Fasade zgrada u Bihaću, čija je prosječna starost između 30 i 40 godina, nikad nisu obnavljane, jer za njihovo uređenje nema dovoljno novca.
Rijetki primjeri
Iz bihaćke “Stanouprave”, koja upravlja sa 160 zgrada, kažu kako su u posljednjih desetak godina sanirali tek 20 posto krovova, dok je utopljeno svega deset posto zgrada, što je, kako ističu, iznimno mali broj. Razlog za to je što etažni vlasnici ne vrše redovne uplate ionako minimalne naknade, smatra Elvira Selmanović, direktorica preduzeća. Dodaje da tek 10 posto stanara plaća svoje obaveze.
- Vlasnici stanova, ovisno o kvadraturi, izdvajaju od 10 do 30 KM mjesečno za održavanje, što je za upravitelje zgrada nedovoljno da se obave veći zahvati, poput sanacije krova ili obnove fasade. Cijena naknada nije se mijenjala u posljednih 18 godina, a u manjim zgradama, sa svega nekoliko stanova, godišnje se prikupi tek nekoliko stotina maraka. To ne može pokriti ni troškove redovnog održavanja i čišćenja, a kako bi se odradili neki veći sanacioni projekti, upravitelji su djelimično i kreditirali stanare. Ukoliko vlasnici zgrada imaju 50 posto sredstava za radove, mi možemo dati ostatak u okviru revolving fonda - kaže Selmanović.
Takav primjer slijedili su stanari zgrade od osam stanova u ulici Bihaćkih branilaca, u kojoj su, uz naknadu i kreditna sredstva, uredili zgradu i okoliš.
Sakupili novac
- Ja za 40 kvadrata stana plaćam 10,5 KM. Otkazali smo čistačicu da bismo sakupili novac i nešto napravili. Sa prikupljene 42.000 KM, obnovili smo fasadu i unutrašnjost zgrade - kaže Mejasa Ramulić, predstavnica stanara.
Redovni troškovi
Upravitelji su u obavezi da nekoliko puta godišne obave deratizaciju i dezinsekciju, provedu čišćenje dimnjaka, kao i redovno održavanje i čišćenje te intervencije u hitnim situacijama. Od sredstava koja se prikupe ovim naknadama, upraviteljima pripada 20 posto na ime troškova, dok ostatak ide na poseban račun, iz kojeg se finansiraju potrebni radovi.
