Veliki broj roditelja susreo se s problemom grčeva (kolika) kod beba. Tokom prvih nekoliko 
mjeseci bebinog života pojava grčeva je učestala.&nbsp;Kada se napad grčeva javi i potpuno zdravo dijete iznenada počinje plakati, uz grčenje,&nbsp;&nbsp;privlačenje nožica prema stomačiću, crvenilom ili bljedilom lica i stiskanjem šačica.&nbsp;&nbsp; Takvi napadi su iznenadni, stomačić je napet i osjetljiv. Napad može trajati satima, a 
obično prestaje nakon stolice, ispuštanja gasova ili usljed velike iscrpljenosti bebe.&nbsp;Grčevi se javljaju krajem prvog mjeseca i mogu potrajatii do četvrtog mjeseca.&nbsp;- Nezrelost crijeva koja ne mogu dovoljno svariti mlijeko;
- Povećana količina progutanog vazduha prilikom dojenja, a naročito kod hranjenja na 
flašicu. Ovo je naročito izraženo kod dojenčadi koja halapljivo sisaju;&nbsp;- Fiziološka nepodnošljivost laktoze (mliječnog šećera) koja dovodi do pojačanog 
stvaranja gasova;&nbsp;- Razvoj digestivnog trakta (pojačani rad crijeva) i centralnog nervnog sistema (pojačana 
razdražljivost);&nbsp;- Neurohormonalna nezrelost;
- Emocionalna napetost majke i stresna situacija u porodici;
- Grčevi se javljaju ranije, oko druge sedmice života, ako je dijete na adaptiranom mlijeku. 
Kod beba koje su dojene, kolike nastaju oko šeste sedmice. Grčevi su češći ako su dojilje&nbsp;&nbsp;uplašene, ako su doživjele stres tokom trudnoće ili ako dojilja puši.&nbsp;- Ako dijete doji, vodite računa da zahvati cijelu bradavicu, s oreolom. Kod čestih i kratkih 
dojenja dijete uglavnom posisa prvo mlijeko iz dojke, koje je bogatije ugljikohidratima.&nbsp;- Ugljikohidrati stvaraju veću količinu gasova i vare se brže nego drugo mlijeko koje sadrži 
više masnoće. Zato je preporučljivo dojenje samo iz jedne dojke, sve dok beba sama ne&nbsp;&nbsp;ispusti dojku i ne bude sita.&nbsp;- Promjena položaja pri dojenju (ležeći, sjedeći, stojeći) umanjuje učestalost grčeva.
- Dojilje koje imaju prekomjerni refleks otpuštanja mlijeka (prebrz dotok prevelike količine 
mlijeka koje izaziva kašalj, zagrcavanje i nemir), trebaju početi dojiti prije nego što beba&nbsp;&nbsp;postane uznemirena zbog gladi, jer naglo i energično hvatanje bradavice može uzrokovati&nbsp;&nbsp;snažan refleks otpuštanja mlijeka.&nbsp;- I prespori dotok mlijeka uzrokuje grčeve. U tim slučajevima lagano pritisnite dojku za 
vrijeme dojenja. Ako ništa ne pomaže, možete ponuditi majčino mleko na flašicu.&nbsp;- Na pola obroka podignite dijete na svoje rame i upotpunosti ga ispružite u uspravni 
položaj. Ako ostane pognuto prema naprijed, teže će izbaciti višak vazduha.&nbsp;- Nježno lupkajte bebu po leđima. Nakon jela postavite bebu uspravno u sjedalicu ili na 
tvrdi jastuk još 45 minuta da bi mjehurići isplivali prema vrhu želuca.&nbsp;- Nježno masirajte bebin stomačić u pravcu smjera kazaljke na satu. 
Najvažnije je da prije borbe s kolikama pedijatar otkloni sumnju da je uzrok plača i grčenja&nbsp;&nbsp;bolest ili neki drugi mogući razlog.&nbsp;&nbsp;Bitno je napomenuti da su kolike prolazne tegobe koje ne ostavljaju trajne posljedice na 
dijete, ali mogu izazvati ogromnu količinu stresa kod roditelja i drugih članova porodice&nbsp;&nbsp;koji se o bebi staraju.&nbsp;&nbsp;Grčevi se najčešće javljaju kasno poslije podne ili navečer, tokom ili nakon hranjenja. 
Grčevi obično spontano prestaju do kraja trećeg ili četvrtog mjeseca.&nbsp;- Stavljati dijete na stomak dok traju grčevi. To ga može smiriti u jednom trenutku, ali 
nakon toga stanje se može dodatno pogoršati. Dojenče tako može progutati dodatnu&nbsp;&nbsp;količinu zraka, a da pri tom fermentacija mlijeka u crijevima poveća bolove u stomaku.&nbsp;- Mijenjati vrste adaptiranog mlijeka bez savjetovanja s pedijatrom. Samo pedijatar može 
dati pravi savjet koje mlijeko treba koristiti s obzirom na sve okolnosti. Često mijenjanje&nbsp;&nbsp;mlijeka, ako dijete dobro napreduje i nema nikakvih drugih smetnji u vidu povraćanja ili&nbsp;&nbsp;proliva, nije preporučljivo.&nbsp;

Kada se napad grčeva javi i potpuno zdravo dijete iznenada počinje plakati, uz  grčenje, privlačenje nožica prema stomačiću, crvenilom ili bljedilom lica i stiskanjem  šačica

Grčevi - neugodni i bezopasni

Malo je roditelja koji za stolom u vrijeme ručka, doručka ili večere nisu prošli kroz mučno&nbsp;&nbsp;ubjeđivanje s djetetom da pojede obrok. Maleni koji odbija hranu, čini se, vječiti je&nbsp;&nbsp;problem. Međutim, ukoliko dijete normalno raste i razvija se, nema mjesta panici.&nbsp;Pedijatri tvrde da se roditelji trebaju naviknuti na to da im dijete samo okusi jelo za stolom i 
ostavi ga nakon jednog zalogaja. Ipak, ima slučajeva kada se treba ozbiljno zabrinuti i&nbsp;&nbsp;potražiti pomoć.&nbsp;&nbsp;Sve je više djece koja potpuno odbijaju hranu ili one koja pak jedu previše. To su samo 
neki od načina da maleni skrenu pažnju na sebe.&nbsp;Kada za stolom kaže „ne!", dijete na svoj način pokušava reći „danas protestujem!".&nbsp;&nbsp;Šta se najčešće krije iza takvih situacija? Nekada se odbijanje hrane javlja iznenada i tada 
je trenutak da se roditelji zapitaju, šta se to dešava u životu njihovog mjezimca. Psiholozi&nbsp;&nbsp;tvrde da je možda došlo do nesuglasica djeteta s roditeljima.&nbsp;&nbsp;Ili možda tata i mama za vrijeme obroka pričaju o stvarima, kao što su politička situacija, 
novac, kućni problemi. A, možda naprotiv za vrijeme obroka vlada potpuna tišina jer se&nbsp;&nbsp;roditelji drže tradicionalnih običaja da se za vrijeme jela ne priča.&nbsp;&nbsp;Dešava se čak da za vrijeme doručka ili ručka tata čita novine, a mama gleda omiljenu 
seriju na televiziji.&nbsp;&nbsp;Dijete će tako, odbijanjem hrane pokušati natjerati roditelje da obrate pažnju na njega. 
Takvi signali koje šalje dijete ne bi trebali ostati neprimijećeni. Psiholozi savjetuju da&nbsp;roditelji provode što više vremena s djecom, da im pokažu da ih vole isto kao i ranije i da&nbsp;&nbsp;se nisu promijenili.&nbsp;&nbsp;Tata i mama ne smiju griješiti i djetetu kada odbija jesti u zamjenu nuditi grickalice i 
slatkiše. Time neće popuniti nedostatak ljubavi. Malenima je potrebno nešto sasvim&nbsp;&nbsp;drugo. Na prvom mjestu to je više vremena i druženja s roditeljima.&nbsp;To ne znači da mama i tata moraju provesti čitav dan s djecom. Dovoljno će biti da dva-tri 
puta sedmično popodne posvete malenima.&nbsp;

