Do svoje četvrte godine Dženifer i Džun Gibons (Jenefer i Jun Gibons) iz Velsa bile su obične bliznakinje, a onda su iznenada počele ignorirati roditelje. Okrenule su leđa svijetu i živjele samo jedna za drugu. Neobičan savez prekinula je smrt jedne od njih.
Rodile su se 1963. godine, a već četiri godine kasnije sklopile su tihi pakt.
Kada su roditeljima htjele nešto kazati, napisale bi to na papir. Međusobno su komunicirale tajnim jezikom i kretale su se sinhronizirano.
Dženifer je kontrolirala Džun očnim signalima, a zbog svog usporenog kretanja, izgledale su kao zombiji. Iako su djelovale vrlo skladno, njihov odnos nije uvijek bio bajan. U jednom trenutku djelovale bi nerazdvojno, a već u drugom bi vikale i grebale jedna drugu po licu. Ipak, bile su vrlo kreativne i voljele su pisati kratke priče.
Sve se promijenilo kada je u njihov život ušao jedan bitan faktor: ljubav prema dječacima. Opsjedale su četvoricu braće, a otac dječaka nazivao je bliznakinje "čudnim zečevima".
Njihova želja za romantičnom ljubavi nije se ispunila, pa su prakticirale seks na jednu noć, pile i drogirale se ljepilom. Počele su krasti i zapalile su jednu šupu. Završile su u najozloglašenijoj mentalnoj ustanovi u Velikoj Britaniji: "Bradmuru". Tamo su bili zatvoreni najgori kriminalci, a sestre su tamo završile zbog svog zavjeta šutnje.
Vodile su dnevnike i tamo opisivale psihološke ratove i složene rituale koje su same sebi nametale: jedna bi morala gladovati, dok bi se druga prejedala, a zatim bi zamijenile uloge.
Doktori su ih pokušali razdvojiti, ali one bi ipak našle način da budu u kontaktu. Istovremeno su se borile za naklonost i pažnju muškaraca u ustanovi.
Dženifer, koja je rođena 10 minuta poslije Džun, uvijek je zavidjela ranije rođenoj sestri. Smatrala je da je ona ljepša, pametnija i otmjenija od nje.
- Ona želi da budemo iste. U njenim očima blista ubilački sjaj. Bože, toliko je se bojim. Nije normalna. Neko je izluđuje, a taj neko sam ja - pisala je Džun.
U ustanovi se rodila i ideja da bi samo smrt jedne mogla spasiti onu drugu.
- Rekla sam Dženifer da je jaka. Ako ja umrem, ubrzo ćeš sve prebroditi, ti si borac, to sam joj govorila - rekla je Džun.
- Ali Dženifer mi je odgovorila da bi poslije njene smrti neki muškarac trebao postati moj blizanac. Dogovorile smo se i da ona koja preživi mora nazvati dijete po umrloj bliznakinji, kako bismo obje nastavile život - rekla je Džun.
Poslije 11 godina puštene su iz ustanove, a Dženifer je 1993. ispunila sestrinski pakt. Kada su autobusom krenule prema svom rodnom gradu, gdje su trebale biti smještene u ustanovi otvorenog tipa, Dženifer je utonula u sjedište. Kada su stigle u Vels, više nije mogla govoriti, a nekoliko sati kasnije prestala je i disati. Umrla je od misteriozne infekcije srca.
Njihova starija sestra Greta za njenu smrt krivi vlasti koje su ih zatvorile u ustanovu.
- Nije trebala umrijeti. Imala je samo 29 godina i nisu je smjeli otpustiti ako nije bila zdrava. Trebala je biti u bolnici. A Džun je zaslužila bolji život. Nikada se nije udala, nikada nije imala djecu. Nije joj se ispunila želja da postane pisac - rekla je Greta.
Džun danas živi u blizini porodice, a na sestrinom grobu je izjavila:
- Zove me. Tiho me zove. Ali, neću u isti grob kao ona. To bi bilo kao nekada u našem starom krevetu na sprat. Zgrabila bi me i dreknula: 'Uhvatila sam te! Mrtva si! Opet si sa mnom, a nas dvije smo jedno!' Zbog nje me sunce nije obasjalo. Da je još živa, i dalje bi mi krala dušu."