Mnogi roditelji brinu kako će se njihovi maleni snaći u školskim klupama. Šta je bitno da znate o malenima prije nego što pođu u školu. Odgovori na ova pitanja pomoći će vam da ih bolje upoznate i da im pomognete, ukoliko im je pomoć potrebna.  

Šta zna i kako se ponaša

- Kako se ponaša dijete u grupi, vrtiću, dvorištu, ispred zgrade u igrama sa vršnjacima? Kada ste prisutni i kad niste? 

- Da li ulazi u konflikte češće ili rjeđe od drugih?

- Zna li sarađivati, kontrolirati svoje ponašanje, čekati svoj red, saslušati drugog... šta radi ako ne dobije šta želi?

- Ima li osjećaj empatije - zna li kako se drugi osjećaju..., zna li tražiti pomoć i dati je drugome...? 

- Pokazuje li inicijativu u aktivnostima, može li govoriti pred grupom...?

- Zna li adekvatno procijeniti sopstvene sposobnosti: šta može, zna..., šta o sebi misli i svojim sposobnostima?

- Zna li se igrati: djeca koja znaju osmišljavati svoju igru, pratiti suigrače u igri, upotrebljavaju svoju maštu - pripremljena su i za školsko učenje - znači mogu se staviti u položaj drugoga, pa i u položaj učenika. 

- Koliko je dijete samostalno? Odijevanje, briga o svojoj higijeni, pranje zuba, priprema doručka, korištenje kućnih uređaja... zna li put od kuće do vrtića ili škole?

- Šta zna o zanimanjima svojih roditelja i rođaka?

- Koje biljke i životinje zna?

- Zna li ispričati neku priču?

Odgovori na ova i druga pitanja odredit će aktivnosti pripreme djeteta za školu.

Zadaće za roditelje

Ako mislite da im treba pomoć, najbolje bi bilo da im poboljšate znanja o neposrednom okruženju. Provjerite koliko stvarno znaju o svakodnevnim stvarima. Neka vam ispričaju nekoliko rečenica o najobičnijim kućnim predmetima, kućnim ljubimcima, svojim prijateljima.  

Bavite se zanimanjima s kojima se vi i dijete svakodnevno srećete. Kasnije se možete zabavljati otkrivanjem neobičnih zanimanja ili brojanjem koliko ljudi je učestvovalo da bi neki proizvod stigao do vaše kuće.

Prije polaska u školu djetetov govorni razvoj mora biti na određenom nivou za usvajanje pismenosti, kao i njegova motivacija za učenje čitanja i pisanja. Postoje djeca koja spontano počnu čitati oko šeste godine, ali većina počne čitati nakon prvog polugodišta prvog razreda.

Da biste obogatili djetetov rječnik koristite sve igre: Nađite riječ na slovo na slovo, brojite koliko glasova ima u riječi... Sve igre prstima, sjeckanje makazama, pravljenje, vajanje, origami, tangram, crtanje, nizanje perli odlična su vježba motorike šake.

Podsjećanje na korištenje papira odozgo nadolje i slijeva nadesno, dovršavanje crteža su dovoljna priprema za buduće pisanje. Priprema u odnosu na uslove u kojima će dijete biti u školi.