Sve je više djece koja potpuno odbijaju hranu ili one koja pak jedu previše

Sve je više djece koja potpuno odbijaju hranu

Kakve signale šalje dijete koje neće da jede

Iznenađujuće, zamotavanje bebe u dekicu nije najbolji način da novorođenčetu bude&nbsp;&nbsp;udobno. Prema višegodišnjim istraživanjima, prakticiranje njege koža na kožu, odnosno&nbsp;direktnog kontakta kože djeteta i roditelja, bolji je način za smirivanje novorođenčeta i&nbsp;njegovu udobnost.&nbsp;- Naša tijela imaju nevjerovatnu sposobnost podizanja tjelesne temperature&nbsp;&nbsp;novorođenčeta i njenog održavanja na pravom nivou - kaže prof. dr. Gene Krantson&nbsp;&nbsp;Anderson s Univerziteta u Klivlendu.&nbsp;Takav bliski kontakt naročito pomaže prijevremeno rođenoj djeci, a bebe koje se tako 
čuvaju manje plaču, duže spavaju i lakše se privikavaju na dojenje.&nbsp;Njega koža na kožu je način čuvanja novorođenčeta tako da postoji direktan kontakt 
između kože djeteta i roditelja. Dijete odjeveno samo u pelene nježno prislonite na gola&nbsp;&nbsp;prsa u uspravnom položaju.&nbsp;&nbsp;Ovaj vid njege često se koristi kod prijevremeno rođenih beba, jer blizak kontakt s 
roditeljem regulira djetetovu tjelesnu temperaturu, rad srca i disanje.&nbsp;&nbsp;Zvukovi majčinog srca slični su onima u maternici, a kontakt koža-koža uzrokuje 
emocionalni i mentalni razvoj bebe. Prijevremeno rođena djeca imaju probleme s&nbsp;&nbsp;koordinacijom disanja i radom srca, a istraživanja su pokazala da se na ovaj način&nbsp;&nbsp;pomaže djetetu.&nbsp;&nbsp;Dodir majčine kože s novorođenčetovom pokazao se djelotvornim u smanjenju bolova 
djeteta u tri istraživanja. Kraće vrijeme oporavka uz ovakvu njegu je važna pomoć u&nbsp;&nbsp;održavanju djetetovog zdravlja.&nbsp;Istraživanja su pokazala da su se zagrljene bebe oporavile od bolova za minutu i po, dok 
su bebe koje su bile u inkubatoru trebale više od tri minute.&nbsp;Ako držite dijete na goloj koži, to će mu pomoći pri stabilizaciji rada srca i regulaciji&nbsp;&nbsp;tjelesne toplote. Bolje će spavati, manje plakati, a čak mu se može i brže razvijati mozak.&nbsp;&nbsp;Ako vaše dijete ne doji od početka, dodir kože može pomoći da beba počne dojiti. Njega&nbsp;&nbsp;koža na kožu, naravno, može se koristiti sa sličnim prednostima i kod beba rođenih nakon&nbsp;&nbsp;termina.&nbsp;

Njega koža na kožu je način čuvanja novorođenčeta tako da postoji direktan kontakt   između kože djeteta i roditelja

Takav bliski kontakt naročito pomaže prijevremeno rođenoj djeci

Dodir s majčinom kožom umiruje bebu

Bebe najčešće dobivaju prve zubiće između četvrtog i osmog mjeseca života, ali nije&nbsp;&nbsp;rijetkost da zubići ne izrastu ni do prve godine. Broj beba koje se rode sa zubićem ili im&nbsp;&nbsp;oni izrastu tokom prva četiri mjeseca života je manji.&nbsp;Kao što nema posebnog obrasca kada će izrasti zubić, također ne možete znati ni koliko 
će ih boljeti i kako će to podnijeti. Ponekad se kod beba i nekoliko sedmica unaprijed vidi&nbsp;&nbsp;da im raste zub jer se na tom području stvorilo crvenilo, pa čak i mala izbočina, dok kod&nbsp;&nbsp;druge djece nema nikakvih zakova tako dugo dok ne vidite da je zubić izašao.&nbsp;Naravno, rast bebinih zubića sigurno je povezan s genetikom, tako da ako su vama i/ili 
ocu zubići izašli kasnije, velike su šanse da će tako biti i s vašom bebom, i obrnuto.&nbsp;&nbsp;Sveukupno, vašoj bebi će do četvrte godine izrasti 20 zubića, iako većina djece do 
navršene treće godine života dobije sve zube.&nbsp;&nbsp;- Razdražljivost: Kako kreću izbijati na površinu, zubi postaju sve oštriji, pa su zbog toga 
desni bebe najčešće upaljene i osjetljive, na šta beba reagira plačem ili razdražljivošću.&nbsp;Bol takve vrste najčešće se javlja pri izlasku prvih zubića i eventualno tokom rasta 
sjekutića, jer su mnogo veći nego zubi koji su do tada izrasli.&nbsp;Razdražljivost može biti i povezana s osjećajem prvih zuba, na koje beba nije naviknuta, 
pa tek uči živjeti s njima.&nbsp;&nbsp;- Bale: Sa tri ili četiri mjeseca beba počinje baliti više nego ranije. Previše sline može 
izazvati povremeno kašljanje i grgljanje. Ali, ne trebate se previše brinuti zbog toga ukoliko&nbsp;&nbsp;je sve ostalo uredu s bebom i ukoliko ona ne pokazuje druge znake prehlade ili bolesti.&nbsp;&nbsp;- Osip po bradi: Kontakt sline s bradom može izazvati iritaciju. Ako se pojavi takav osip, 
pokušajte bebu brisati mekanom gazom kako ne biste još više iritirali kožu.&nbsp;&nbsp;- Ugrizi i nagrizanje: Beba kojoj rastu zubi u usta stavlja svaki predmet koji joj dođe pod 
ruku. Pritiskom ugriza beba smanjuje pritisak koji se stvara u desnima. Kupite igračke koje&nbsp;&nbsp;su namijenjene baš za to i redovno ih perite.&nbsp;&nbsp;- Rijetka stolica ili proljev: Rast zuba djeluje i na bebinu psihu tako da se može dogoditi da 
dobije rijetku stolicu ili proljev. Neki to čak povezuju s velikom količinom progutanih bala&nbsp;&nbsp;koje razrjeđuju stolicu.&nbsp;&nbsp;- Povišena temperatura: Blago povišena temperatura može biti jedan od znakova zubića. 
Neki roditelji i pedijatri će se složiti oko te činjenice, neki neće. Na vama je da procijenite i&nbsp;&nbsp;da se eventualno posavjetujete s pedijatrom, ukoliko beba ima blago povišenu&nbsp;&nbsp;temperaturu duže od dva dana.&nbsp;&nbsp;- Loš san: Zbog bola koji beba može osjećati tokom dana i noći, teže joj je zaspati i održati 
san, pa je buđenje zagarantirano.&nbsp;&nbsp;- Simptomi prehlade: Prilikom izlaženja zubića, kod neke djece mogu se javiti simptomi 
prehlade, kao što je curenje iz nosa i slično, ali to može biti povezano sa stvarnom&nbsp;&nbsp;prehladom, jer beba često drži ruke u ustima, što povećava mogućnost unosa bakterija.&nbsp;&nbsp;

Kao što nema posebnog obrasca kada će izrasti zubić, također ne možete znati ni   koliko će ih boljeti i kako će to podnijeti

