Zadržavanje temperatura na 1,5 do 2 stepena iznad predindustrijskih nivoa moglo bi biti mnogo teže nego što se do sada mislilo, pokazalo je novo naučno istraživanje.
Prema radu objavljenom u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS), čak i ako bi se sve države svijeta pridržavale Pariškog sporazuma o ograničavanju emisija stakleničkih plinova, postoji velika opasnost da će Zemlja ući u uslove koje klimatolozi nazivaju "Zemlja staklenik".
Autori su u studiji identificirali deset procesa koji bi mogli imati efekt domina i djelovati po principu povratne sprege tako da rast temperatura više neće ovisiti samo o ljudskim emisijama CO2. U tu grupu spadaju otapanje vječnog leda, oslobađanje metanovih hidrata s okeanskog dna, slabljenje kopnenih i morskih odvoda CO2, porast aktivnosti bakterija u okeanima, odumiranje amazonskih prašuma, odumiranje crnogoričnih šuma, smanjenje snježnog pokrivača na sjevernoj hemisferi, nestanak arktičkog leda u ljetnim mjesecima te smanjenje antarktičkih morskih i kopnenih ledenih ploča, piše Index.hr.
Primjerice, otapanje vječnog leda iz tla će osloboditi velike količine metana koji je mnogo snažniji staklenički plin od CO2. To će, uzrokovati jačanje efekta staklenika, daljnji porast temperatura te daljnja otapanja i druge povratne sprege.
Neki od tih procesa također imaju elemente koji čine da se, nakon određenog plafona, od povoljnih naglo pretvaraju u nepovoljne te umjesto da amortiziraju emisije CO2 apsorbirajući ih, u toplijem svijetu postanu njihovi golemi, nekontrolirani izvori.
Naime, naučnici predviđaju da će okeani, koji trenutno apsorbiraju i toplinu i CO2 te djeluju kao njihovi odvodi i skladišta, u jednom trenutku naglo početi ispuštati stakleničke plinove. Slično vrijedi i za kopno i za šume koji trenutno godišnje apsorbiraju oko 4,5 milijardi tona CO2.
Prema novoj studiji, to bi se moglo početi događati već pri temperaturama od oko 2 stepena višim od predindustrijskih. One su trenutno više 1,1 stepen, a Pariški sporazum njihov daljnji porast nastoji ograničiti na oko 1,5 do 2. Do sada se 2 stepena uglavnom smatralo pragom nakon kojeg bi klimatske promjene mogle postati katastrofalne i nepovratne. No što se više približavamo tom pragu, to je veća vjerovatnoća da će naši prirodni saveznici početi ispuštati više CO2 nego što ih trenutno apsorbiraju.
Autori predviđaju da bi se temperature s vremenom mogle stabilizirati na nekom globalnom prosjeku koji bi bio od 4 do 5 ºC viši od predindustrijskog, dok bi nivo mora mogap narasti za oko 10 do 60 metara.
"Prelaženje praga vodilo bi prema mnogo višim prosječnim temperaturama od bilo kojih međuglacijalnih u posljednja 1,2 milijuna godina te do značajno viših razina mora nego što su ikada bile u holocenu", pišu u uvodu autori.
"Ako se prekorači prag, dobivena putanja vjerovatno bi uzrokovala ozbiljne poremećaje ekosistema, društva i ekonomija. Potrebna je kolektivna ljudska akcija da se Zemljini sistemi usmjere daleko od potencijalnog praga i stabiliziraju u nastanjivom međuglacijalnom stanju. Takva akcija podrazumijeva upravljanje cijelim Zemljinim sistemom - biosferom, klimom i društvima - a mogla bi uključivati dekarbonizaciju globalne ekonomije, poboljšanje odvodnje ugljika u biosferi, promjene u ponašanju, tehnološke inovacije, nove upravljačke strukture i transformaciju društvenih vrijednosti", upozoravaju autori.
Neki stručnjaci predviđaju da bi u svijetu toplijem oko 4 stepena moglo živjeti desetak puta manje stanovnika nego danas.
