Mjesec se postepeno udaljava od Zemlje trenutnom brzinom od 3,8 centimetara godišnje, što se akumulira do impresivnih 38 milijardi centimetara u periodu od deset milijardi godina.

Zanimljivo je da deset milijardi godina predstavlja otprilike dvostruko veći period od dobi našeg Sunčevog sistema, a ujedno je i približno uporedivo s procijenjenom dobi cijelog svemira.

Gotovo iste veličine

Kako piše profesor Avi Loeb, zapanjujuća je činjenica da je prosječni kutni promjer Mjeseca, koji iznosi 0,515 stepeni, gotovo identičan prosječnom kutnom promjeru Sunca od 0,533 stepena. Ova gotovo savršena usklađenost omogućuje nam, s našeg jedinstvenog položaja na Zemlji, da budemo svjedoci potpunih pomrčina Sunca koja izaziva Mjesec. Međutim, budući da se Mjesec kontinuirano udaljava, njegova će se kutna veličina s vremenom smanjiti i postati znatno manja od Sunčeve, što će se dogoditi u roku od nekoliko stotina miliona godina. Dakle, svjedočimo dvjema fascinantnim koincidencijama: gotovo istim veličinama Sunca i Mjeseca na našem nebu te činjenici da se nalazimo na Zemlji upravo u vrijeme kada se ove koincidencije odvijaju.

Ali postoji još jedan element koji nas čini sretnima. Prosječna gustoća Sunca iznosi 1,41 gram po kubičnom centimetru, što je uporedivo s prosječnom gustoćom Mjeseca koja iznosi 3,34 grama po kubičnom centimetru. I ovo je čista koincidencija, s obzirom na to da je Mjesec hladno nebesko tijelo s čvrstom površinom, dok je Sunce ogromna zvijezda koja se većinom sastoji od vrućeg vodikovog plina.

Plimna ubrzanja

Plimna ubrzanja koja vanjska tijela vrše na Zemlju proporcionalna su njihovoj masi podijeljenoj kubom udaljenosti od Zemlje. Masa tih tijela određuje se njihovom prosječnom gustoćom pomnoženom s kubom njihovih promjera. Stoga se plimno ubrzanje na Zemlji izračunava kao prosječna gustoća tijela pomnožena kubom omjera između promjera tijela i njegove udaljenosti. Kutna veličina tijela, kada se promatra s Zemlje, odgovara omjeru promjera i udaljenosti.

 Budući da Mjesec i Sunce imaju približno iste prosječne gustoće i kutne promjere kada se gledaju s Zemlje, oni također vrše slična plimna ubrzanja na našoj planeti. Ovo je još jedna nevjerovatna koincidencija. Plimno ubrzanje koje Mjesec vrši na Zemlji gotovo je deset miliona puta manje od zemaljske površinske gravitacije, koja iznosi 9,8 metara po sekundi kvadratno, dok je Sunčeva plima približno polovica Mjesečeve.

Loeb objašnjava da za buduće stanovnike Mjeseca Zemlja će se činiti da zauzima između 1,5 do 2 sepena u njihovom nebu, što je otprilike 3 do 4 puta veća veličina od one koju Mjesec ima kada se gleda sa Zemlje. Prosječna gustoća Zemlje iznosi 5,51 gram po kubičnom centimetru, što je otprilike četiri puta veća gustoća u odnosu na Sunce. Stoga će plimno ubrzanje koje Zemlja vrši na Mjesecu biti više od dva reda veličine veće od Sunčevog. Ovo ubrzanje izražava se kao približno jedan dio u deset hiljada u odnosu na lunarnu površinsku gravitaciju, koja iznosi 1,62 metara po sekundi kvadratno.

Na Marsu

Za buduće stanovnike Marsa mjeseci Fobos i Deimos imaju kutne promjere od 0,2 i 0,02 stepena. Njihove prosječne gustoće su 1,88 i 1,47 grama po kubičnom centimetru, zbog čega plimni učinak Deimosa na Marsu postaje zanemariv u poređenju s Fobosovim. Budući da je Mars udaljen od Sunca 1,52 puta više nego Zemlja, Sunce zauzima kutni promjer od 0,35 stepeni promatrano s površine Marsa. Ukupno gledano, plimno ubrzanje koje Sunce vrši na Marsu je otprilike četiri puta veće od onog koje vrši Fobos. Ovo ubrzanje čini dio otprilike 1 u 12 miliona marsovske površinske gravitacije, koja iznosi 3,71 metar po sekundi kvadratno, ili 38% zemaljske površinske gravitacije. Ako ljudi ikada terraformiraju Mars i vrate okeane na njegovu površinu, ovi plimni učinci postat će neizbježan dio njihovog svakodnevnog života. Sunčeva plima na Marsu bit će periodična s ciklusom od 1,88 godina, dok će se plima Fobosa ponavljati sa četvrtinom Sunčeve amplitude svakih 7 sati i 39 minuta. Faktor od 4 u plimnoj koincidenciji između Fobosa i Sunca za Marsovce nije toliko blizak kao faktor od 2 u Mjesečno-sunčanoj koincidenciji za Zemljane.

Je li Mjesečno-sunčana plimna koincidencija na Zemlji imala ključnu ulogu u omogućavanju razvoja složenog i inteligentnog života? U radu koji je Loeb zajedno bivšim postdoktorandom, Manasvi Lingamom, razvijao, iznijeli su tezu da plime mogu imati značajan pozitivan utjecaj na različite biotičke procese, uključujući abiogenezu, biološke ritmove, obnavljanje hranjivih tvari i fotosintezu. Posebno smo istaknuli velike alge kao potencijalne vremenske biološke potpise u reflektirajućim svjetlosnim krivuljama, koje bi mogle nastati neizravno kao posljedica snažnih plimnih učinaka.

Antropičko razmišljanje o plimama moglo bi se testirati u budućnosti ako otkrijemo egzoplanete s kompleksnim životnim oblicima koji imaju mjesece koji zadovoljavaju uvjet plimnog usklađivanja s njihovom matičnom zvijezdom. Ako odgovore: “nemamo mjesec”, znamo da su Zemljani doista sretni i posebni. Uostalom, svemir nije pod nikakvom obvezom da nagrađuje sve svoje stanovnike istim pogledom na okean.