Beba kojoj rastu zubi u usta stavlja svaki predmet

Prvi zubići mogu boljeti jako, evo kako pomoći djetetu

Svaki roditelj zna da su djeca najbolji imitatori i često su sklona ponavljanju ponašanja i&nbsp;&nbsp;pokreta svojih mama i tata. Zato je važno paziti na to što se govori, kako se djeluje i šta se&nbsp;&nbsp;čini pred njima.&nbsp;&nbsp;Djeca s lakoćom usvajaju određene navike roditelja i okoline u kojoj odrastaju, pa ih zato&nbsp;morate držati podalje od onoga što bi im moglo pokvariti tjelesni i mentalni razvoj u&nbsp;budućnosti. Koji su to zabranjene stavke?&nbsp;1. Svađa i tučnjava. Bez obzira na uzroke, svađanje i nasilje u porodici ne bi smjeli imati 
mjesta. Djeca kada vide oca kako tuče majku imat će strašne psihičke ožiljke, a vrlo je&nbsp;&nbsp;vjerovatno da će se i sama slično ponašati kad odrastu.&nbsp;&nbsp;Djeca koja svjedoče takvom ponašanju postaju agresivna, tjeskobna, često i pretjerano&nbsp;povučena. To kako roditelji rješavaju probleme u vezi odrazit će se na to kako će ih&nbsp;rješavati i sama djeca kad budu u istoj životnoj fazi.&nbsp;2. „Romantično opuštanje". Važno je povući jasnu crtu između seksualno nabijenog i&nbsp;&nbsp;normalno privrženog ponašanja. 
Prvo šteti, a drugo donosi korist. Određene geste kao što su grljenje, držanje za ruke,&nbsp;&nbsp;naslanjanje na rame partnera pokazatelji su da roditelji imaju zdravu vezu. 
Ali, demonstracija seksualnog uzbuđenja u dječijem umu izgleda kao zlostavljanje. Šteta&nbsp;&nbsp;po dječiji um može biti ogromna.&nbsp;3. Psovanje. Psovke nije uvijek lako izbjeći, naročito kada ih ljudi svakodnevno koriste u&nbsp;&nbsp;svom govoru i ne pridaju im veliku važnost. Ali, one nisu društveno prihvatljive. Zato, ako&nbsp;ih djeca redovno slušaju, dobit će pogrešan dojam o izražavanju u javnosti.&nbsp;4. Gledanje nasilnih i eksplicitnih programa. Ako želite gledati filmove sa spomenutim&nbsp;&nbsp;sadržajima, bolje je da djeca nisu oko vas. Ona su premlada da bi shvatila šta se zbiva te&nbsp;da bi podnijela necenzurirane scene koje mogu naštetiti njihovom mentalnom razvoju.&nbsp;Propušteno vrijeme kompenzirajte odlaskom s djecom u zoološki vrt, muzej ili park.&nbsp;&nbsp;Današnja su djeca odmalena izložena televiziji i internetu pa je važno da redovno&nbsp;&nbsp;kontrolirate kakvom sadržaju su izložena.&nbsp;&nbsp;Brojni su slučajevi u kojima su se djeca ozbiljno povrjeđivala, pa čak i ginula, pokušavajući&nbsp;izvesti viđeno na televiziji i internetu. Rizik od povećane agresivnosti kod djece nakon&nbsp;&nbsp;gledanja nasiljem nabijenih filmova sasvim je realan.&nbsp;&nbsp;Vulgarne scene pak mogu zbuniti djecu. Važno je da ih držite podalje od toga, bar dok ne&nbsp;budu sposobna sama razlučiti šta je ispravno, a šta nije.&nbsp; 5. Alkohol i duhan. Ako roditelji konzumiraju alkohol u pretjeranim količinama vrlo je 
izgledno da će ih djeca kopirati. Isto vrijedi i za cigarete. Ako to rade pred djecom, roditelji&nbsp;&nbsp;gube moralne temelje za zabranjivanje takvoga ponašanja. Osim toga, pasivno pušenje je&nbsp;štetno, a sigurno niko ne želi loše svojoj djeci.&nbsp;Nemoguće je biti uzoran model ako nema dosljednosti. Ako je roditeljima nemoguće&nbsp;prekinuti s cigaretama i alkoholom, bilo bi dobro da ih ne konzumiraju barem pred djecom.&nbsp;6. Laži. Roditelji često lažu i traže razne izgovore kad žele odgoditi sastanke, izbjeći&nbsp;&nbsp;posjete rodbine... Te sitne laži ne štete nikome. Ali, ako lažete pred djecom, šaljete poruku&nbsp;&nbsp;da su laži prihvatljive u rješavanju određenih situacija. Problem je što djeca nisu sposobna&nbsp;&nbsp;razlikovati ozbiljne od sitnih laži.&nbsp;&nbsp;Usto, roditelji su skloni laganju kako bi izbjegli sukobe, dječije suze i objašnjenja. Ali, djeca&nbsp;&nbsp;se uzdaju u roditelje da će im objasniti stvari onakvima kakve jesu, pa nije poželjno da im&nbsp;&nbsp;se serviraju laži.&nbsp;

To kako roditelji rješavaju probleme u vezi odrazit će se na to kako će ih rješavati i   sama djeca kad budu u istoj životnoj fazi

Djeca s lakoćom usvajaju određene navike roditelja

Šest stvari koje ne treba raditi pred djecom

Mnogi roditelji brinu kako će se njihovi maleni snaći u 
školskim klupama.&nbsp;&nbsp;Šta je bitno da znate o malenima prije nego što pođu u školu. Odgovori na ova pitanja&nbsp;pomoći će vam da ih bolje upoznate i da im pomognete, ukoliko im je pomoć potrebna.&nbsp;&nbsp; - Kako se ponaša dijete u grupi, vrtiću, dvorištu, ispred zgrade u igrama sa vršnjacima?&nbsp;&nbsp;Kada ste prisutni i kad niste?
-Da li ulazi u konflikte češće ili rjeđe od drugih?
- Zna li sarađivati, kontrolirati svoje ponašanje, čekati svoj red, saslušati drugog... šta radi 
ako ne dobije šta želi?&nbsp;&nbsp;- Ima li osjećaj empatije - zna li kako se drugi osjećaju..., zna li tražiti pomoć i dati je 
drugome...?&nbsp;- Pokazuje li inicijativu u aktivnostima, može li govoriti pred grupom...?
- Zna li adekvatno procijeniti sopstvene sposobnosti: šta može, zna..., šta o sebi misli i 
svojim sposobnostima?&nbsp;&nbsp;- Zna li se igrati: djeca koja znaju osmišljavati svoju igru, pratiti suigrače u igri, 
upotrebljavaju svoju maštu - pripremljena su i za školsko učenje - znači mogu se staviti u&nbsp;&nbsp;položaj drugoga, pa i u položaj učenika.&nbsp;- Koliko je dijete samostalno? Odijevanje, briga o svojoj higijeni, pranje zuba, priprema 
doručka, korištenje kućnih uređaja... zna li put od kuće do vrtića ili škole?&nbsp;&nbsp;-Šta zna o zanimanjima svojih roditelja i rođaka?
- Koje biljke i životinje zna?
- Zna li ispričati neku priču?
Odgovori na ova i druga pitanja odredit će aktivnosti pripreme djeteta za školu. 
Ako mislite da im treba pomoć, najbolje bi bilo da im poboljšate znanja o neposrednom 
okruženju. Provjerite koliko stvarno znaju o svakodnevnim stvarima. Neka vam ispričaju&nbsp;&nbsp;nekoliko rečenica o najobičnijim kućnim predmetima, kućnim ljubimcima, svojim&nbsp;&nbsp;prijateljima.&nbsp;&nbsp;Bavite se zanimanjima s kojima se vi i dijete svakodnevno srećete. Kasnije se možete 
zabavljati otkrivanjem neobičnih zanimanja ili brojanjem koliko ljudi je učestvovalo da bi&nbsp;&nbsp;neki proizvod stigao do vaše kuće.&nbsp;&nbsp;Prije polaska u školu djetetov govorni razvoj mora biti na određenom nivou za usvajanje 
pismenosti, kao i njegova motivacija za učenje čitanja i pisanja. Postoje djeca koja&nbsp;&nbsp;spontano počnu čitati oko šeste godine, ali većina počne čitati nakon prvog polugodišta&nbsp;&nbsp;prvog razreda.&nbsp;&nbsp;Da biste obogatili djetetov rječnik koristite sve igre: Nađite riječ na slovo na slovo, brojite 
koliko glasova ima u riječi...&nbsp;&nbsp;Sve igre prstima, sjeckanje makazama, pravljenje, vajanje, origami, tangram, crtanje,&nbsp;&nbsp;nizanje perli odlična su vježba motorike šake.&nbsp;&nbsp;Podsjećanje na korištenje papira odozgo nadolje i slijeva nadesno, dovršavanje crteža su 
dovoljna priprema za buduće pisanje. Priprema u odnosu na uslove u kojima će dijete biti&nbsp;&nbsp;u školi.&nbsp;&nbsp;

