Prvi "snježni" sport s kojim se svako dijete susreće je sankanje. Počinje još u uzrastu u
kojem dijete stabilno sjedi i stoji, čak ne mora hodati. U tom periodu, koji obično traje do treće godine, neophodna je veća angažiranost roditelja, koji dijete mogu vući na sankama po ravnom, a kasnije na padinama sjedjeti iza djeteta na sankama.
Kao i u svim snježnim sportovima, počnite se sankati na manjim i kraćim stazama, tamo gdje nema starije djece ili gužve. Djecu ne treba učiti skijanju na stazama koje su namijenjene sankanju i obrnuto.
Uostalom, neće se svako dijete radovati spustu s velike visine, a posebno neće penjanju na početak staze. Sankanje je odlično za malene mišiće, jer optimalno razvija mišiće, povećava i broj otkucaja srca, pa zato maleni dišu i na usta i na nosić. Kao i kod ostalih zimskih sportova, ne treba brinuti ako nosić procuri.
Uobičajeni padovi sa sanki uglavnom su bezazleni. U prvim godinama, roditelji diktiraju tempo i brzinu spuštanja, a djeca tek oko pete godine mogu "preuzeti kormilo" i koristiti nožice za ubrzavanje ili kočenje.
Možete kupiti drvene ili plastične sanke, a što se tiče odjeće za zimske sportove, za mlađe je predviđeno odijelo iz jednog dijela, a za starije slojevito oblačenje.
Nikako ne dolazi u obzir kombinacija: čarape, helanke, trenerka, pa odijelo. I na niskim
temperaturama djeci može biti vruće, pa je na duge čarape/čarapice dovoljno obući nepromočive pantalone. Previše ušuškano dijete slabije se kreće i brže zagrijava, pa od uživanja nema ništa.
Za sportove na snijegu insistirajte na nošenju rukavica. One nisu samo zaštita od
hladnoće, već i od povreda.
Na skije dijete može stati već s tri godine, dok snoubord nije preporučljiv prije sedme ili osme godine, jer je u tom uzrastu definirana prioritetna strana tijela, što je važno za snoubord.
Svakako, bilo bi idealno da se u školu skijanja upiše dijete starije od pet godina. Mlađe ne drži mjesto, pažnja mu je slabija, koordinacija pokreta manje razvijena, pa usporava
grupu.