Lijepo uređene okućnice, uzorana i zasijana polja svjedoče koliko su vrijedni mještani sanskog naselja Kijevo. I imanje Ive Komljena plijeni svojom ljepotom. Iako je u trećoj životnoj dobi, Ivo ima mnogo posla, ali i volje da sve stigne.

 Mirne životinje

Nakon povratka iz Njemačke, iščekujući penziju, obnovio je porodično imanje na kojem je odrastao s još sedmero braće i sestara. Ivo kaže da se odmara uz rad u svom raju na zemlji, umjesto da vene u nekom od staračkih domova.

Uz pet muznih krava i ovce, drži i nekoliko vrsta peradi, ali i paunove koji su ukras sanskog Kijeva. Za njih Ivo kažu da su mirne, plemenite životinje.

- Ponosno se šepure po imanju, ukras su cijelog naselja. Lijepo ih je vidjeti, privlače pažnju prolaznika i imat ću ih još - priča Ivo.

Zajedno s paunovima na imanju vrijeme provode đuđe, guske, patke, ćurke, morke, fazani. Tako radišni domaćin vodi brigu o više od 120 životinja.

Od peradi koja boravi na otvorenom, pod rascvjetanim stablima starih sorti voća, Komljen prikuplja jaja, od kojih su neka zelena i po tome su poznata ne samo u selu nego i šire.

- Imam kokoške koje nose zelene jaja. Za njih kažu da su ljekovita, ali ja ne znam, nisam bolestan pa ih ne trošim. Narod ih uzima, kažu da su dobra za masnoću i šećer - priča Ivo.

 Radišan narod

Osim jaja, on prodaje i mlijeko, bavi se poljoprivredom i zarađuje za život. Mnogo je posla koji se na njegovom imanju mora obavili, bez obzira na godišnje doba.

- Dobro i fino se živi, ali raditi se mora. Može se živjeti od ovoga. Prodaš jaja, janje, mlijeko. Nisam nikome dužan, ne dižem kredite i odmah je dobro - priča Komljen.

Za desetine životinja, za koje je jednako brižan, Ivo hranu ne kupuje, već je proizvodi. Posije zob, travu, petnaest dunuma kukuruza i mnogo radi. U vrijeme kosidbe ili drugih radova koji iziskuju još radne snage, u pomoć mu priskoče komšije, prijatelji.

- Pomažemo jedni drugima, radišan je narod ovdje - poručuje Komljen.

Ne bi nikud išao

Bez obzira na količinu posla, Ivo ne ide na godišnji odmor, jer se, kako kaže, na svom imanju odmara. Često je domaćin i školskoj djeci, od kojih neka tu prvi put vide domaće životinje. Sve je to razlog zašto Ivo svoj kraj ne bi nikad mijenjao za neku drugu sredinu, a ni posao, u kojem je mnogo više rada nego zarade.