Nakon što su iskoristili sunčane dane za košenje livada i prikupljanje zimske hrane za stoku, povratnici u srebrenička sela ovih dana angažirani su na proizvodnji pekmeza i sirćeta od jabuka za svoje potrebe, ali i za tržište.  

Skoro u svakoj avliji po cijeli dan čuju se mašine za mljevenje jabuka i gori vatra ispod bakrenog kazana u kojem se kuha pekmez.

Česta kontrola

Tako je u dvorištu Hidajeta Merdžića iz prigradskog srebreničkog sela Gostilj, gdje je u proizvodnji pekmeza angažirana njegova šesteročlana porodica, ali u pomoć su pritekle i komšije Raza Garaljević, Advija Smajlović i hadži Husein Delić. Svi imaju svoja zaduženja, a Hidajetova majka Azemina Merdžić (78) zadužena je za kontrolu pečenja i degustaciju pekmeza.

- Za kvalitetan pekmez potrebne su zdrave jabuke, kazan od kvalitetnog bakra i tiha vatra. Sok od jabuke kuha se po nekoliko sati uz čestu kontrolu sve dok ne dobije svoju gustinu – pojašnjava Merdžić.

Kaže da je pečenje pekmeza naučila od svoje majke Zilhe, ali i drugih starijih žena rodnog sela Tokoljaci kod Srebrenice. Sjeća se da su se tada jabuke gredom drobile u drvenom koritu, a komina cijedila ručno u velikom drvenom stroju. Danas električne mašine samelju i ocijede jabuke i proizvodnja pekmeza je brža i jednostavnija.

 Prodaja na štandu pored puta 

Hidajet Merdžić kaže da nema vremena pekmez i sirće prodavati po pijacama i tržnicama. Svoje proizvode izlagat će na štandu od drveta pored regionalnog puta Srebrenica - Bratunac, gdje je ljetos prodavao jagode, maline, paprike, paradajz i druge proizvode. Kiseli i slatki pekmez prodavat će po 10 maraka po kilogramu, što je, kako kaže, realna tržišna cijena.