Svaka trudnica sigurno se pita da li je njena prehrana dovoljno kvalitetna, uzima li hranom sve što je potrebno njoj i bebi, treba li nešto dodati hrani. Pitanja je mnogo, a pravi odgovori teško si dostupni. 

Naravno, postoji niz važnih faktora koji djeluju na trudnoću i njen ishod, ali prehrana je onaj faktor na koji možemo svjesno djelovati i mijenjati ga u skladu sa svojim znanjem ili preporukom stručnjaka.

Šta treba znati o mineralima? Evo zašto su vam važni i potrebni tokom trudnoće i u periodu dojenja.

Hrana s kalcijem: četiri obroka dnevno

1. Kalcij - najpotrebniji je u posljednjem trimestru trudnoće kada se pojačano odlaže u kostur ploda. Iako u trudnoći postoji povećana sposobnost apsorpcije kalcija, važno je unositi povećane količine (zbog stvaranja dobrih zaliha koje će biti potrebne u posljednjem trimestru i naročito u periodu dojenja.

Šta znamo o ovom mineralu? Kalcij je najzastupljeniji mineral u ljudskom tijelu. Ukupna količina u organizmu odrasle osobe iznosi 900 - 1.200 g, od čega je 99 posto u koštanom sistemu.

Male količine ovog minerala nalaze se u vanćelijskoj tekućini, a nalazi se i u strukturi citoplazme i mekih tkiva. Kalcij sudjeluje u mnogim vitalnim procesima u ljudskom organizmu, neophodan je za osifikaciju kostiju, potreban je za normalan rad mišića, za zgrušavanje krvi, za rad centralnog nervnog sistema.

Pravilnom prehranom dnevno se unosi oko 800 mg kalcija. Tokom trudnoće potrebe su veće, tako da je preporučena dnevna količina 1.200 mg kalcija. Stoga budite marljivi u uzimanju svoja četiri obroka hrane bogate kalcijem na dan.

Gdje naći kalcij

Prirodni izvori kalcija su mlijeko, jogurt, neke alge, zob, brokoli, bademi, špinat, soja, orah, suhe šljive.

Ukoliko spadate u skupinu trudnica koje ne konzumiraju mlijeko i mliječne proizvode (ako ste vegetarijanka ili ne podnosite mliječni šećer), i ako niste sasvim sigurni da dobivate dovoljno kalcija putem svoje prehrane, osigurajte uredan dnevni unos kalcija putem neke od dopuna kalcijem (suplementi).

Obavezan dodatak za svaku trudnicu

2. Magnezij - dnevne potrebe iznose oko 400 mg. Sadržaj magnezija u našoj

ishrani obično je manji od 300 mg dnevno. U trudnoći rastu potrebe za ovim mineralom zbog rasta djeteta i povišenog metabolizma trudnice.

Tokom klinički normalne trudnoće nivo magnezija u krvi značajno pada ukoliko se ne substituira. U posljednjem tromjesečju trudnoće je manjak najjače izražen, jer tada fetus troši dnevno pet do 7,5 mg magnezija.

Manjak magnezija najčešće se manifestira grčevima u listovima, a u težim slučajevima može doći i do prijevremenih trudova, prijevremenog porođaja ili pobačaja. Kod fetusa, usljed deficita magnezija, može doći do zastoja u rastu.

Mnogobrojne studije potvrđuju da se učestalost i opseg navedenih komplikacija

u trudnoći može smanjiti pravovremenom substitucijom magnezija. Preporučena doza je oko 300 mg/dan.

S obzirom na veoma pozitivne rezultate kao i nedostatak neželjenih efekata pri oralnoj terapiji magnezijem, substitucija magnezijem trebala bi se vršiti tokom cijele trudnoće, također i u odsustvu kliničkih simptoma manjka magnezija.

Zdrava hrana

Namirnice koje su bogate magnezijem: produkti cjelovitih žitarica, mlijeko, mliječni proizvodi, krumpir, mahunarke, müsli, lješnjaci i orasi.

Zašto treba jesti smokve, a ne piti kafu

3. Željezo - trudnici ga treba dvostruko više, ali to znači samo 30 mg dnevno.

Ako se trudnica normalno hrani, pretpostavlja se da unosi 15 mg željeza hranom. Znači, trebala bi uzimati suplemente željeza, ali ne više od 30 mg dnevno,

što bi ukupno značilo unos od 45 mg, a to se smatra sasvim dovoljnim za očuvanje zaliha.

Uravnoteženom prehranom unosi se dnevno 10 - 30 mg željeza, a prirodni izvori su jetrica, tuna, ostrige, bundeva, zob, grašak, kvasac i smokva. Neki faktori pojačavaju, a neki smanjuju apsorpciju željeza.

Fiziološki faktori koji pojačavaju apsorpciju su nedostatak željeza, smanjeni unos hranom, smanjena kiselost želuca, trudnoća, dječija dob. Sastojci hrane koji pojačavaju apsorpciju su: životinjski proteini, vitamin C, limunska kiselina, fruktoza.

Apsorpciju željeza smanjuju preveliki unos hranom, višak željeza u organizmu, te neki sastojci hrane kao što su fitati, mekinje, polifenoli, jaja, kafa, čaj, mlijeko, soja.

Potrebe za povećanim unosom željeza izražene su u posljednjem trimestru trudnoće. Ako smatrate da hranom ne unosite dovoljno željeza, potražite odgovarajući dodatak.

Glavni uzroci deficita željeza kod trudnica su nedovoljan unos (unos hrane sa manje od 1500 kcal dnevno ne sadrži dovoljno željeza), što rezultira premalim zalihama i visokim potrebama fetusa. Najugroženije su trudnice lošeg socijalnog statusa, trudnice tinejdžerke, te trudnice sa višestrukim i uzastopnim trudnoćama.

