Polaganjem cvijeća na Centralnom spomen-obilježju logorašima u Hadžićima obilježena je 32. godišnjica i sjećanje na 11 logoraša koji su iz logora "Planjina kuća" odvedeni na prinudne radove i živi štit na brdo Žuč, nakon čega su strijeljani, javlja Detektor.

Zahida Ismić kaže da nikada neće zaboraviti dan kada je po njenog muža Fejzu došao komšija i rekao da ga, po naređenju, mora voditi u Srednjoškolski centar u Hadžićima. Ubrzo je i ona tu zatvorena, i svaki dan je gledala kako muškarce, među kojima su bili njen muž i njegov brat Enver, odvode na radove.

- Jednog dana su ih doveli prljave i tražili da im donesemo veš da se presvuku. Odnijeli smo im veš, a nakon toga su ih odveli u Lukavicu, pa u Semizovac. Nikada ga više nisam vidjela - priča nam Zahida.

Posmrtni ostaci Fejze Ismića i njegovog brata Envera pronađeni su u masovnoj grobnici u Semizovcu, u općini Vogošća.

- Tražili smo razmjenu, i njih devet je povedeno na razmjenu. Izašao je čovjek koji je bio s njima i javio da su pobijeni 12. decembra pod Žuči. Od nekoga je poginuo brat i taj ih je navodno iz osvete ubio - priča nam Zahida svoja saznanja.

Prema informacijama Udruženja logoraša "Da se nikad ne zaboravi i ne ponovi 92-95" iz Hadžića, 12. decembra 1992. godine iz logora "Planjina kuća" u Semizovcu je izvedena veća grupa logoraša iz Hadžića i povedena na prinudne radove i živi štit na prvim borbenim linijama na Žuči.

Na lokalitetu Ježevi, Bunjevaca kuća, izdvojeni su i strijeljani Šerif Čović, Mustafa Gušo, Enver Ismić, Fejzo Ismić, Džemail Mehanović, Šaban Musić, Nedžib Musinović, Suljo Omerović i Sulejman Šunj. Na istom lokalitetu, sedam dana ranije ubijeni su Azim Čović i Bajram Salkić.

Posmrtni ostaci ubijenih ekshumirani su iz masovne grobnice "Mezarje Svrake" u Semizovcu u julu 1996. godine, te su nakon identifikacije ukopani u nekoliko mjesnih mezarja u Hadžićima.

Ifeta Šunj nam priča kako je s mužem Sulejmanom krenula da napusti Hadžiće početkom rata, ali da ih je grupa vojnika zarobila na Kobiljači, te su nju vratili kući, a njega zatvorili u logor u Srednjoškolskom centru. Sulejmana nikada više nije vidjela.

- Četiri puta su ga dovodili na razmjenu, a kada su se zadnji put vraćali, neko je javio šoferu da mu je brat poginuo i on je njih devet ubio - priča nam svoja saznanja Ifeta.

Kaže da je Sulejman prije toga u logorima proveo šest mjeseci.

- Javili su nam kada su ga pronašli. Moj sin je otišao. Rekao mi je: 'Mama, nemoj ti ići, nasekirat ćeš se!' Ukopali smo ga u Binježevu, kraj majke i oca - govori Ifeta.

Almin Dželilović, predsjednik Udruženja logoraša "Da se nikad ne zaboravi i ne ponovi 92-95" iz Hadžića, podsjeća kako niko za ovaj zločin nije procesuiran. Posebno je nezadovoljan radom Tužilaštva Bosne i Hercegovine, koje je nakon 12 godina obavijestilo porodice da je obustavilo istrage protiv osumnjičenih Stanka Kneževića i Mirka Đukanovića zvanog Ćurka - jer nisu prikupili dovoljno dokaza.

- Što je indikativno da u prikupljanju dokaza nije saslušan nijedan svjedok s područja opštine Hadžići koji je boravio u tom logoru u to vrijeme. U rješenju koje smo dobili od Gordane Tadić, bivše glavne tužiteljice, navedeno je da je istraga provedena i po izjavama svjedoka potvrđeno da se događaj desio, ali da nisu mogli utvrditi ko je strijeljao te ljude - kaže nam Dželilović.

Podsjeća kako je presudom Suda Bosne i Hercegovine utvrđeno da je Branimir Vlačo bio upravnik logora "Planjina kuća", te da je trebao biti odgovoran i za ovaj zločin.

- U rješenju koje smo dobili iz Tužilaštva navedeno je da je policajac, imenom i prezimenom, srpske policije u to vrijeme, te ljude koji su dovedeni identifikovao prije nego su sahranjeni, ali odgovoran nije niko - navodi Dželilović.

Sud BiH osudio je Branka Vlaču na 13 godina zatvora za zločin protiv čovječnosti počinjen u Vogošći.

Dželilović navodi kako je 23. oktobra 1992. iz Srednjoškolskog centra 80 logoraša odvedeno u "Planjinu kuću" u Semizovcu, a prethodno su na ovo mjesto protivpravno zatvarani od početka maja te godine. Tokom rata kroz logore na području Hadžića prošlo je 715 ljudi, 94 njih je ubijeno, dok se još traga za posmrtnim ostacima 51 logoraša.