Prije desetak godina prvi put sam boravio na Antalijskoj rivijeri, u Konakliju, u neposrednoj blizini Alanje. Radilo se o “all-inclusive” aranžmanu, gdje smo dovedeni u hotel i sljedećih dana smo proveli na relaciji hotel-bazen-plaža, uz odličnu hranu i piće bez ograničenja, vrlo lijepu klimu i ljubazno osoblje.
I nije to loš odmor sam po sebi, ali sam otišao i vratio se a da zapravo nisam imao predstavu gdje sam bio. Isto tako sam mogao biti u bilo kojem hotelu, u bilo kojoj zemlji sa sličnom klimom.
U posljednje dvije godine otkako sam kupio stan u Alanji, ponovo dolazim u iste krajeve, najčešće vlastitim automobilom. Iako nisam loše obrazovan, a uz to mi je historija i hobi, zapanjen sam izrazitim bogatstvom historije i kulture ovog prostora koju otkrivam i o kojima, sada to vidim, gotovo ništa nisam znao. Puno mi pomaže i to što sam, kao posjednik turske boravišne dozvole ("ikamet"), nabavio tzv. muzejsku kartu koja košta oko sedam maraka, traje godinu dana, i s kojom mogu ulaziti u sve muzeje i arheološka nalazišta u Turskoj.
Evo šta smo vidjeli za dva dana, na putu od svega 120 kilometara, od Alanje do Antalije.
Iako je januar, doručkujemo na balkonu, jer je sunčan dan, kao i još 320 dana u godini . Paprike, patlidžan i jagode su nevjerovatno ukusni, bez ikakvih začina, svjež simit iz pekare koja radi bez prestanka.
Antalija je blizu, i do nje vodi izuzetno dobar put (po tri trake u oba pravca), kao i velika većina puteva kroz Tursku. Put ide pored mora, uz put su palme, prekrasno održavani travnjaci, plantaže banana, narandži.
Nakon 50-ak kilometara skrećemo u grad Side, kako bismo vidjeli Apolonov hram, koji se nalazi na samoj obali mora. Ostatke hrama zaista vrijedi vidjeti, ali sam zapanjen ostatkom Sidea. Radi se o veoma dobro očuvanom čitavom antičkom grčkom gradu sa ostacima tržnice, amfiteatra, bolnice...
Uz to, usred modernog gradića Sidea vrše se opsežna arheološka iskopavanja. Koliko vidim, gdje god se nešto zakopa naći će se ostaci kuća, ulica, vodovoda. Na dva mjesta vidim kako se radi restauracija velikih grčkih mozaika. Sasvim neočekivano i fascinantno. Nažalost, nismo planirali više vremena i moramo dalje, ali u Side (i njegovu okolinu) definitivno dolazimo ponovo.
Na putu u Alanju ogladnimo i sasvim slučajno skrećemo u selo Belkis, znajući da ćemo, sigurno, naći neki restoran, i da će hrana, gotovo sigurno, biti odlična.
Usput prolazimo pored nekih zanimljivih zidina, a u daljini vidimo ostatke akvadukta. U restoranu pored rijeke, u kojem se sjedi na jastucima, s odličnom hranom, konsultiramo Google i saznajemo da su zidine pored kojih smo prošli zapravo ostaci najvećeg amfiteatra na svijetu. Naravno, u povratku svraćamo do ostataka grčkog Aspendosa. Amfiteatar je spektakularan, promjera 150 metara, i tako dobro očuvan da se i danas u njemu redovno organiziraju predstave, koncerti i baleti. Opet, ne stižemo obići ostatke aspendosa - i tu ćemo morati doći ponovo.
Uvečer stižemo u prekrasnu Antaliju, gdje i noćimo.
Ujutro odlazimo do Pergea, još jednog antičkog grčkog i rimskog grada koji se nalazi praktično u predgrađu Antalije. Prekrasno očuvane kolonade, ostaci rimskog kupatila, Hadrianov luk, te hipodrom. Amfiteatar ne možemo posjetiti jer se trenutno iskopava, na radost mog mlađeg sina, koji se s vremena na vrijeme žali kako su "sve ruševine iste", ali ipak strpljivo trpi hodanje po kamenitim stazama.
Odmah potom odlazimo u arheološki muzej u Antaliji, što se odlično nadovezuje na Perge, jer upravo iz Pergea potiče veliki broj izvrsno očuvanih skulptura. I ostali eksponati su izvrsni, naročito velika zbirka impozantnih kamenih sarkofaga.
U povratku rezimiram šta sam sve vidio (dobrim dijelom slučajno) u samo dva dana, i koliko novih puteva se otvorilo. Ovo je očigledno tek početak puta.
Odlazimo u sami centar Antalije i prolazimo kroz impozantnu Hadrianovu kapiju i ulazimo u stari grad. Sadašnji "stari grad" potječe iz osmanskog perioda i jedno je od ljepših mjesta koje sam ikada vidio. Radi se o staroj čaršiji s veoma lijepim i odlično održavanim kućama iz osmanskog perioda, živih boja koje dolaze do izražaja na čistom zraku i mediteranskom suncu, uskim, besprijekorno čistim uličicama, te sveprisutnim cukama i macama. I sve to na obali mora sa strmom liticom, odakle se pruža pogled na plaže na kojima i u januaru ima kupača, te na snježne planinske vrhove gdje je u isto vrijeme sezona skijanja.
