Prije četrdeset godina svjetlost dana ugledao je film „Ko to tamo peva“, a munjevitom brzinom osvojio je srca publike. Ipak, i dalje postoje mnogi zanimljivi detalji koji su vezani za ovo ostvarenje iz sveta kinematografije, a koji su gledaocima ostali nepoznati.

Takođe, svi koji se pojavljuju u filmu, a tumače ljude sa sela, su naturščici. Čovek koji viče čuvenu repliku „Decooo“ je zapravo limar iz sela u kom su snimali. 

Udario mu je toliko jaku šamarčinu da je Nenadu Kostiću “zazvonilo” u ušima, a na oči odmah udarile suze. Pobjegao je iz autobusa čak do Pančeva. Tamo se negdje sakrio, a ekipa ga je ceo dan tražila. Kada su ga konačno našli, uz preklinjanje da se vrati da završe film, Bata mu je donio najveću bombonjeru koja je mogla da se kupi, i čvrsto obećao da više neće da ga bije. 

Kada je reditelj birao glumačku postavu, uloga Miška, kog tumači Aleksandar Berček, bila je prvo ponuđena Bogdanu Dikliću, ali on zbog predstava u pozorištu nije mogao da je prihvati. Dok je uloga koju tumači Dragan Nikolić, uloga šlager pjevača, bila najprije ponuđena Ljubiši Samardžiću koji ju je iz nepoznatog razloga odbio. 

Veliki broj legendarnih glumaca jugoslovenske kinematografije glumi u ovom filmu, kao što su: Boro Stjepanović, Danilo Bata Stojković, Dragan Nikolić, Neda Arnerić, Slavko Štimac, Pavle Vuisić i mnogi drugi.

Na premijeri filma scenarista Dušan Kovačević je rekao: 

- Ovaj film je inspirisan istinitim događajem jer je zaista istorijska činjenica da je taj autobus dolazio tog dana i da su njegovi putnici bili sličnih sudbina, riješeni da stignu u Beograd - izjavio je Kovačević prije četrdeset godina.

Reditelj Slobodan Šijan je imao veliki strah kako će se na setu snaći mladi glumac koji je tumačio lik sina Pavla Vuisića, Miška Krstića.

- Aleksandar Berček je u to vrijeme bio mladi glumac u usponu koji je, recimo, prije toga uradio odličnu ulogu u filmu “Kvar” Miše Radivojevića. Htio sam ga za ulogu sina, to jest šofera, ali sam zamislio da ga ošišam do glave da bi taj njegov šarmantni, osvajajući osmijeh djelovao pomalo idiotski na način koji nama za film treba. Razgovarao sam s Mišom Radivojevićem da mi pomogne da ga ubijedimo… Sumnjao sam da l’ će uopšte pristati da igra jer on tu ima jako malo teksta, a tek šišanje… Međutim, prihvatio je, pristao - izjavio je Slobodan i dodao:

- Bez problema. Sjajna je saradnja bila, a izvanredno je uradio ulogu. Radili smo po osjećaju. U početku mi je davao neke varijante da izaberem, i onda sam ja nešto odabrao, a on je potom to dalje razrađivao. 

Šijan je pre nekoliko godina upitan i da li je znao da Dragan Nikolić ne zna da pjeva.

- Jesam, naravno. On me provalio, odmah me pitao: “Je l’ ti hoćeš ono kao kod Žike što sam falširao?”. Rekoh – da! To je bila ideja da je on šlager pjevač, a da ne zna da pjeva, ali se hvali, i da je svima jasno da ne zna da pjeva osim njemu. To je i mini-omaž Žiki i Draganovoj ulozi Džimija Barke u filmu “Kad budem mrtav i beo” Živojina Pavlovića - rekao je reditelj.

Sa druge strane, u to vrijeme mnogi glumci su se plašili da igraju sa Pavlom Vuisićem jer je bio veoma nepredvidljiv u svojim reakcijama.

- Ja sam to tako vidio mada se smatra da je u “Ko to tamo peva” glavna uloga grupna, tj. svi iz autobusa. A svi su me plašili za Paju; te on je težak, te ovakav je, onakav je… Međutim, nikakvih problema nisam imao. Naprotiv! Uvijek među prvima na snimanju, spreman, zna tekst… Na kraju snimanja doživio sam od njega jedan jako lijep gest kakav je on činio prema svim režiserima debitantima. Poklonio mi je jednu minijaturnu drvenu klapu, to je njemu neki stolar pravio, na kojoj piše: “Šijanu za prvi bijoskopdžijski film, Paja Vuisić”. Meni je ta saradnja ostala u najlepšem sjećanju. “Ko to tamo peva” je film rađen u divnoj atmosferi kojoj je najviše doprinio i Dragan Nikolić. Ja njega nisam poznavao, ali sam ga jako cijenio kao glumca. I kad je prihvatio ulogu, a učinio je to u posljednjem trenutku, to je bilo fenomenalno i za taj lik i za cijeli film i za atmosferu. Zaista je bio dobri duh tog filma na samom snimanju - ispričao je Šijan.