Šećerna bolest kod žena značajan je rizik za nepovoljan ishod trudnoće. Ona može ugroziti zdravlje trudnice i njenog djeteta te je izuzetno važno osvijestiti značaj ove bolesti.
TRUDNOĆA
RIJEČ STRUKE
Trudnice s neliječenim GDM-om češće rađaju makrosomnu djecu
Najčešće nastaje u drugom tromjesečju trudnoće. Ilustracija
Šećerna bolest kod žena značajan je rizik za nepovoljan ishod trudnoće. Ona može ugroziti zdravlje trudnice i njenog djeteta te je izuzetno važno osvijestiti značaj ove bolesti.
U trudnoći treba razlikovati: preegzistentnu šećernu bolest, novonastalu šećernu bolest i trudničku šećernu bolest (gestacijski dijabetes).
Gestacijski dijabetes je dijabetes koji se prvi put dijagnosticira u trudnoći. Oko 7 posto trudnica ima gestacijski dijabetes, a učestalost posljednjih godina značajno raste. Najčešće nastaje u drugom tromjesečju trudnoće. Vrlo je važno na vrijeme dijagnosticirati gestacijski dijabetes zbog mogućih komplikacija koje može izazvati i kod majke i kod ploda.
Trudnice vrlo često nemaju klasične simptome šećerne bolesti, kao što su umor, učestalo mokrenje, žeđ, nesvjestica, glavobolja, pa su zbog toga planske kontrole šećera u krvi tokom praćenja trudnoće vrlo važne. Preporučuje se svim trudnicama koje spadaju u rizičnu skupinu da učine skrining za šećernu bolest pri prvom prenatalnom pregledu.
Dr. Boris Ilić, spec. interne med. spec. urg. med. subspec. endokrinologije. Avaz
Dijagnoza gestacijskog dijabetesa postavlja se mjerenjem nivoa glukoze u krvi. Pri prvoj kontroli potrebno je izmjeriti glukozu natašte, nasumično tokom dana ili tromjesečni šećer. Ako su vrijednosti natašte više od 7 mmol/l, slučajnog nalaza glukoze više od 7,1 ili HbA1C više od 6,5, postavlja se dijagnoza manifestnog dijabetesa te se tada trudnica prati i tretira kao da već odranije ima šećernu bolest.
Radi se i OGTT te, ukoliko su vrijednosti natašte više od 5,1 mmol/l, nakon jednog sata više od 10 mmol/l, a nakon 2 sata više od 8,5 mmol/l, postavlja se dijagnoza gestacijskog dijabetesa.
Trudnice s neliječenim GDM-om imaju veći perinatalni mortalitet, češće rađaju makrosomnu djecu (težu od 4 kg), imaju češće hipertenzivne poremećaje u trudnoći, učestalije su porođajne traume majke ili novorođenčeta, učestalija fetalna/neonatalna hipertrofična kardiomiopatija, neonatalni respiratorni problemi i metaboličke komplikacije te polihidramnij.
Osnovno liječenje GDM-a je dijeta koja se temelji na zdravoj i raznovrsnoj prehrani, redovnoj tjelovježbi i kontroli tjelesne težine. Trudnice koje miruju trebaju oko 1.800 kcal na dan, a one koje rade, oko 2.100 kcal/dan. Zdrava prehrana uključuje mnogo voća i povrća, žitarica, izbjegavanje hrane i pića s visokim udjelom šećera, izbjegavanje premasne hrane. Vrlo je važna umjerena tjelesna aktivnost, a najbolja opcija su svakodnevne šetnje. Otprilike 5-10 posto žena s trudničkim dijabetesom ne postiže dovoljno dobru metaboličku kontrolu pa je potrebno dodati peroralnu terapiju ili inzulin.