Dobro je biti filmska zvijezda. Nekima ta “uloga” toliko dobro stoji da na filmskim setovima imaju posebne, ponekad i malo čudne i gotovo sulude zahtjeve. Ima onih manje i više čudnih, a dešava se da i cijele filmske ekipe učestvuju u ispunjavanju želja filmskih zvijezda.
Kad su Majku Majersu (Mike Myers) pokazali radnu verziju Šreka, glumac je zaključio da bi trebalo da promijeni naglasak glavnog lika.
Moderni animirani filmovi snimaju se veoma dugo, a scene se često rade tek nakon što glumac snimi tonove da bi se sve savršeno poklapalo. Pa, iako je Majers već snimio sve svoje dijaloge, uspio je uvjeriti reditelje i cijelu produkcijsku ekipu da bi Šrek mnogo bolje zvučao sa škotskim naglaskom.
Odobrili su mu ponavljanje snimanja, što je kompaniju ''Drimvorks'' na kraju koštalo dodatnih pet miliona dolara.
Oduvijek se zna da je Džoni Dep (Johnny Depp) čudak, ali je jednom prilikom baš pretjerao. Kao velika zvijezda, Džoni je odlučio da neće da uči svoj tekst jer mu je to suviše naporno. Umjesto toga je tražio “bubicu” u uhu i da mu sve njegove dijelove čitaju dok se snimaju scene.
Studio je tako morao da zaposli dodatnu osobu koja će se baviti samo time da se Dep ne bi “mučio” da zapamti tekst.
Fanovima je jasno da negativci imaju crvene svjetlosne mačeve, a dobri junaci zelene ili plave. Tako je i bilo sve do filma “Napad klonova”, kad je Semjuel L. Džekson (Samuel L. Jackson) mirno ušetao sa svojim ljubičastim mačem.
Razlog? Pa Džekson je samo htio da se istakne u scenama borbe i uspio je da uvjeri Džordža Lukasa (George Lucas) da mu napravi jedinstveni svjetlosni mač.
Legendarni glumac Džek Nikolson (Jack Nicholson) je baš želio da radi s Martinom Skorsezeom (Martin Scorsese), ali mu se uloga u filmu “Dvostruka igra” činila malo dosadnom. Skorseze je, također, baš htio Nikolsona te je popustio pred svim njegovim zahtjevima.
Među njima je bila izmjena scenarija kako bi njegov lik bio negativniji, pa su ubacili scenu u kojoj šmrče kokain sa zadnjice prostitutke, ali i jednu veoma bizarnu. Kao veliki fan košarkaškog kluba LA Lejkersa, Nikolson je na setu zabranio da bilo ko okolo šeta s obilježjima i navijačkim rekvizitima kluba Boston Seltiks. To možda i ne bi bilo tako čudno da se radnja filma i snimanje nisu odvijali upravo u Bostonu.
Poznat po specifičnim metodama uživljavanja u lik i generalno teškom karakteru, Denijel Dej Luis (Daniel Day-Lewis) na snimanjima je uvijek najveći čudak. Tako je bilo i kad je glumio muškarca koji je praktično nepokretan jer boluje od cerebralne paralize u filmu “Moje lijevo stopalo”.
Luis je po cijeli dan bio “u liku” i nije izlazio iz invalidskih kolica, pa su članovi ekipe morali da ga guraju svuda po setu. Također su morali da ga hrane jer njegov lik to nije mogao da radi sam.
Hranili su ga u pauzama, jer za glumca pauze u uživljavanju u lik, očigledno, nije bilo. Svi su to trpjeli jer nisu htjeli da unište njegovu genijalnu predstavu za koju je kasnije dobio i Oskara.
S obzirom na to da bez njega nisu mogli da naprave film, Vesli Snajps (Wesley Snipes) odlučio je da iskoristi situaciju u filmu ''Blejd''. Navodno je po cijeli dan bio u svojoj prikolici na setu i pušio travu, a izlazio bi samo kad bi trebalo snimiti kadrove izbliza.
U nekom trenutku se posvađao s rediteljem, pa je do kraja snimanja s njim komunicirao samo putem pisanih poruka.