Odgovori na ova pitanja pomoći će vam da ih bolje upoznate i da im pomognete, ukoliko im je pomoć potrebna

Bavite se zanimanjima s kojima se vi i dijete svakodnevno srećete

Igrice koje pomažu budućim prvačićima

Djeca mogu spavati loše iz mnogo razloga - premorena su, hiperaktivna, imaju loše&nbsp;&nbsp;snove, pate od nekog poremećaja u razvoju... Stručnjaci tvrde da čak dvije trećine&nbsp;poremećaja sna traju duži vremenski period i zahtijevaju stručnu pomoć.&nbsp;&nbsp;Samo dva do tri posto poremećaja spavanja kod djece imaju organske uzroke, dok većina 
djece loše spava iz drugih razloga.&nbsp;&nbsp;Nekim ne prija previše svjetla u sobi ili im smeta buka. To nisu veliki problemi jer se 
rješavaju uvođenjem rutine, rituala i boljom organizacijom.&nbsp;&nbsp;Uredite djetetu dnevne aktivnosti tako da se pri kraju dana smiruje, izbjegavajte dinamične 
igre pred spavanje i intenzivna uzbuđenja u večernjim satima.&nbsp;&nbsp;Uvedite neku lijepu naviku koja će pratiti svaki odlazak u krevet. To može biti pjevanje 
uspavanke, čitanje bajke ili pričanje priče.&nbsp;Djeca koja se često bude preživljavaju ono što im se događalo tokom dana. Kada se 
probude u plaču, objasnite djetetu šta je san, a šta java, kako bi moglo definirati svoje&nbsp;&nbsp;osjećaje.&nbsp;&nbsp;Kada dijete definira šta ga plaši, a to je, naprimjer, čudovište ispod kreveta, možete mu 
pomoći tako što ćete napraviti "sistem za odbranu". To može biti "čarobna" pidžama, u&nbsp;&nbsp;kojoj je dijete nevidljivo, "magični" jorgan koji služi kao štit. To će pomoći malenima, a u&nbsp;&nbsp;isto vrijeme će razvijati njihovu maštu.&nbsp;Kada se dijete probudi uplakano, nikada ga nemojte ružiti ili ga vraćati u njegovu sobu ili 
krevet. Obavezno mu kažite da je to samo loš san i pustite ga da se ušuška u vaš krevet i&nbsp;&nbsp;umiri se.&nbsp;

Samo dva do tri posto poremećaja spavanja kod djece imaju organske uzroke, dok većina  djece loše spava iz drugih razloga

