"Burneše" su žene koje su se obavezale da će svoj cijeli život provesti kao muškarci. Odijevat će se kao muškarci. Radit će kao muškarci. Bit će samo u muškom društvu. I živjet će u celibatu! 

"Burneše", danas njih 30-ak, žive u teško dostupnim planinskim selima Albanije, Kosova i Crne Gore. Albanke koje su se, iz raznih razloga, povinovale običaju koji datira još iz 15. stoljeća, pristale su se fotografirati. Amerikanka Žil Piters (Jill Peters) uradila je seriju snimaka koje je javnosti predstavila u posebnoj izložbi u Majamiju.

Višegodišnji rad

U tekstu koji je pratio fotografije sedam "burneša", ona je navela da je na ovom projektu radila od 2008. godine. Navela je da je uspjela zadobiti povjerenje sedam žena koje su pristale da se fotografiraju i pričaju o svom životu. Neke od žena su u međuvremenu umrle. 

- Kada sam prvi puta čula za ovaj fenomen, bila sam fascinirana! Nisam mogla ni pomisliti da takvo nešto postiji. Zaputila sam se u Albaniju. Moja prva posjeta toj zemlji na Balkanu bila je 2009. godine. U Tirani me je iznenadilo da niko ne zna da "burneše" postoje. Istraživala sam dalje i put me je odveo na sjever, prema Prokletiju, planinskom masivu koji pokriva tri države - Kosovo, Crnu Goru i Albaniju. Tamo sam se susrela s "burnešama". Na priči sam radila tri godine. Od njih 30, koliko sam ih upoznala, sedam je pristalo govoriti. Njihove priče su bolne i herojske - navela je Piter.

Seriju fotografija naslovila je "Albanske djevojke koje su se zaklele na nevinost".

Hajdari je pristala da bude "burneša" kako bi brinula o porodici svog preminulog brata. Prema običajnom pravu Albanaca, ako porodica ostane bez muške glave, sav njen imetak prelazi u ruke najbližeg muškarca iz porodice nevjeste ili slične rodbine. 

Hajdari je odlučila da svoj život žrtvuje zarad djece svoga brata. Slikala se pred kućom koju je preuzela, kako bi pokazala da je posao uradila dobro.

- Običaj je bio da se žena pojavi pred savjetom staraca sela i javno zakune da će sačuvati svoju nevinost i ponašati se i živjeti kao muško. Kada sam rekla da ću to učiniti, svi muškarci sela sakupili su se na glavnom trgu. Došli su stari, ali i mladi. I ja sam se zaklela. Riječ sam održala - rekla je Hajdari.

Lume Braha ima 42 godine. "Burneša" je postala kako bi izbjegla ugovoreni brak.

- Žene žive u izuzetno lošim uvjetima. Za sve se pitaju muškarci. Uvijek sam bila nemirnog duha i bilo mi je naporno stalno objašnjavati gdje ću, šta ću, zašto ću. Kada sam čula da su mi našli supruga, svega mi je već više bilo dosta! Izašla sam pred selo i zaklela se na nevinost. Danas sam slobodan čovjek. Moj je život lijep. Svakome ko želi slobodu, ako može ispoštovati zakletvu, savjetujem da prati moj put - ispričao je Lume.

U videu koji je Piters objavila na svojoj internetskoj stranici, on priča kako slobodno ide gdje hoće i radi šta želi.

- Ne volim tuče. Ali ne bježim od toga da dam batine onome ko ih traži. Tako da se desi i da se potučem. Ne ovdje u selu, ovdje mi je jako lijepo. Tučem se u gradu. Najčešće zato što neko kaže nešto što ne volim čuti, što nije lijepo. I najčešće je to "nešto" upućeno ženama - priča Lume.

Ispunjenje sudbine  

Haki se zaklela na celibat iz čvrstog uvjerenja da je to njena sudbina.

- Tako mi je propisano. Ja to znam. To što živim kao muškarac omogućilo mi je da sebi i svojima osiguram dobar život. Mi od poljoprivrede živimo jako lijepo - ispričala je ona polovinom 2013. godine. Četiri godine kasnije umrla je.

Ćamila je bila kćerka miljenica svog oca. Bila mu je toliko naklonjena da je odlučila postati "burneša" kako bi mu time podarila poklon koji nikada nije mogao imati - sina. 

- On je umro sretan. I ja živim sretno - rekla je ona. 

Škurtan je u svojoj priči navela da je bila i visoki oficir albanske vojske u vrijeme socijalizma.

- Muškarci su znali da sam "burneša". I svi su me izuzetno poštivali - ispričala je.