O ljubavi je napisano mnogo knjiga i ispjevane su mnoge pjesme. Inspirativna je, beskonačno o njoj mislimo i razgovaramo, pjevamo i za nju se molimo. Mnogi su pokušali da je objasne, razumiju i nauče, ali većinu ljudi ljubav je bila i ostala tajanstveno i neuhvatljivo osjećanje koje prkosi svim definicijama.
Složena i duboka emocija
Ali, kakvo je to zaista osjećanje? Ljubav je složena i duboka emocija koja ima izuzetan utjecaj na naše zdravlje. Bilo da je romantična, porodična ili prijateljska, oblikuje naš emocionalni svijet i doprinosi našem mentalnom blagostanju. Danas je postala suviše važna da ne možemo dozvoliti da je nazivamo tajanstvenom silom izvan naše moći razumijevanja.
Da li je to dobro po nas ili ne, ljubavna veza je postala centralna emocionalna veza u životima najvećeg broja ljudi. Jedan od razloga leži u tome što živimo u socijalnoj izolaciji jer mnogi od nas ne žive u sredinama gdje su nam primarna porodica i prijatelji iz djetinjstva. Sve više sati radimo i tako imamo sve manje prilika da razvijemo i njegujemo bliske odnose.
Većina ljudi izjavljuje da se u njihovom krugu povjerenja broj ljudi smanjuje, i sve češće tvrde da nemaju baš nikoga kome bi mogli, ono istinski da se povjere. Danas najčešće živimo u zajednicama od dva člana, pa od svojih partnera tražimo emocionalnu povezanost i osjećanje pripadanja koje su naši preci mogli dobiti i od šire familije i komšiluka.
Filmovi i tv sapunice preplavljuju nas idejom romantične ljubavi u kojoj sve sija. Časopisi i portali pišu o beskonačnoj potrazi za romansom među glumcima i poznatima. Zbog toga nije ni čudo što ljudi navode zadovoljavajuće ljubavne veze kao prvenstveni cilj u životu, daleko značajniji od karijere i finansijskog blagostanja.
Shodno tome, naš osnovni zadatak je da razumijemo šta je ljubav, kako da je ostvarimo i kako da je sačuvamo, umjesto da jednu od najvažnijih oblasti svog života podrazumijevamo i prepustimo slučaju.
I šta je ljubav zapravo, koja je njena svrha? Ljubav je primarna ljudska potreba, poput kiseonika i vode. Ona je dubok i intenzivan osjećaj povezanosti, privrženost, spremnost na nesebičnu brigu o drugoj osobi i želja za dijeljenjem života s tom osobom. Ona čini da se emocionalno vezujemo za osobe koje nam mogu ponuditi sigurnu bazu, utočište od životnih oluja.
Taj nagon za emocionalnim vezivanjem je osnova za život, zdravlje i sreću, jednako kao i nagoni za hranom i skloništem. Svrha ljubavi, u najširem značenju pojma ljubav, je kreiranje intimnog svijeta sa osobama sa kojima smo emocionalno povezani, u kojem smo potpuno prilagođeni i u kojem možemo da budemo onakvi kakvi jesmo.
Medjutim, vrlo često u svom intimnom svijetu to na žalost nismo ili ne možemo biti. Tada kažemo da ljubav ne funkcionira.
Šta kada ljubav ne funkcionira? Kada ljubav ne funkcionira, dešava se emocionalno razdvajanje i tada patimo. Neprijatne emocije i negativni odnosi narušavaju naše zdravlje. Stres u odnosima utiče na naš imuni i hormonalni sistem, čak i na našu sposobnost za izlječenjem.
Dakle, ljudi koje volimo su skriveni regulatori naših tjelesnih procesa i našeg osjećajnog života. Potrebna nam je potvrda od naših voljenih, da smo im važni, da vrijedimo, da smo voljeni, od čega zavisi naš vlastiti osjećaj vrijednosti. Čak i sam dodir voljene osobe doslovno amortizira šok, stres i bol. Potrebno nam je da se osjećamo „emocionalno sigurno“ u intimnim odnosima u kojima volimo drugu osobu i ona voli nas.
Negativna kritika voljene osobe i konflikt s njom jačaju sumnju u samog sebe i stvaraju osjećanje bespomoćnosti, a to su tipični okidači anksioznosti i depresije. Znamo da veza i prekid veze može biti teško iskustvo, ali uz podršku i brigu o sebi, možemo se izboriti i krenuti dalje.
Važno je zapamtiti da su prekidi dio života. Iako mogu biti veoma bolni, oni nas uče važnim lekcijama o sebi i drugima i pomažu nam u rastu i razvoju. Kako kaže Sigmund Frojd „Nikada nismo tako ranjivi kao kada volimo“. Kada jednom ovo budemo razumjeli i prihvatili lakše ćemo stići do suštine problema u međuljudskim odnosima.
