Svemir bi mogao biti čak dvostruko stariji nego što savremena kozmologija procjenjuje, pokazao je novi teorijski rad Rajendre Gupte, znanstvenika sa sveučilišta u Ottawi.
Rad, objavljen u uglednom astronomskom časopisu Monthly Notices of the Royal Astronomical Society temelji se na novim promatranjima svemirskog teleskopa Jamesa Webba.
Guptina teza s jedne strane predstavlja veliki izazov za prevladavajući kozmološki model, dok s druge nudi odgovore za neke ozbiljne probleme zabilježene u novijim astronomskim opažanjima.
Šta su nemoguće stare galaksije?
Prije svega ona rješava problem opaženih "nemoguće starih" galaksija.
Nemoguće stare galaksije su masivne, zrele galaksije koje su otkrivene u ranom svemiru, oko 300 do 700 miliona godina nakon velikog praska. Njihovo nedavno otkrivanje izazvalo je iznenađenje jer se očekivalo da će se u tom razdoblju evolucije svemira pronaći samo male, mlade galaksije budući da nije prošlo dovoljno vremena za formiranje zrelih.
Ovdje uvijek treba imati na umu da se naizmjenično koriste dvije različite percepcije starosti - jedna u odnosu na početak svemira, odnosno veliki prasak, i druga u odnosu na trajanje svemira do danas. Zvijezda koja se može smatrati najstarijom jer je nastala u samu zoru razvoja svemira istovremeno može biti vrlo mlada jer je u trenutku u kojem je mi opažamo imala samo nekoliko stotina milijuna godina.
Prema jednom radu objavljenom u časopisu Nature jednu takvu nemoguće staru galaksiju, neočekivano velike mase, oko 100 milijardi puta veće od našeg Sunca, nedavno je otkrio svemirski teleskop James Webb.
Najstarija "nemoguća" galaksija koja je do sada zabilježena je GN-z11. Nju je također otkrio James Webb, a starost u trenutku u kojem je vidimo procijenjena joj je na oko 400 miliona godina.
Procjenjuje se da je najstarija zvijezda, poznata kao "Metuzalem", crveni patuljak smješten u Mliječnom putu, stara oko 14.5 milijardi godina, što znači da je u trenutku u kojem je snimljena bila stara samo 300-tinjak miliona godina.
Nema potrebe za primordijalnim crnim rupama
Kada bi Guptin novi model bio tačan, on bi, među ostalim, dokinuo potrebu za postojanjem hipotetskih primordijalnih crnih rupa malih dimenzija, ali velikih masa, za koje se pretpostavlja da su mogle nastati u vrlo gustom svemiru, nedugo nakon velikog praska. One su kao svojevrsno sjeme u ranom svemiru mogle ubrzati nakupljanje materije i konačno rezultirati bržim formiranjem galaksija koje se opažaju starijima od procijenjene starosti svemira.