Naučnici sa Univerziteta Južne Danske i Državnog univerziteta Kent u SAD istražuju razvoj umjetnih oblika života, koji bi se mogli koristiti kao lijekovi u borbi protiv bolesti. Te hibridne tvorevine, sastavljene od DNK i proteina, mogle bi napraviti revoluciju u zdravstvenoj skrbi, ciljanjem na specifične bolesti, od isporuke lijekova do jačanja imunoloških odgovora tijela.
Čenguang Lu (Chenguang Lou), biotehnolog sa Univerziteta Južne Danske, zamišlja svijet u kojem ovi projektirani biobotovi djeluju kao branitelji od uzročnika bolesti kojima nedostaju prirodni protivnici. Ti umjetni saveznici, dizajnirani kao virusi, bakterije i ćelije, mogli bi postati strašni neprijatelji upornim i otpornim patogenima. Studija vezana za to objavljena je u časopisu Cell Reports Physical Science.
Logičan korak
- U prirodi većina organizama ima prirodne neprijatelje, ali ne svi. Naprimjer, neki virusi koji uzrokuju bolesti nemaju prirodnog neprijatelja. Bio bi logičan korak stvoriti umjetni oblik života koji bi im mogao postati neprijatelj - objašnjava Lu.
Temelj ovih revolucionarnih umjetnih oblika života leži u konjugatu peptida i DNK, molekuli koja spaja preciznost DNK u kodiranju sa svestranošću peptida u manipuliranju kemijskim okruženjima. Iako još uvijek postoji dug put do stvaranja tih biobotova, potencijal se proteže izvan borbe protiv bolesti, sve do razvoja prilagođenih virusnih vakcina. Lu ističe da bi umjetno virusno cjepivo moglo postati stvarnost unutar desetljeća.
- Umjetno virusno cjepivo moglo bi biti udaljeno oko 10 godina. Sa znanjem koje imamo, u načelu nema prepreka za proizvodnju umjetnih ćelijskih organizama u budućnosti - kaže Lu.
Široka primjena
Fuzija DNK i peptida također je dala izvanredne primjene u području nanotehnologije. Te hibridne biomolekule iskorištene su za konstruiranje nanostrojeva koji mogu manipulirati ćelijskim membranama. Ta inovacija otvara vrata preciznim reakcijama imunološkog sistema i poboljšanoj dijagnostici za različita zdravstvena stanja u tijelu.
Iako je navedeno područje istraživanja relativno novo, odnosno pojavilo se tek u prošlom desetljeću, sposobnost inžinjeringa prilagodljivih molekula koje se mogu fino kontrolirati obećava mnoštvo mogućnosti. Dok naučnici nastavljaju usavršavati tehnike uređivanja DNK i istražuju potencijal hibridnih biomolekula, budućnost medicine je spremna za revolucionarne transformacije.
