Boško Stojanović, rođeni Fočak, sociolog po struci, već osmu godinu popravlja satove u svojoj sajdžijskoj radnji, u Zanatskom centru u Bijeljini.

Nastavlja tradiciju

Kaže da nastavlja porodičnu tradiciju, a sajdžijski posao je savladao zahvaljujući djedu Vlatku. Boško u radnji ima sat koji datira iz 1905., a kod kuće ima sat koji je proizveden 1837. godine. Naravno, ima i sat koji je zaposlenima u jednom londonskom golf-klubu, gdje je i on radio, lično podijelio princ Čarls (Charles).

- Prikupio sam veliku kolekciju starih zidnih satova, među kojima je i zidni sat s drvenim zupčanicima. On još radi. Imam zanimljive džepne satove. Puno sam u životu putovao, boravio sam dvije godine u Londonu, u Ljubljani sam živio tri godine. Nakon Ljubljane, otišao sam u Beograd. Boravio sam u Banjoj Luci, Bosanskoj Gradišci, Tuzli, Derventi. U Prnjavoru sam radio kod prijatelja sajdžije te sam nakon toga, po nagovoru prijatelja, došao u Bijeljinu. Nisam se pokajao - ističe Stojanović.

Stari predmeti

Kaže da, osim što popravlja satove, prikuplja zanimljive stare predmete, a bavi se i numizmatikom.

- Sakupio sam stari papirni i metalni novac iz svih država okruženja. Imam nešto novca iz osmanskog perioda, ali i rimskih novčića. Prikupio sam kovanice iz 18. stoljeća - naglašava Stojanović.

Pokazujući novčanicu od 50 milijardi dinara, Boško kaže da sve bude i prođe, pogotovo ratovi, stradanja i razne druge ljudske gluposti, te da novac potvrđuje da možete biti i milijarder, a na kraju da ipak ostanete puki siromah.