Na udaljenosti od približno 550 kilometara od afričke sjeverozapadne obale pronaći ćete portugalski otok – Madeiru, raj za ljubitelje dramatičnih pješačkih i planinarskih staza poput Levade do Caldeirao Verde ili staze PR9, koje vijugaju poput žila kucavica kroz slikoviti krajolik.

No, još zanimljivije, staze putuju duž otočkih levada, tunela izgrađenih za navodnjavanje, i svakim korakom izazivaju strahopoštovanje. Mudro osmišljeni akvadukti navigiraju vodu s planinskih izvora u sela, mjesta i gradove od davnih dana. Na svom putu krivudaju veličanstvenim otočnim šumama, zaobilazeći vrtoglave planine koje se strmo spuštaju u Atlantski ocean, prenosi Punkufer.dnevnik.hr.

Čak 3.100 kilometara levada na otoku dugačkom 55 kilometara i širokom 22 kilometra nije mala stvar. Smatra se da su prvi akvadukti nastali prije skoro 600 godina, kada su ih gradili portugalski doseljenici, kako bi usmjerili vodu prema poljoprivrednim zemljištima.

Naziv "levada" dolazi od portugalskog glagola "nositi", a povezanost imena i namjene je očigledna. Zahvaljujući vodenim tunelima na Madeiri je niknula unosna industrija šećerne trske – prva tvornica izgrađena je 1425. godine, samo šest godina nakon što je službeno otkriven prethodno nenaseljeni otok. Međutim, sistem levada pokazao se kao više od mudrog inžinjerskog pothvata kolonizatora tog izoliranog otoka: oblikovao je Madeiru, isprepleo je otočnu agronomiju i kulturu u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. S obzirom na značaj, samo je pitanje vremena kada će UNESCO upisati levade u popis svjetske baštine.

Iako sistem levada na Madeiri nije unikatan (Švicarska, Kanarski otoci i Oman koristili su slične metode transporta vode), poseban je zbog terena na kojem je postavljen.

Vulkanski otok koji dramatično izranja iz oceana otkrivajući pogled na goleme planinske lance i najviši vrh, Pico Ruivo koji se diže na otprilike 1.860 metara, remek-djelo je prirode. I šume Madeire vrijedne su divljenja. Toliko su guste da su ih brodski kapetani Joao Goncalves Zarco i Tristao Vaz Teixeira, nakon što su ga otkrili 1419. godine, prozvali Otokom šume.

Oni koji krenu stazom PR9 mogu se uvjeriti u ljepote neukroćene divljine s kojom su se susreli prvi doseljenici. Gužva drveća, biljke i životinje stvara predstavu za koju nema riječi, ali u planinarskim cipelama doživljava se svakim korakom.