Zumra Homoraš stigla je iz Švedske da bi pored ostataka Lovačkog doma na Mostini spustila cvijet i proučila fatihu ocu, bratu i još oko 40 civila, koji su u ovom objektu zvjerski ubijeni.

Na Mostini je obilježena godišnjica zločina nad civilima Čajniča, a pored zloglasnog zdanja položeno je cvijeće i proučen Ja'sin.

Najprije je zarobljen Zumrin otac Mehmed, a potom i brat Hajrudin Trgo. Zumra je radila u Domu zdravlja Čajniče.

- Kod nas se porodila jedna žena muslimanka i rekli su mi da joj hrana ne dolazi. Zamolila sam šefa Slavka Mirkovića da odem kući i nešto joj donesem i on me pustio, jer je bio dobar čovjek. Na putu do zgrade vidjela sam kako mi gone brata Hajrudina. Od svega je najteži taj osjećaj bespomoćnosti, kad gledate, a ne možete učiniti ništa – kaže Zumra.

Obojica su mučeni i prebijeni na Mostini, a o njihovim patnjama Zumri su pričali preživjeli zatočenici.

- Babo je odavde prebačen u bolnicu, nijednog zuba u glavi nije imao, grlo je bilo isječeno nožem, ali su još više tukli brata koji je imao nevjerovatne bolove – dodaje Zumra.

Husnija Srna iz sela Stopići izgubio je sina, kćerku i snahu.

- Sa sam i bolestan, ali nekako hodam pa dođem. Pravde nema. I ovi velikani što upravljaju, ako im se obratiš, kažu šuti. Ma šta šuti, neću da šutim – kaže Husnija.

Pored zdanja u kojem je ubijen njegov djed Mirsad cvijeće je prvi put položio petogodišnji Ammar Bakal. Ammarov otac Emin ef. Bakal imao je sedam godina kada je svjedočio etničkom čišćenju rodnog grada.

– Emocije prorade, ali na nama je da ovo nikad ne zaboravimo da se ne bi ponovilo našoj djeci – ističe Bakal.