Kod beba se, kako rastu, neprestano smjenjuju epizode budnosti i spavanja (tzv. polifazno spavanje), pri čemu je iz mjeseca u mjesec ukupna dnevna dužina spavanja sve manja, a budnosti sve veća.  

Čovjek se budi nekoliko puta tokom noći do kraja života, pa to važi i za bebu. Ali, sve dok ne nauči sama nastaviti spavati, ni vi, ni ona se nećete naspavati.

Sve do trećeg mjeseca ne treba očekivati nikakav pomak u ritmu noćnih obroka. Mali broj beba tada počinje povećavati razmak između dva obroka što, u početku, ne mora biti noću, ali je obično nakon kupanja.

Zato kupajte bebu kasnije uvečer, da bi duže spavala noću, a ne danju. Ovaj pomak u ritmu spavanja ne mora se desiti prije šestog mjeseca, naročito kod beba koje doje. Bebe koje se hrane flašicom ranije izbacuju noćni obrok (što nikako ne znači da treba prestati s dojenjem da bi se to dogodilo).

Bebe se lako navikavaju na određen način ishrane, a vi biste trebali te navike polako mijenjati u skladu s prirodnim potrebama djeteta. Većini beba od dva-tri mjeseca još treba jedno do dva sisanja noću, ali ne više. Ukoliko ta navika i dalje traje, preduzmite sljedeće:

1. Povećajte obim obroka pred odlazak na spavanje. Ako beba samo doji, ne dajte joj da brzo zaspi na dojci, jer se tako neće dovoljno najesti, pa će kroz nekoliko sati ogladniti, već je budite sve dok se ne najede.

2. Nahranite bebu prije svog odlaska na počinak. Ukoliko, ova mjera ne pomaže, odustanite od nje.

3. Provjerite da li beba dovoljno jede tokom dana. Ako to nije slučaj, razumljivo je što nedostatak kalorija nadoknađuje noću. Može pomoći češće dojenje danju, ali to je mač s dvije oštrice, jer se kod nekih beba isti ritam nastavlja i noću, pa dobivate kontraefekt.

4. U slučaju da je beba starija od pet mjeseci, razmislite o uvođenju nemliječne hrane jer joj, možda, vaše mlijeko više nije dovoljno ili, jednostavno, već osjeća potrebu za drugom vrstom hrane. Indikaciju za dohranu mliječnom formulom treba postaviti isključivo pedijatar.

5. Pokušajte postepeno „rastezati" period između dva noćna hranjenja tako što ćete dodavati pola sata svake ili svake druge noći. Umjesto da skačete na prvi bebin signal, dajte joj šansu da sama ponovo zaspi. Ako nastavi plakati, pokušajte je umiriti, ali je nemojte uzimati u naručje (pomazite je, otpjevajte uspavanku ili pustite muzičku igračku da svira). Ukoliko plač ne prestane u razumnom periodu (15 minuta), podignite je i probajte je umiriti mazeći je, ljuljajući i pjevajući joj. Ne palite svjetlo u sobi i budite tihi.

6. Ako sve ovo ne pomogne - nahranite je, sada ste već produžili razmak od prethodnog obroka za dobrih pola sata. Na taj način beba može narednih noći sama za toliko duže spavati. Trudite se produžavanjem vremena između obroka noćno hranjenje svesti na jedno do uzrasta od šest mjeseci, kada treba i njega izbaciti.

7. Ne presvlačite bebu tokom noći, osim ako je to apsolutno neophodno. U tu svrhu su se bolje pokazale pelene za jednokratnu upotrebu, jer je u njima beba suha i kad se upiški.

Bebi od pet-šest mjeseci, koja je normalno uhranjena i lijepo napreduje, noćni obrok nije potreban. Sada je u pitanju samo navika, koja se sve teže može promijeniti što je dijete starije. Nemojte čekati da prohoda, jer će onda samo dolaziti do vas i tražiti da doji.

- Loša je navika da dijete uspavljujete hranom. Tako neće htjeti zaspati samo ni kada već bude dovoljno veliko, a prisustvo mliječnog i drugog šećera u usnoj šupljini tokom noći dovodi do kvarenja zuba koji počinju izbijati, sa dalekosežnim posljedicama.  

- Momentalno odvikavanje: kada se beba probudi i počne plakati, nemojte odgovarati, već je pustite da plače. Prve noći će to trajati možda i čitava dva sata, kada će od umora, konačno morati zaspati. Sljedeće noći će plakati znatno kraće, a nakon nekoliko dana, kada se uvjeri da je plač uzaludan, neće se više buditi.

Ova metoda je efikasna, ali malo ko to može izdržati, jer djeluje nehumano i stresno. Ukoliko živite u zajednici s roditeljima, ima vrlo male šanse da uspije. Nakon tri-četiri noći problem će biti jednom zauvijek riješen, pa će i vama i njima ubuduće biti lakše, a beba neće imat posljedica.

Ukoliko se u bilo kom trenutku bebin plač promijeni i ona zazvuči kao da je u nevolji, obavezno provjerite da se nije uplela u pokrivače ili je zauzela nezgodan položaj iz koga se ne može sama izvući.

- Postepeno odvikavanje: odgovorite kad vas dijete pozove, ali ne tako što ćete ga nahraniti, već na neki drugi način pokušajte mu pomoći da zaspi (mažanjem, pjevanjem, ali bez uzimanja u ruke). Kad se umiri, udaljite se. Ako ponovo počne plakati, pustite ga pet minuta ili koliko možete izdržati, pa ga ponovo umirujte na isti način. Pri tome ne čekajte pored bebinog kreveta dok zaspi, već se izgubite ranije, kako bi se vremenom beba navikla da sama zaspi. Svaki sljedeći put je pustite da plače po pet minuta duže prije nego što se pojavite. Možda vas jednom iznenadi i više se ne probudi do jutra.

Vodite evidenciju o vremenu kada se beba budi tokom noći. Probudite se pola sata ranije i sami probudite dijete i nahranite ga, ne čekajući da se spontano budi. Narednih dana postepeno povećavajte razmak između noćnih obroka, sve dok se ono ne navikne da prespava cijelu noć. Ovo ne pomaže ako beba zaspi čim počne dojiti.

Ako se beba starija od osam mjeseci budi previše rano, oko pet sati, pokušajte sljedeće:

1. Ne dajte da u sobu prodre jaka svjetlost. Ako treba, spustite roletne.

2. Ukoliko se čuje buka sa ulice, premjestite bebu u drugu sobu, držite prozor zatvorenim ili pustite neki monoton zvuk da biste prigušili uličnu buku.

3. Držite bebu duže budnom uvečer.

4. Skratite spavanje tokom dana, ali ne toliko da beba bude umorna na kraju dana.

5. Neka čeka. Nemojte žuriti ka bebi čim se oglasi, možda će sama ponovo zaspati ili se zabavljati igračkama.

6. Nekoj djeci ništa od ovoga ne pomaže. Onda vam preostaje jedino da ranije legnete i s partnerom podijelite posao oko bebe. Ukoliko dojite, prepustite drugima kućanske poslove, kako biste uspjeli prikupiti malo snage za naredni dan.