Zavod zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo promijenio je proceduru u vezi s ostvarivanjem prava na povrat sredstava za kupovinu aparata za kontinuirano mjerenje šećera u krvi s pripadajućim potrošnim materijalom, čime je roditeljima djece koja boluju od dijabetesa znatno otežano da dođu do njih.
Kada imaju ove senzore, djeca se ne moraju bosti iglicama po 10 puta dnevno, jer im ti senzori kontinuirano očitavaju vrijednosti šećera u krvi.
Mnogi su, prema našim informacijama, odustali od korištenja tih senzora. Problem je što senzora nema u BiH, a ukupni iznos koji se mjesečno mora izdvojiti je oko 240 KM.
Roditelji se žale i na obimnu dokumentaciju koju trebaju dostaviti ukoliko žele aplicirati za ostvarivanje prava na povrat novca.
Dinela Piragić, majka Une Piragić (15) koja boluje od dijabetesa tipa 1, za „Avaz“ je kazala da su odustali od senzora jer je procedura znatno otežana i ne ide u prilog porodicama koje se nalaze u teškoj situaciji zbog borbe s bolešću najmilijih.
- Od prošle godine Zavod nam je refundirao troškove za 24 senzora i jedan čitač godišnje, uz mala kašnjenja koja smo mogli tolerirati. Sada su nam dobavljači dali opciju da kvartalno naručujemo iz inozemstva, dakle, ne možemo ih uzeti za cijelu godinu, što nam otežava postupak refundacije. Moje dijete je prestalo koristiti senzor jer nemam novca da ga kupujem. Iz Zavoda su nam rekli da nije njihov problem što nemamo dovoljno novca - kazala je Piragić.
I Envera Zec razočarana je ovakvim tretmanom nadležnih institucija. Navela je da je novim pravilnikom dodatno ograničen i broj trakica za mjerenje šećera u krvi.
- Ograničili su nas s 50 komada na dva mjeseca, što našoj djeci nije dovoljno. Djeca, prema medicinskom pravilu, moraju osam puta kontrolirati šećer tokom 24 sata, a veći problem su sada senzori, jer ih nema u BiH. Refundacija se čeka dugo, ja sam čekala četiri mjeseca. Neki, čak, i kredite dižu da bi svojoj djeci pomogli. Dakle, prepušteni smo sami sebi, borimo se i snalazimo kako znamo i umijemo, a da ne spominjem dodatnu dokumentaciju koju nam traže - rekla je Zec.
Kako su nam rekli roditelji, formirana je i komisija pri Zavodu koja jednom mjesečno razmatra zahtjeve za refundaciju, što je malo, s obzirom na broj zahtjeva i djece koja čekaju na ovaj aparat.
- Mi ne možemo senzore ni kupiti u BiH. Roditelji se snalaze pa nabavljaju iz Njemačke, Hrvatske i drugih zemalja. Dovedeni smo u tešku situaciju. Mnogo je roditelja koji ne mogu osigurati djeci ovaj senzor jer ne mogu čekati da im Zavod refundira sredstva - kazala je majka mališana koji ima dijabetes.