jeca koja se često bude preživljavaju ono što im se događalo tokom dana

"Čarobna" pidžama protiv loših snova

Ospice (morbili, male boginje) akutna su zarazna bolest čovjeka uzrokovana virusom&nbsp;&nbsp;morbila iz porodice paramiksovirusa. Do danas je poznat samo jedan tip virusa ospica i&nbsp;&nbsp;protiv njega je izrađena efikasna vakcina.&nbsp;&nbsp;S obzirom na to da su morbili bolest protiv koje nema specifičnog lijeka, a u nekim 
slučajevima može završiti i smrću, kontrolirana primjena vakcine znatno je pripomogla u&nbsp;&nbsp;prevenciji i liječenju.&nbsp;Ospice su endemska bolest u mnogim krajevima svijeta. Premda se ubrajaju u tipične&nbsp;dječije bolesti, od njih mogu oboljeti sve dobne skupine. Bolest je vrlo zarazna, a izvor 
zaraze isključivo je bolestan čovjek.&nbsp;&nbsp;
Bolesnik postaje zarazan za okolinu s početkom prvih znakova bolesti (najčešće je to nalik 
jakoj prehladi, tzv. virozi, a bolesnik još ne zna da ima ospice), što traje do petog dana&nbsp;&nbsp;nakon izbijanja osipa.&nbsp;&nbsp;Tokom tog perioda virus se može naći u sekretu dišnih puteva, krvi i mokraći. Bolest se 
prenosi kapljičnim putem, odnosno izravnim dodirom s bolesnikom, najčešće preko&nbsp;&nbsp;sluznice dišnih puteva i očne spojnice. Iznimno, može se prenijeti i preko treće osobe, ali&nbsp;&nbsp;samo unutar desetak minuta od kontakta te osobe s bolesnikom.&nbsp;Prije ere vakcinacije protiv ospica, bolest je najčešće pogađala djecu između pet i deset 
godina, a zbog njezine primljivosti gotovo 95 posto populacije do odrasle dobi preboljelo bi&nbsp;&nbsp;je, odnosno steklo odgovarajuću imunost.&nbsp;&nbsp;Nakon uvođenja obavezne vakcinacije (u nas od 1968.), ospice su postale rijetke u 
predškolskoj i školskoj dobnoj skupini, ali se relativno češće javljaju u kasnijoj dobi&nbsp;&nbsp;(slabljenje imunosti postignute vakcinacijom zbog bilo kojeg razloga, nedovoljna&nbsp;&nbsp;procijepljenost, itd.).&nbsp;&nbsp;I ljudi koji su vakcinisani protiv ospica mogu oboljeti. Djeca majki koje su vakcinisane ili su 
preboljele bolest, u pravilu ne obolijevaju u prvih šest mjeseci života jer su još zaštićena&nbsp;&nbsp;majčinim, preko posteljice prenesenim protutijelima. Infekcija trudnice koja nema&nbsp;&nbsp;protutijela na virus ospica može rezultirati i drugim komplikacijama, čak i gubitkom&nbsp;&nbsp;trudnoće.&nbsp;Težina bolesti povezana je s proširenošću i izgledom osipa. Uobičajeni, klasični tok ospica 
može se podijeliti u tri stadija:&nbsp;&nbsp;- Stadij inkubacije - traje od 10 do 12 dana i u pravilu nema nikakvih znakova bolesti; 
- Prodromalni stadij - traje od tri do pet dana s osrednje povišenom tjelesnom 
temperaturom, konjunktivitisom, sve izraženijim kašljem i pojavom Koplikovih pjega na&nbsp;&nbsp;sluznici ždrijela i obraza;&nbsp;&nbsp;- Eruptivni stadij - s vrlo visokom tjelesnom temperaturom i pojavom tipičnog osipa koji se 
tokom iduća dva-tri dana postepeno širi od glave, preko trupa do udova, uvijek istim&nbsp;&nbsp;redosljedom. To je vrhunac bolesti, nakon čega slijedi postepen nestanak simptoma i u&nbsp;&nbsp;pravilu brz oporavak.&nbsp;Stadij inkubacije je vrijeme tokom kojeg virus prodire u ljudski organizam (najčešće kroz 
sluznicu dišnih puteva), ulazi u krv i širi se po cijelom organizmu.&nbsp;Prodromalni ili kataralni stadij relativno je dugotrajan i pun simptoma, pa je stoga&nbsp;&nbsp;karakterističan za ospice, po čemu se one razlikuju od ostalih dječijih zaraznih bolesti s&nbsp;&nbsp;osipom.&nbsp;&nbsp;Ovaj stadij obično počinje nespecifičnim znakovima bolesti kao što su povišena 
temperatura, gubitak apetita, malaksalost, glavobolja i slično, no ubrzo nastupaju i&nbsp;&nbsp;prevladavaju simptomi kataralne upale dišnih puteva: hunjavica, suzenje očiju, bol u grlu,&nbsp;&nbsp;sve jači kašalj i konjunktivitis.&nbsp;&nbsp;Oko drugog, trećeg dana kataralnog stadija na sluznici ždrijela i obraza javljaju se sivo-
bijele, poput zrnca pijeska malene točkice na crvenkastoj podlozi - Koplikove pjege.&nbsp;&nbsp;U pravilu, najbolje se vide na sluznici nasuprot donjim kutnjacima, brzo se pojavljuju i 
nestaju, obično u jednom danu, a s obzirom na to da se gotovo isključivo javljaju kod&nbsp;&nbsp;ospica, patognomonične su za ovu bolest.&nbsp;Eruptivni stadij počinje pojavom karakterističnog osipa (egzantema), obično četiri do pet 
dana nakon prvih znakova bolesti. Kad se osip pojavi, tjelesna temperatura doseže&nbsp;&nbsp;vrhunac, katkad je veća od 40 stupnjeva, uz pogoršanje kataralnih simptoma i općeg&nbsp;&nbsp;stanja bolesnika.&nbsp;&nbsp;Osip je mrljast, izdignut iznad kože i gust, svijetlocrvene boje, a na pojedinim dijelovima 
tijela može se međusobno spajati potpuno prekrivajući kožu. Osip je u početku samo&nbsp;&nbsp;mrljast i najprije se javlja u gornjem dijelu vrata i iza uški, da bi u prvih 24 sata zahvatio&nbsp;&nbsp;cijelo lice, vrat, ruke i gornji dio prsnog koša, istodobno postajući makulopapulozan.&nbsp;&nbsp;Širenje osipa na trup i udove nastavlja se i dalje, te se drugi, treći dan spušta do nogu i 
stopala. Kad se osip razvije, tjelesna temperatura snizuje se na normalne vrijednosti, a&nbsp;&nbsp;kataralni simptomi brzo nestaju.&nbsp;Težina bolesti povezana je s proširenošću i izgledom osipa: što je osip jači, više konfluira, 
zahvaća veću površinu kože i širi se na dlanove i stopala, to je očekivati teži tok bolesti;&nbsp;&nbsp;suprotno tome, što je osip slabije vidljiv i samo diskretno zahvaća udove, očekivani tok&nbsp;&nbsp;bolesti je lakši.&nbsp;U klasičnom toku bolesti, kad osip dosegne noge i stopala, počinje njegovo povlačenje 
istim redosljedom kojim je i nastajao. Na mjestu osipa ostaju blijedosmeđe mrljice koje&nbsp;&nbsp;dalje postupno nestaju uz blago perutanje kože.&nbsp;Dijagnoza se najčešće postavlja na osnovi anamneze i kliničke slike, a laboratorijska 
potvrda rijetko je potrebna. Dva su simptoma vrlo važna: Koplikove pjege i kašalj, bez&nbsp;&nbsp;čijeg se prisustva ne bi trebala postavljati dijagnoza ospica klasičnog neizmijenjenog&nbsp;&nbsp;oblika.&nbsp;&nbsp;Za razliku od dječije populacije, dijagnoza ospica u odraslih često se postavlja s 
određenim zakašnjenjem, iako se može reći da je klinička slika jednaka. Razlog tome je&nbsp;&nbsp;samo nenaviknutost liječnika na povremenu pojavu te bolesti i u odraslih.&nbsp;Najčešće komplikacije bolesti su upala srednjeg uha i pluća, a najteže upala srčanog 
mišica (miokarditis) i ventralnog nervnog sistema (najčešće encefalitis - upala mozga).&nbsp;&nbsp;Komplikacije bolesti češće se javljaju u osoba mlađih od pet i starijih od 20 godina. Upala 
pluća može biti uzrokovana samim virusom ospica, kad se očituje već u kataralnom&nbsp;&nbsp;stadiju ili, što je češće, bakterijom kad se očituje u fazi osipa.&nbsp;Miokarditis je rijetka, ali katkad fatalna komplikacija. Neurološke komplikacije češće su 
kod ospica nego kod drugih bolesti s osipom, a učestalost encefalitisa je jedan-dva na&nbsp;&nbsp;1.000 bolesnika.&nbsp;&nbsp;Encefalitis može biti izrazito teška komplikacija koja katkad ostavlja i trajna neurološka 
oštećenja, a prema statističkim podacima, gotovo 15 posto bolesnika umire. Sve&nbsp;&nbsp;pojedinosti nastanka i razvoja upale mozga nisu u cijelosti razjašnjene.&nbsp;Klinička slika ospica i sama bolest ne moraju uvijek biti uobičajenog toka. Neki od oblika&nbsp;&nbsp;bolesti mogu biti znatno pogubniji po bolesnika, a drugi opet mnogo lakši.&nbsp; - Hemoragične ospice su težak klinički oblik koji najčešće završava smrtno, a danas se 
rijetko viđa. Klasični osip ne izbija nego se javljaju brojna krvarenja u koži i sluznici, a&nbsp;&nbsp;bolesnik krvari iz nosa, usta i crijeva.&nbsp;- Ospice izmijenjenog toka javljaju se u bolesnika s poremećenim obrambenim 
mehanizmima (leukemija, AIDS...) i u pravilu su teškog toka.&nbsp;&nbsp;- Ospice blažeg toka (mitigirane ospice) imaju kraći tok bolesti i slabije izražene 
simptome, a vide se u djece i odraslih u kojih je iz bilo kojeg razloga oslabio imunitet&nbsp;&nbsp;prema virusu ospica, ali je još prisutan u dovoljnoj mjeri da spriječi puni razvoj kliničke&nbsp;&nbsp;slike.&nbsp;Do danas nije pronađen lijek protiv ospica, a svi poznati antivirusni lijekovi nedjelotvorni su 
na virus morbila. Nekomplicirani oblici bolesti liječe se samo simptomatski (mirovanje,&nbsp;&nbsp;snizuje se povišena temperatura, kontrolira kašalj i sl.), a u kompliciranih oblika&nbsp;&nbsp;primjenjuju se potrebne metode liječenja, ovisno o komplikaciji bolesti.&nbsp;Prognoza je u pravilu dobra, bolja u veće djece nego u dojenčadi, a najteža u bolesnika s 
encefalitisom.&nbsp;Ospice se mogu spriječiti aktivnom i pasivnom imunizacijom. Aktivnom imunizacijom&nbsp;&nbsp;zovemo stvaranje vlastitih protutijela na virus morbila, a pasivnom davanje gotovih&nbsp;&nbsp;pripravaka protutijela.&nbsp;Aktivna imunizacija postiže se vakcinacijom koja je u našoj zemlji obavezna. Vakcinu čini 
živi, oslabljeni virus ospica, koji ima osobinu da izaziva stvaranje protutijela, a bez&nbsp;&nbsp;istodobnog razvoja bolesti.&nbsp;&nbsp;U mogućem kasnijem kontaktu s prirodnim virusom ospica, vakcinacijom stvorena 
protutijela ne dopuštaju razvoj bolesti. Redovita vakcinacija provodi se nakon navršenih&nbsp;&nbsp;12 mjeseci života i prilikom upisa u prvi razred osnovne škole.&nbsp;No, unatoč pravilno izvedenoj vakcinaciji oko tri do pet posto djece ne stvori 
zadovoljavajući nivo otpornosti i mogu oboljeti.&nbsp;&nbsp;U pravilu, protiv ospica se vakcinišu sva djeca, a ako u pojedinog djeteta postoji 
kontraindikacija, to određuje isključivo liječnik. Neke od važećih kontraindikacija su: jaka&nbsp;&nbsp;alergijska reakcija na bilo koji sastojak vakcine, leukemija, teške maligne bolesti i neka&nbsp;&nbsp;druga imunodeficijentna stanja, trudnoća, itd.&nbsp;&nbsp;U prošlosti se smatralo da su djeca alergična na jaja sklona razvoju teških alergijskih 
reakcija na primjenu vakcine, pa je nisu primala, no prema današnjim spoznajama ona se&nbsp;&nbsp;mogu redovito vakcinisati.&nbsp;
Pasivna imunizacija postiže se davanjem gotovih protutijela na virus ospica, a indikacije 
za primjenu postavlja liječnik (trudnice, teško i hronično bolesna djeca i djeca koja zbog&nbsp;&nbsp;različitih kontraindikacija nisu bila vakcinisana, a bila su izložena zarazi...).&nbsp;Pasivnom imunizacijom postiže se znatno kratkotrajnija zaštita nego aktivnom i obično 
traje samo oko četiri sedmice.&nbsp;
Izloženost infekciji nije prepreka vakcinaciji, pa ako se od trenutka kontakta s virusom 
ospica primi aktivna imunizacija sljedeća tri dana, odnosno pasivna unutar šest dana,&nbsp;&nbsp;bolest se može potpuno spriječiti ili znatno ublažiti.&nbsp;

