima za djecu utvrditi odstupanja u položaju očiju te ispitati vidnu funkciju.
Strabizam može biti infantilan (do šest mjeseci starosti) i stečeni (poslije šestog mjeseca starosti).
Određeni broj djece ima tzv. "lažni strabizam" (pseudostrabizam). Dodatni nabor kože kod oka, široki korijen nosa, kao i blizu postavljene oči samo su neki od uzroka "lažnog strabizma". U većini slučajeva pseudostrabizam nestane s rastom djetetove glave.
Pravi strabizam ne može nestati sam po sebi. Potrebno je provoditi određene postupke. Vrste postupaka koje će se provoditi, samostalno ili u kombinaciji, ovise o vrsti i uzroku strabizma.
U određenim slučajevima bit će dovoljno propisati odgovarajuće naočale ili leće, dok će u drugim slučajevima biti potrebno provoditi vježbe na aparatima, zatvaranje oka ili operativno popravljanje položaja očiju.
Faktori rizika za infantilne strabizme su sljedeći: pozitivna porodična anamneza (članovi porodice sa strabizmom), genetski poremećaji (npr. Downov ili Crouzonov sindrom), prenatalna izloženost drogi i alkoholu, prijevremeni porođaj, niska porođajna težina, prirođene mane oka, cerebralna paraliza.
Stečeni strabizam može se javiti akutno ili postupno. Uzroci stečenog strabizma mogu biti tumori (npr. retinoblastom), ozljeda glave, neurološka stanja (cerebralna paraliza, spina bifida, paraliza kranijalnih živaca), virusne infekcije (encefalitis, meningitis) te stečeni defekti oka.
Stalni gubitak vidne oštrine može nastati ako se strabizam i njegove posljedice ne liječe u dobi najkasnije do šest godina. Rezultati su bolji što se ranije krene s terapijskim postupcima. Cilj postupaka je dobiti dobru vidnu oštrinu na oba oka i dobru binokularnu saradnju (odnosno dobar stereoskopski vid).
