Bez sevdaha, nema ni meraka, kaže u ekskluzivnoj ispovijesti za “Dnevni avaz” Nedeljko Bilkić(77), muzički veteran, ljubitelj sevdaha, čovjek koji godinama u svom repertoaru, nakon Safeta Isovića, čuva i njeguje tradicionalnu bosansku pjesmu. Iako vrlo rijetko govori za medije, Bilkić nam je iz svog beogradskog doma otvorio dušu...

Bugojanci me vole

Punog srca, pjevač rodom iz Bugojna govorio je o svom rodnom kraju, sinovima i unucima koji žive u Kanadi, ali i o kultnoj pjesmi “Ima jedna krčma u planini”.

Bilkić će 9. novembra biti jedan od gostiju na muzičkom događaju “Večer sevdaha” u sarajevskom Domu mladih.

- Od kolijevke sam vezan za sevdah, jer je moja majka lijepo pjevala i svi su u porodici uvijek pjevali samo sevdah. Nikad nisam pjevao ništa drugo, mada sam mogao, jer sam školovan pjevač. No, i da sam akademik, uvijek bih pjevao samo naše pjesme. Da se mogu vratiti na početak života, sve bih ponovo isto izabrao – kazao nam je Bilkić.

Uhvati li Vas sjeta za prošlim vremenima?

- Da. Volio bih da se sve vrati kao što je bilo nekad. Izgubile su se mnoge vrijednosti zbog profita, novca, sad je važno zaraditi i onda su se umiješale pjesme raznih žanrova. Ja uvijek kažem, mi nismo ni Kinezi, ni Arapi, ni Meksikanci, mi smo ljudi ovog neba i znalo se kako se pod tim nebom pjevalo i komponovalo. Danas je, međutim, lakše ukrasti nego napraviti svoju pjesmu.

Vraćate li se još u ta stara vremena?

- Apsolutno. Najviše volim antičko vrijeme, kad je sve bilo pošteno i ljudi, iako su se tukli, tukli su se mačevima, nije bilo ratova kao danas. Volim kako se nekad živjelo... Gledam kako mladi ljudi danas žive, oni izlaze u provod u ponoć, a mi smo tada bili u krevetu.

 Jeste li zaboravili BiH ili možda BiH Vas?

- Ne znam je li BiH zaboravila mene, ali ja nju sigurno nisam i nikad neću. Bosna i Hercegovina je u meni, rođen sam u Bugojnu, ove godine sam išao da posjetim tamo porodicu, koja je još živa. Tada sam vidio da me Bugojanci i dalje vole i vole ono što sam do sada radio.

Je li teško nadmašiti kultnu pjesmu “Ima jedna krčma u planini”?

- Jeste teško, ali s obzirom na to da sam pisao muziku “Kad umoran budem pao” na tekst Safeta Kafedžića, mislim da je to isto tako jedna moja pjesma možda ravna “Krčmi”.

Krčmarica Mara

Kako je nastala pjesma “Ima jedna krčma u planini”?

- Napisao ju je Miroslav Čankić na komadiću papira za pet minuta. A desilo se to poslije jednog koncerta u kafani na Komaru iznad Travnika. Čovjek je bio oduševljen pogledom na svjetla, kao i krčmaricom Marom. Nedeljko je komponovao, a Radojka Živković aranžirala je pjesmu “Ima jedna krčma u planini”. Pjesma je trijumfovala uz njegov sugestivni, iskreni i emotivni glas. Stvoren je hit, čiji motiv doslovno plijeni ljude i u trenucima radosti, a i u želji da se odagna tuga.

 Kako provodite dane, u čemu uživate?

- Još me zovu da pjevam po Srbiji, BiH, Crnoj Gori... Gdje mi se sviđa, tu odem. Bio sam nekoliko puta na Romaniji, bilo je lijepo veselje, bio sam i u Konjicu. Još biram gdje ću pjevati, zavisi od raspoloženja, i pjesme prilagođavam sebi, i učešće u nekim emisijama prilagođavam svojim godinama. Ne guram se među mlade, znam gdje mi je mjesto i cijeli život sam znao. Bježim od ljudi koji me mrko gledaju, uvijek se trudim da pjevam onima koji me lijepo gledaju.

Kako pamtite prijateljstvo sa Safetom Isovićem?

- Kad sam kao mlad dolazio u Sarajevo, družio sam se sa Safetom Isovićem, mi smo približno generacija, mada je on malo stariji od mene, nekoliko godina. Poštovali smo se, voljeli i cijenili. I danas ga cijenim, iako ga više, nažalost, nema. Kad smo se sastajali u BiH, uvijek bismo se narakijali, napili. U jednoj kafani, gdje smo sjedili Safet Isović i ja, uvijek bi bila šala među nama. On je govorio: “Pijemo dok Bilkić ne požuti.” To je bilo divno vrijeme, sretan sam što sam živio u tom vremenu.

Posjećujete li sa suprugom Dušicom sinove i unučad u Kanadi?

- Naravno, vjerujte da sam se ja umnožio s njima. Čovjek kad ima svoju djecu i unučad, on se pretvara u njih, kao drvo kad ostari pa padnu mladice. Znači da se tada ne umire. Stoga, da ne bi nikad umro, moraš imati djecu i unučad. Supruga i ja svake godine letimo u Kanadu.

U BiH se pjeva sa merakom

Je li istina kad kažu: “Kroz Bosnu ne pjevaj, kroz Srbiju ne sviraj, kroz Makedoniju ne igraj”?

- Nema tu velike harmonske razlike između srbijanske, bosanske ili makedonske pjesme. No, ima razlike u izvođačima i meraklijskom pjevanju. U Srbiji se pjesma pjeva onako, ali se u BiH pjesme pjevaju sa merakom, niko tako ne uživa u pjesmi kao Bosanci.

Ostajemo djeca u duši

Je li Vas strah godina?

- Uvijek sam se filozofski odnosio prema životu. Svjestan sam svega. Mi ostajemo djeca u duši i to je tako. Voljeli bismo da budemo djeca cijeli život, ali čovjek mora biti svjestan kad se pogleda u ogledalo, treba biti svjestan godina.

Prije se znalo ašikovati, a danas je sve na izvolite

- Prije se tako ašikovalo da sam se smrzavao vani s djevojkom satima i izlazio s njom dvije godine samo da bi mi dala poljubac. Danas je sve na izvolite i onda nije zanimljivo, nema misterije – kazao je Bilkić.