Komplicirane pjege na sluznici ždrijela i obraza gotovo se isključivo javljaju kod   ospica

Bolesnik postaje zarazan za okolinu s početkom prvih znakova bolesti

Ovo je jedini lijek za ospice

Veoma često možemo čuti kako roditelji koji imaju više djece uspoređuju proces razvoja&nbsp;&nbsp;govora u mlađe i starije djece: "Moj je stariji sin naučio boje i slova mnogo brže od&nbsp;&nbsp;mlađeg". "Moj stariji sin još ima problema s izgovorom, dok njegova godinu i po mlađa&nbsp;&nbsp;sestra govori potpuno razgovijetno", itd.&nbsp;
Redoslijed rođenja također je postao područje interesa stručnjaka za dječiji govorni razvoj.&nbsp;&nbsp;Otkrilo se da prvorođena djeca u drugoj godini života imaju bogatiji rječnik, u rasponu od&nbsp;&nbsp;čak 50 riječi i počinju spajati dvije riječi u rečenicu.&nbsp;&nbsp; 
 Druga istraživanja kažu da kasnije rođena djeca donekle ranije razvijaju konverzacijske&nbsp;&nbsp;vještine od prvorođene braće i sestara. Tako, kasnije rođeni maleni bolje se zadržavaju na&nbsp;&nbsp;temi razgovora i bolje povezuju svoje izjave s izjavama sugovornika. To potkrepljuje&nbsp;&nbsp;istraživanje da kasnije rođena djeca lakše sklapaju prijateljstva s vršnjacima.&nbsp; 
Zašto nastaju te i druge moguće razlike među djecom unutar jedne porodici? Zabilježene 
razlike među prvorođenom i kasnije rođenom djecom nastaju iz nekoliko razloga,&nbsp;&nbsp;uključujući i taj da je svako dijete jedinstveno i da ne postoje dva potpuno jednaka djeteta.&nbsp;Ipak, razliku s obzirom na redoslijed rođenja najviše uvjetuje činjenica da prvorođeno i&nbsp;&nbsp;drugorođeno dijete odrastaju u drugačijim jezičnim okolnostima. Drugim riječima, situacija&nbsp;&nbsp;u kojoj se nalazi prvorođeno dijete drugačija je od situacije u koju dolazi drugo dijete. Te&nbsp;&nbsp;razlike najčešće stvaraju roditelji i ostala djeca u porodici.&nbsp;Barem dok se nije rodilo drugo dijete, prvorođeno je, prema definiciji, jedino dijete u&nbsp;&nbsp;porodici. To znači da, u većini slučajeva, ono dobiva maminu i tatinu punu pažnju (a&nbsp;&nbsp;također i baka i djedova).&nbsp;&nbsp;S druge strane, drugorođeno dijete ima jednog člana porodice više nego što je imalo&nbsp;&nbsp;prvorođeno. Zbog toga, prvorođena djeca uglavnom imaju više prilika za individualno&nbsp;&nbsp;ophođenje s roditeljima nego kasnije rođena.&nbsp;&nbsp;
Istraživanja su pokazala da su s prvorođenom djecom roditelji skloniji govoriti složenijim&nbsp;&nbsp;rečenicama i postavljati više otvorenih, a manje direktnih pitanja. Također, roditelji&nbsp;&nbsp;spontano više potiču govorni razvoj svojih prvorođenaca. Zato, barem dok je jedino dijete&nbsp;&nbsp;u obitelji, prvorođenac uglavnom dobiva viši stepen jezičnih uzora, što je veoma korisno&nbsp;&nbsp;za njegov razvoj.&nbsp; 
Kada je u kući više od jednog djeteta, roditelji se manje obraćaju svakom pojedinačno 
(majka se najčešće obraća svoj djeci zajedno). Dakle, iako se s dolaskom drugoga djeteta&nbsp;&nbsp;udvostručio broj djece, količina jezika namijenjenog djeci nije se udvostručila. Kada se&nbsp;&nbsp;roditelji obraćaju većem broju djece odjednom, skloniji su govoriti konkretno.&nbsp;
Naravno, treba napomenuti da osim roditelja, i starije dijete postaje uzor mlađem.&nbsp;&nbsp;Istraživače je zanimalo kako to utječe na mlađe dijete. Pokazalo se da na to utječe dob&nbsp;&nbsp;starije braće i sestara - jasno, čim je veća razlika među braćom, više je jezične koristi za&nbsp;&nbsp;mlađe dijete, jer dobiva bolji uzor. 

Ali, čak i kada je razlika među braćom neznatna, to svejedno koristi mlađem djetetu jer ga&nbsp;&nbsp;priprema za komunikaciju s neznancima, koji, prema definiciji, nisu toliko usklađeni s&nbsp;&nbsp;djetetovim potrebama i jezičnim nivoom kao roditelji i starija braća.&nbsp; 
Iako se može učiniti da je zbog manjka individualne pažnje i drugih okolnosti kasnije 
rođeno dijete u manje povoljnom jezičnom okruženju, postoji i mnogo prednosti.&nbsp;&nbsp;Naprimjer, kasnije rođena djeca imaju mnogo više ranih iskustava verbalnih interakcija s 
više osoba istodobno. A to je itekako važno. U dvosmjernom razgovoru prilično je&nbsp;&nbsp;jednostavno izmjenjivati uloge - kada jedna osoba prestaje govoriti, druga počinje.&nbsp;&nbsp;U višesmjernim interakcijama svaki od sugovornika mora «izboriti» svoj red da govori, što 
znači da mora jako paziti na signale drugih sudionika - kada će onaj koji trenutno govori&nbsp;&nbsp;završiti svoju misao i kada je moguće «uskočiti» u razgovor.&nbsp;&nbsp;Osim toga, iako ne pričaju sa svakim djetetom više nego prije, kada razgovaraju s 
nekoliko djece istodobno, roditelji su skloni dužim raspravama. To znači da kasnije rođena&nbsp;&nbsp;djeca imaju dulje «lekcije» ili uzore na temelju kojih razvijaju govor i jezik.&nbsp;U višesmjernim razgovorima postoji sklonost češćoj upotrebi osobnih zamjenica (ja, ti, 
ona, on, njega, nje, mene, tebe). Zato, nije čudo da kasnije rođena djeca brže ovladavaju&nbsp;&nbsp;tom vrstom riječi, što je inače mališanima težak zadatak.&nbsp;

Istraživanja kažu da kasnije rođena djeca donekle ranije razvijaju konverzacijske  vještine od prvorođene braće i sestara

