Zbog velikog interesa za čajem koji se tek pojavio na evropskim stolovima pala je prodaja džina i drugih alkoholnih pića, a kako bi se nadoknadio novac, narastao je i porez na omiljeni napitak.

Zavladala je čajna mafija koja je listiće miješala s najrazličitijim sastojcima...

Listići neodvojivi od britanske tradicije na Otok su stigli relativno kasno. U Kini su se konzumirali još prije Krista, ali trebalo je proći više od 17 vijeka da stignu u Englesku. Iz Azije je čaj stizao polako, brodovima portugalskih trgovačkih putnika sve do Venecije oko 1560. godine. Putem svile čaj se dopremao do Indije, a zatim dalje preko Rusije u Evropu. Sredinom 18. vijeka Istočnoindijska kompanija uveliko je zarađivala na popularnosti cijenjenog napitka, piše Punkufer.hr.

Zbog vrtoglave cijene u početku je čaj bio piće plemstva. Običaj ispijanja poslijepodnevnog čaja uvela je bedfordska vojvotkinja Ana Rasel. Jednog se dana osjećala pomalo potonulo pa je zatražila je čajnik i nešto za pregristi. Obično se pripremao Darjeling koji je uz kolačiće, hljeb i maslac činio sjajnu kombinaciju za popodnevno uživanje. Ana se u međuvremenu "navukla" na čaj i zalogaje, pa je svoju rutinu podijelila s omiljenim gostima, u čijem je društvu voljela čavrljati o najnovijim događanjima.

Iz njenog budoara do gostinjskih soba Britanaca nije trebalo dugo da uživanje u užini postane omiljena navika višeg staleža. S vremenom su hljeb i maslac zamijenili sofisticiraniji sendviči kojima se prije posluživanja rezala kora, biskvitni kolači s pekmezom i kremama, a kasnije i konkretnije torte.

Londonci su se s čajem upoznavali u "kućama kafe", epicentrima društvenog života. Budući da je bio skupocjen, ugostitelji su pokušavali privući kupce reklamirajući čaj kao afrodizijak i eliksir zdravlja zahvaljujući kojem se živi do poznih godina. Čaj je postao toliko popularan da je pala prodaja alkoholnih pića, pogotovo džina, pa je vlada povisila porez koji je do sredine 18. vijeka narastao na apsurdnih 119 posto.

Pojavila se i čajna mafija koja je listićima počela dodavati različite sastojke kako bi povećali količinu i prošli jeftinije.

Jedan je od zaljubljenika u britansku tradiciju ispijanja čaja i slavni šef Heston Blumental koji je istražio uzbudljivu prošlost napitka koji Englezima život znači i naišao na najčešće dodatke koji su švercerima poslužili za povećavanja količine.

Na listi su živica, prašina, prljavština i otpad, razne grančice, pa čak i brabonjci. U jednoj od svojih kulinarskih emisija prilikom koje je pripremio odu čaju čak je i probao takvu mješavinu, a okus ga nije fascinirao.

Znatiželjnici koji su takav kontaminirani čaj kušali prvi put nisu imali s čime usporediti okus, pa im se moglo podvaliti bilo što. 1784. visok porez na čaj je smanjen na 12,5 posto, a uslijedile su i žestoke kazne za one koji su kršili zakon.