Komplikacije

Fetus zadovoljava svoje potrebe za željezom na štetu majčinih zaliha, pa razlike u zalihama željeza kod fetusa deficitarnih i nedeficitarnih majki i nisu značajne. No, trudnice deficitarne željezom imaju veći rizik za komplikacije i veći gubitak krvi u toku poroda, povećan strupanj prijevremenih poroda, rađaju djecu niže porođajne težine, a i stopa perinatalne smrtnosti je veća.

Važno

Novorođenčad rođena na vrijeme imaju zalihe željeza 50 posto veće nego što su kod odraslog čovjeka (s obzirom na tjelesnu težinu). Ove zalihe i visoka bioraspoloživost željeza iz mlijeka dovoljne su da održe dobar status željeza kod dojenčadi hranjene isključivo majčinim mlijekom do šestog mjeseca života.

Prometni policajac organizma

4. Cink - treba ga 15 mg dnevno. Iza željeza, cink je po važnosti drugi oligoelement u organizmu. Po funkciji on se slikovito može usporediti s radom prometnog policajca organizma. Kontrolira i upravlja procesima izmjene tvari, nadzire rad enzimskih sistema, održava cjelovitost ćelija.

Nalazi se u sastavu brojnih životno važnih enzima koji obavljaju vrlo širok spektar raznih funkcija, od rasta i obnavljanja ćelija, do produkcije visoko specifičnih hormona (npr. muškog spolnog hormona, testosterona).

Organizam ne može deponirati veću količinu cinka, pa ga zato treba neprestano unositi hranom. Ako smanjena koncentracija cinka u tijelu traje samo sedmicu dana, već dolazi do usporenog rasta i razvoja mišića i slabije funkcije imunološkog sistema.

Postoje podaci koji pokazuju da je nedovoljno cinka u prehrani majke povezano sa prijevremenim porodima, premalom tjelesnom težinom i zaostatkom u rastu ploda, kao i sa preeklampsijom (povišen krvni tlak, zadržavanje vode i proteinurijom).

Postoje i istraživanja sa zbunjujućim rezultatima. Neka su istraživanja pokazala da su rupture uterusa češće kod trudnica deficitarnih cinkom.

Mineral za dojilje

Potrebe za cinkom dodatno rastu u periodu dojenja. Najveća koncentracija cinka

u mlijeku je u toku prvog mjeseca dojenja (2 mg u odnosu na 0.6 mg nakon šest mjeseci). Dojenčad rođena u normalnom terminu i samo dojena ne pokazuju nikakve znakove deficita.

Gdje naći cink

Hrana iz mora, a osobito školjkaši bogati su cinkom, zatim crveno meso, jaja, tofu (podsiren cinkovim solima), grah i grašak te pšenične klice.

Dovoljna je jodirana so

5. Jod - preporučljiva dnevna doza: 150 mcg. Jod je jedan od prvih minerala za koje se otkrilo da su važni za ljudsko zdravlje. Stoljećima se primjenjivao za liječenje guše - povećanja štitne žlijezde.

Budući da je sastavni dio nekih hormona štitnjače, jod osjetno utječe na metabolizam hranjivih tvari, rad mišića i živaca, stanje kože, kose, zuba i noktiju te na tjelesni i psihički razvoj. Jod pomaže pretvaranju beta karotena u vitamin A.

Povrće koje se uzgaja na tlu bogatom jodom, alge, plodovi mora i kuhinjska sol koja je jodirana su dobar izvor joda. Danas su rijetki slučajevi nedostatka joda.

Posljednjih godina postalo je jasno da je deficit joda kod majke uzrok zaostatka u rastu, naročito mozga djeteta. Trudnica, dakle, treba koristiti isključivo jodiranu so. Upotrebom jodirane soli možete spriječiti manjak joda. Dovoljan unos joda osigurat ćete redovnim unosom morske ribe i mlijeka.

Selen - lijek i otrov

6. Selen - Potreba za selenom raste u posljednjem trimestru za prosječno 10 do 23 mcg dnevno. Koncentracija selena u mlijeku ovisna je o unosu selena hranom, pa je poznato da mlijeko majki na Novom Zelandu sadrži 2,5 puta manje selena nego u SAD.

Selen ćemo naći u gljivama, a od ribe posebno treba istaknuti bakalar. Cjelovite žitarice i kupusnjače sadrže selen u manjim količinama. Kad je o ovom mineralu riječ, važno je naglasiti da je u većim količinama otrovan za organizam. Što znači - ne treba ga, kao ni sve ostalo - uzimati bez konsultacije i preporuke liječnika.

A zašto fluor

7. Fluor je prirodni mineral koji sprečava nastanak karijesa. On se u malim količinama "upija" u površinu zuba i ugrađuje u caklinu. Fluor čini zub otpornim na kiseline koje su proizvod bakterija hranjenih šećerom, a uzrokuju karijes. Dokazano je da fluor može sam "popraviti" manji karijes.

Ako pitka voda ne sadrži dovoljno fluora, taj se nedostatak mora nadomjestiti. Za to se koriste natrij fluorid tablete.

Trudnice i dojilje trebaju uzimati tablete fluora da bi plod, odnosno dojenče imali dovoljnu količinu fluora za ugradnju u zametke mliječnih zuba.

Drugi način primjene je korištenje zubne paste koja sadrži fluor i aminfluorid ili natrijfluorid žele. Kod redovnog pregleda stomatolog temeljito očisti zube i primijeni koncentriranu količinu fluora.