Otkrilo se da prvorođena djeca u drugoj godini života imaju bogatiji rječnik

Ovo su razlike između prvorođenog i kasnije rođenog djeteta

Batina nije iz raja izašla, a udarci po guzi često imaju kontra efekat. Američki pedijatri,&nbsp;&nbsp;naime, ističu da je udaranje djece po stražnjici potpuno besmisleno, jer nikada ne daje&nbsp;&nbsp;željene rezultate, odnosno djetetovo ponašanje se ne promijeni. Uočeno je čak da su&nbsp;&nbsp;djeca koja dobivaju batine puno agresivnija od ostale djece.&nbsp;Umjesto udaraca, pedijatri za kažnjavanje djece preporučuju metode poput udaljavanje 
djeteta u sobu. Kažu da na taj način roditelji šalju djeci poruku da su prevršila mjeru te da&nbsp;&nbsp;sada nasamo o svemu tome razmisle.&nbsp;Međutim, istraživanje je pokazalo da mnogi roditelji nemaju dovoljno strpljenja za takvo 
reagiranje te jednostavno "puknu" nakon što dijete napravi nekakvu nepodopštinu pa ih&nbsp;&nbsp;onda istuku po stražnjici.&nbsp;Prema podacima istraživanja koje je obuhvatilo 2.500 djece, ona koju su roditelji često 
udarali po stražnjici u dobi od tri godine, bila su tri puta agresivnija od ostale djece u&nbsp;&nbsp;kasnijoj dobi, odnosno u dobi od pet do osam godina.&nbsp;Premda se kaže da je batina izišla iz raja, najnovija istraživanja pokazuju da to ipak nije 
tako te da se roditelji, ako žele zdravo i stabilno dijete, moraju koristiti drugim odgojnim&nbsp;&nbsp;metodama.&nbsp;

Najnovije istraživanje pokazuje da djeca na udaranje po   stražnjici odgovaraju agresijom

Pedijatri za kažnjavanje djece preporučuju metode poput udaljavanje  djeteta u sobu

Djecu je katkada dobro disciplinirati, ali ih nije dobro tući po stražnjici

Da bi dijete naučilo pravilno da govori i da bi se optimalno umno razvilo, veoma važan je i dobar sluh. Od 440 novorođenčadi, jedno se rađa sa lošim sluhom. Prerano rođena djeca su i češće pogođena.&nbsp;&nbsp; Problemi sa sluhom mogu znači biti urođeni, ali loš sluh može biti izazvan i kasnijom upalom uha ili srednjeg uha. Nekada se uho začepi ili neko strano tijelo uđe u ušni kanal, te tako dolazi do zaustavljanja prenosa zvuka. 
Preglasna muzika koja se sluša preko slušalica također može oštetiti sluh.
A jako je važno da se na vrijeme otkrije problem sa sluhom i adekvatno terapija, da bi dijete naučilo normalno da govori. Urođene smetnje sa sluhom se ne mogu izbjeći, ali se može izbjegavati preglasna muzika, slušanje muzike preko slušalica, petarde u neposrednoj blizini itd.
Kod upala uha i srednjeg uha treba što prije da se ode ljekaru, da bi se izbjegle negativne posljedice na sluh.
Postoje testovi sluha za novorođenčad, ali je neophodno i da roditelji obraćaju pažnju na reakcije djece na zvukove. Pa kada dijete između četvrte i šeste nedjelje života ne reagira na iznenadne glasne zvukove ili sa šest mjeseci ne traži očima izvor zvuka, preporučuje se pregled kod ljekara za uho, grlo i nos. 
Ukoliko je smetnja sa sluhom posljedica upale srednjeg uha, može se ukloniti relativno lakim hirurškim zahvatom, time što se otkloni nakupljena sluz. Ako je smetnja urođena, mora se odlučiti koja je vrsta slušne pomoći, tj. koji slušni aparat, najbolji za dijete. 
Postoje različiti slušni aparati, a ljekar odlučuje koji je najbolji u individualnom slučaju, u zavisnosti od starosti djeteta, uzroka i jačine problema. Što se prije reagira, to je bolje. 
U prve dvije godine života se stavljaju temelji za sluh i samim tim i razvoj govora. U tom periodu se razvijaju slušni kanali i centar sluha u mozgu. Mnoge veze između ćelija mozga i uha se moraju tek razviti da bi optimalno funkcionirali. To se može desiti samo ako iz uha dolaze nadražaji do mozga. 
Ukoliko ne dođe do toga, smanjuje se funkcija sluha. Zato dijete mora što prije dobiti slušni aparat, jer od sluha zavisi i razvoj govora. Ako se smetnje sa sluhom terapiraju nakon pete godine života, ostaju posljedice na razvoj govornih sposobnosti. 
Dodatno se preporučuje logopedna terapija, gdje se između ostalog nauči i pravilno korištenje slušnog aparata. I roditelji mogu naučiti kako će najbolje komunicirati sa djetetom.&nbsp; Potrebno je naći optimalnu ravnotežu. Ukoliko prejednostavno govorite sa djetetom, smanjujete fond riječi djeteta. Čitanje sa usana je dodatno olakšanje u komunikaciji koje se može naučiti. 
Djeca sa povećanim slušnim smetnjama sebe ne čuju, tako da često preglasno govore ili imaju drugačiji akcent riječi. I ovdje pomaže logopedna terapija.
Da bi se djeca sa slušnim problemima dobro razvijala, jako je važno da se roditelji puno i intenzivno bave djetetom. Pored tehničkih pomagala i terapija, samo roditeljska ljubav može utjecati na razvoj samopouzdanja djeteta, normalan umni razvoj i život.

Kada dijete između četvrte i šeste nedjelje života ne reagira na iznenadne glasne zvukove ili sa šest mjeseci ne traži očima izvor zvuka, preporučuje se pregled kod ljekara za uho, grlo i nos

Jako je važno da se na vrijeme otkrije problem sa sluhom

Kako sačuvati dobar sluh djetetu

Pedijatri su zagovornici teorije da do šest mjeseci beba ne treba jesti ništa osim majčinog 
mlijeka. Čim počnete dijete hraniti čvrstom hranom, počinje učenje.&nbsp;&nbsp;Kada maleni uče jesti, to rade s puno zabave, pa se naoružajte strpljenjem i pomirite s tim&nbsp;&nbsp;da će hrane biti svuda po kući, a najmanje u bebinim ustima. Nabavite plastične, savitljive&nbsp;&nbsp;kašičice sa kojima će se dijete moći igrati i jesti bez bojazni da će se povrijediti.&nbsp;&nbsp; Ako sjedi u hranilici, stavite mu hranu u tanjir i dozvolite da ispituje, "pipka" ručak, 
"razvlači" ga po tanjiru i prstićima. Ne sipajte previše hrane, jer se djeca lakše snalaze s&nbsp;&nbsp;manjim količinama hrane.&nbsp;&nbsp;Djeca vole šareni pribor i posuđe u jakim bojama, jer ih to zabavlja, pa im nabavite pribor 
koji će samo ona koristiti. Osigurajte i prostor oko hranilice, jer će hrane biti po podu, na&nbsp;&nbsp;tepihu ili pločicama.&nbsp;&nbsp;Trudite se da što češće cijela porodica zajedno jede i od ručka napravite igru i dobru 
zabavu. Nije loše ni da obroci budu uvijek u isto vrijeme, jer bebe vole rutinu.&nbsp;

Djeca vole šareni pribor i posuđe u jakim bojama, jer ih to zabavlja, pa im nabavite   pribor koji će samo ona koristiti

