Najava da će u Galeriji “Kristofor Stanković” u Zagrebu biti otvorena izložba skulptura “Rapsodija u drvu” Vladimira Starčevića ne bi, vjerovatno, probudila posebnu pažnju, kao ni ostale izložbe, da taj 71-godišnji umjetnik ne nosi nadimak Kinez. Tek rijetki znaju da je riječ o “čuvenom Kinezu” za kojeg je javnost prvi put čula 1969. nakon što je izvedena tada nevjerovatna pljačka poslovnice “Generalturista” u centru Zagreba na Zrinjevcu.

Nova senzacija

Vladimir je rođen 1947., a majka ga je, zajedno sa devetomjesečnim bratom, ostavila na ulici kad je imao dvije godine. Od tada se potucao po domovima za siročad i maloljetnike. Ime u podzemlju stekao je 1969., kad je sa Željkom Ražnatovićem Arkanom, kasnije zločincem i ubicom, te Mariom Rolovićem, nećakom ubijenog jugoslavenskog ambasadora Vladimira Rolovića u Švedskoj, opljačkao poslovnicu “Generalturista” na Zrinjevcu u Zagrebu.

Kinez je upoznao Arkana dok je živio u Zagrebu, jer mu je otac bio pilot Jugoslavenske narodne armije u zrakoplovnoj bazi u Brežicama. Njih trojica su tokom noći upala u poslovnicu, što je bila prava senzacija, jer su takve pljačke u to vrijeme bile rijetkost. No, samo dvije sedmice poslije, Arkan i Rolović uhapšeni su u Skoplju dok su pokušavali pokrasti poslovnicu “Putnika”.

Tokom istrage, Arkan i Rolović ne samo da su priznali pljačku u Zagrebu nego su i otkucali Kineza, koji je sa svojim dijelom novca pobjegao u Njemačku i Austriju. To je bila nova senzacija, jer je policija bila uvjerena kako su tu provalu izveli iskusni kriminalci, a ne neki mladići bez većeg kriminalnog iskustva.

 Šest mjeseci

Austrijska i njemačka policija neuspješno su dvije godine tragale za njim, a kad su ga napokon uhapsili, proveo je šest mjeseci u austrijskom pritvoru, a potom su ga izručili. Na suđenju je zaradio četiri godine zatvora. No, kaznu nije odslužio do kraja, jer je pozvan u vojsku.

Vladimir Starčević Kinez uspio se u posljednjih dvadesetak godina izvući iz kriminalnog miljea te se posvetio umjetnosti i porodičnom životu.

Bijeg iz zatvora

Starčević je početkom osamdesetih godina, prema nekim pričama, organizirao otmicu Arkana iz holandskog zatvora. Arkan je bio osuđen na kaznu doživotnog zatvora pa su ga prijatelji odlučili spasiti. Za vrijeme jedne šetnje po dvorištu zatvora, organizirali su masovnu tuču pa su svi čuvari pohrlili da spriječe daljnje obračune. To su iskoristili Arkan i jedan njegov kompanjon pa su uz pomoć užeta preskočili ogradu te uskočili na motocikle koji su ih čekali ispred zatvora.

Ima kćerku

Vladimir Starčević godinama je lutao Evropom, boravio je u Austriji, Francuskoj, Italiji, Njemačkoj, Švedskoj, ali je i taj dio njegovog života, također, apsolutna nepoznanica. Ne zna se šta je radio niti od čega je živio, ali se na kraju skrasio u Minhenu, gdje je postao vlasnik tri restorana, od kojih je najpoznatiji bio “Zlatni novčić”. Tu se vjenčao s Njemicom, s kojom je dobio kćerku.