Slovenački klinički psiholog Aleksander Zadel ističe dva ekstrema u roditeljstvu: roditelje sa očekivanjima koji su veoma zahtjevni i pretjerano zaštitnički nastrojeni i roditelje koji dugoročno predstavljaju najveću opasnost po djecu, jer im ne dozvoljavaju da nauče da žive život i nose se sa teškim situacijama. 

Zadel, je istakao da su dramatično veći paničari roditelji, dok su djeca izdržljiva i uglavnom školu prihvataju kao činjenicu. Prema njegovim riječima, roditelji koji shvataju djecu i njegovo školovanje kao lični projekt vjerovatno će biti anksiozni jer ih očekuju razgovori o domaćim zadacima, učenju, odgovornosti, rezultatima.

- Danas su ljudi mnogo više vještački povezani nego nekada. Pod tim mislim na povezanost na društvenim mrežama, a ne na ličnu povezanost. Tamo se formiraju neki opšti stavovi, uvjerenja i očekivanja o tome kako bi škola, nastavnici i djeca trebalo da izgledaju. Na ovaj način gubi se odnos prema individualnosti samog djeteta, kao i prema nastavnicima i školi - rekao je on.

Kako je rekao, danas se malo vodi računa o potencijalu djeteta, jer vlada mišljenje da smo svi sposobni da postignemo bilo šta ako dovoljno to želimo i damo sve od sebe i dodao da će se pritisci na dijete u smislu da će na njegov život imati uticaj ako nema najbolju ocjenu ili ako nije najbolje, prije ili kasnije manifestirati na djetetu.

- Zato su pod velikim stresom, a ne zato što je škola zahtjevna - rekao je Zadel.