Ako sjedi u hranilici, stavite mu hranu u tanjir

Trudite se da što češće cijela porodica zajedno jede

Prema najnovijim istraživanjima, kod djece koja plaču duže vrijeme može doći do&nbsp;&nbsp;oštećenja mozga. Njihov mozak se tek razvija, zbog čega ih je opasno ostaviti da plaču&nbsp;&nbsp;duže vrijeme. Doktorica Penelope Leh (Leach) vjeruje da ta djeca kasnije mogu imati poteškoće&nbsp;&nbsp;u učenju.&nbsp;&nbsp;Ta teorija u suprotnosti je s popularnim vjerovanjem da se djeci može dozvoliti da plaču i&nbsp;&nbsp;do 20 minuta. Neki stručnjaci, među kojima je i dr. Džina Ford (Gina), savjetuju roditeljima da&nbsp;&nbsp;uspostave životni ritam svog novorođenog djeteta, uključujući i dozvoljavanje plakanja sve&nbsp;&nbsp;dok se ne formira redovni obrazac spavanja.&nbsp;&nbsp; Ali, doktorica Leh kaže da mala djeca nemaju mentalnu zrelost kako bi mogla naučiti da 
odu spavati u određeno vrijeme. Dijete koje plače nakon nekog vremena će prestati, ali ne&nbsp;&nbsp;zato što je naučilo samostalno otići spavati, nego zato što je iscrpljeno i odustalo od&nbsp;&nbsp;traženja pomoći.&nbsp;Kontinuirano plakanje dovodi do pojačane proizvodnje stresnog hormona kortizola. Dugi&nbsp;&nbsp;periodi plakanja proizvode kortizol u tolikoj količini da može oštetiti dječiji mozak. To ne&nbsp;&nbsp;znači da djeca ne smiju uopće plakati ili da bi roditelji trebali pretjerano brinuti kada plaču.&nbsp;&nbsp;

To ne  znači da djeca ne smiju uopće plakati ili da bi roditelji trebali pretjerano brinuti kada plaču

Kontinuirano plakanje dovodi do pojačane proizvodnje stresnog hormona kortizola

Predugo plakanje može oštetiti dječiji mozak, evo kako

Prvi zubići obično izbijaju od šestog do osmog mjeseca, pa odmah po njihovom nicanju&nbsp;&nbsp;treba ih početi čistiti. Najbolje je da ujutru i navečer bebine zubiće prebrišete čistom&nbsp;&nbsp;gazom. Četkicu za zube možete početi koristiti, ali tek nakon godine.&nbsp;U početku, dok dijete ne nauči samo držati četkicu, vi mu operite zubiće. Kako se bude 
osamostaljivalo, tako će i tu radnju početi samo obavljati. Neko vrijeme trebalo bi ga&nbsp;&nbsp;nadzirati dok pere zube, kako ne bi istisnulo previše paste ili da je ne bi progutalo.&nbsp;&nbsp;
Djetetu ne treba mnogo paste za zube, otprilike količina koja odgovara zrnu graška.&nbsp;&nbsp;

Djetetu ne treba mnogo paste za zube, otprilike količina koja odgovara zrnu graška.

Neko vrijeme trebalo bi ga  nadzirati dok pere zube

Kada treba početi s pranjem zubića

Veličina bicikla za dijete određuje se prema prečniku točka. Prevelik bicikl predstavlja&nbsp;&nbsp;opasnost po dijete i može dovesti do povreda. Također, ako je dijete preraslo bicikl ono ne 
može dobro okretati pedale, udara koljenima u korman, pa ne može uspostaviti ravnotežu,&nbsp;&nbsp;a samim tim ni voziti sigurno.&nbsp;Veličina bicikla za dijete određuje se prema prečniku točka, a ne prema visini sjedišta i 
veličini rama, kao što je to slučaj kod bicikla za starije. Evo kako na osnovu uzrasta i&nbsp;&nbsp;visine djeteta možete odrediti koji bicikl je odgovarajuće veličine:&nbsp;- Od druge do četvrte godine
Ako je dužina djetetove noge s unutrašnje strane između 35 i 42 centimetra, prečnik točka 
bicikla trebao bi biti 30 centimetara. U ovoj kategoriji bicikla uglavnom imaju pomoćne&nbsp;&nbsp;točkove.&nbsp;- Od četiri do šest godina
Ako je dužina djetetove noge s unutrašnje strane između 40 i 50 centimetara, prečnik 
točka bicikla trebao bi biti 35 centimetara. Nažalost, bicikli s točkovima ovog prečnika&nbsp;&nbsp;često nisu dostupni ili ih je vrlo teško pronaći na tržištu.&nbsp;

Veličina bicikla za dijete određuje se prema prečniku točka, a ne prema visini sjedišta i  veličini rama, kao što je to slučaj kod bicikla za starije

Veličina bicikla za dijete određuje se prema prečniku točka

Kako odrediti pravu veličinu bicikla za dijete

Da se odgojne mjere nisu promijenile već decenijama pokazuje novo istraživanje koje je&nbsp;&nbsp;otkrilo da osam od deset majki ponavlja fraze koje su čule od svojih roditelja.&nbsp;&nbsp;Istraživanje je otkrilo da su fraze poput ˝Jer ja tako kažem˝, i ˝Čekaj i vidjet ćeš˝, najčešće&nbsp;&nbsp;korištene prilikom odgoja djece.&nbsp;&nbsp; Zanimljiva činjenica jeste da mnoge majke insistiraju na tome kako se ne ponašaju poput 
svojih roditelja. Ali, realnost je takva da vlastitu djecu odgajamo na način na koji su nas&nbsp;&nbsp;naši roditelji odgajali.&nbsp;&nbsp;Zato, preuzimanje starih fraza, porodičnih metoda discipline i rutina koje su oni koristili nije&nbsp;&nbsp;nikakvo iznenađenje - kaže Kathryn Crawford, glasnogovornica internet stranice&nbsp;&nbsp;www.TheBabyWebsite.com, koja je provela istraživanje.&nbsp; Evo koje fraze roditelji najčešće koriste:&nbsp; 
1. Jer ja tako kažem.

2. Čekaj i vidjet ćeš.

3. Iskopat ćeš nekome oko s time.

4. Zatvori vrata, ne živiš u štali.

5. Rekao/la sam ti hiljadu puta!

6. Ne postoji riječ ne mogu.

7. Reci, oprosti.

8. Ako ne možeš pojesti ručak, nećeš moći ni desert.

9. Pitaj oca/majku.

10. Ko sam ja tebi?

Istraživanje je otkrilo da su fraze poput ˝Jer ja tako kažem˝, i ˝Čekaj i vidjet ćeš˝, najčešće  korištene prilikom odgoja djece

Osam od deset majki ponavlja fraze koje su čule od svojih roditelja

Grčevi - neugodni i bezopasni

Kakve signale šalje dijete koje neće da jede

Dodir s majčinom kožom umiruje bebu

Prvi zubići mogu boljeti jako, evo kako pomoći djetetu

Šest stvari koje ne treba raditi pred djecom

Igrice koje pomažu budućim prvačićima

"Čarobna" pidžama protiv loših snova

Ovo je jedini lijek za ospice

Ovo su razlike između prvorođenog i kasnije rođenog djeteta

Djecu je katkada dobro disciplinirati, ali ih nije dobro tući po stražnjici

Kako sačuvati dobar sluh djetetu

Trudite se da što češće cijela porodica zajedno jede

Predugo plakanje može oštetiti dječiji mozak, evo kako

Kada treba početi s pranjem zubića

Kako odrediti pravu veličinu bicikla za dijete

Deset najčešćih roditeljskih fraza koje se koriste u odgoju

Svakodnevnica

Grčevi - neugodni i bezopasni

Kakve signale šalje dijete koje neće da jede

Dodir s majčinom kožom umiruje bebu

Prvi zubići mogu boljeti jako, evo kako pomoći djetetu

Šest stvari koje ne treba raditi pred djecom

Igrice koje pomažu budućim prvačićima

"Čarobna" pidžama protiv loših snova

Ovo je jedini lijek za ospice

Ovo su razlike između prvorođenog i kasnije rođenog djeteta

Djecu je katkada dobro disciplinirati, ali ih nije dobro tući po stražnjici

Kako sačuvati dobar sluh djetetu

Trudite se da što češće cijela porodica zajedno jede

Predugo plakanje može oštetiti dječiji mozak, evo kako

Kada treba početi s pranjem zubića

Kako odrediti pravu veličinu bicikla za dijete

Deset najčešćih roditeljskih fraza koje se koriste u odgoju