Bajaga i njegovi “Instruktori” objavili su prije nekoliko dana spot za numeru “Nikad te više neću zvati” s novog albuma “U sali lom”. Novi album, koji su objavili nakon šest godina, izazvao je odlične reakcije publike i kritike. Uslijedili su brojni koncerti tokom ljeta i jeseni.
Možda je to i razlog što smo Momčila Bajagića Bajagu (58) zatekli sjajno raspoloženog. Otvorio nam je dušu kao rijetko kad i govorio o veoma zanimljivim temama.
Uspješni albumi i hiljade koncerata učvrstili su ga na tronu rokenrola u regiji, a kroz razgovor smo se dotakli i perioda kad je svirao u “Ribljoj čorbi” te hajke u Hrvatskoj zbog njegovih nastupa.
12.album
- Slijedi 29. novembar, kad ćemo svirati u Ljubljani, a 1. decembra očekuje nas veliki koncert u beogradskoj Štark areni – govori Bajaga.
U posljednje vrijeme imate pune ruke posla, a čini se da je i publika odlično prihvatila album “U sali lom”.
- Jeste i zaista sam zadovoljan, posebno zbog toga što mi je to 12. album i nije lako zadržati standard da svi materijali budu dobri. Ovaj je, zaista, dobro prošao kod fanova i imali smo dosta svirki u prethodnim mjesecima, a na repertoar smo uvrstili pet-šest novih numera.
Sudeći prema komentarima, album se dopao i muzičkim znalcima. Znači li to da ste u najboljim godinama stvaralaštva?
- Pa, hvala im na tome, a ja osjećam veliki napon stvaralačke snage i lijepo je da su to ljudi vidjeli. Prošlim albumom “Daljina, dim i prašina” polako sam se počeo vraćati u staru formu i drago mi je da je došao taj period. Naredne godine moj bend slavi 35 godina, a osim toga, bio sam skoro šest godina u “Ribljoj čorbi”. Kad se sve izračuna, dobije se broj 40. E, toliko sviram. Naravno, s toliko godina karijere imate uspona i padova, ali mislim da je ovo trenutno uspon, onaj bolji dio.
Genijalno “Pivo”
Kažete, ima uspona i padova. A kako biste okarakterizirali proteste boračkih udruženja u Hrvatskoj, zbog kojih su neki Vaši nastupi ljetos otkazani?
- To je nešto u čemu smo se mi slučajno našli. Mislim da su to bili neki politički sukobi koje ja uopće ne poznajem i nisu mi jasni. Stvarno ne pratim mnogo politiku u Srbiji, a kamoli u Hrvatskoj, ali eto, nismo im bili zgodni i odgovarali u tom trenutku. Jednostavno, u pogrešno vrijeme smo se našli na pogrešnom mjestu. Opet, dobra je stvar što je sedam koncerata održano, a jedan je otkazan pa se, zato, ta jedna situacija može posmatrati više kao incident.
Kad je Vaš nastup otkazan u Karlovcu, momci iz “Hladnog piva” odbili su da budu zamjena.
- To je bilo vrlo lijepo od njih, šta više genijalno. Ja bih to isto uradio i ne bih mogao svirati umjesto “Piva”. I sve to je kolegijalnost, a vjerovatno bi i njima bilo ponižavajuće da budu zamjena nekome. Ispali su korektni, svaka im čast. Poslije se desilo da me je kontaktirao Mile Kekin kako bi me pitao želim li da zajedno otpjevamo pjesmu “Atlantida”, koja će se naći na njegovom novom albumu. Iako ga ranije nisam nešto dobro poznavao, eto, došlo je do saradnje.
Veća konkurencija
Šta mislite koliko su ljudi danas dobronamjerni?
- Vjerovatno su ljudi prije sto godina bili dosta dobronamjerniji od nas, ali i oni prije njih su isto to bili. Možda se ta dobronamjernost, nažalost, s ubrzanjem života i ostalih stvari, smanjuje. Znate, konkurencija je na planeti veća, nekako smo postali zlobniji i agresivniji kako bismo ostvarili ono nešto svoje. Često ljudi preskoče dobrotu pa nam se loše stvari dešavaju.
Objavljen je spot za pjesmu “Nikad te više neću zvati”. Kažete li nekad “nikad više”?
- Pa, ne znam baš, u ovim godinama se nije desilo. A možda nekad ranije, u godinama kad sam počinjao. Pa, onda, bila je i ta godina kad nismo svirali i neke stvari su mi padale na pamet. Iskreno, ne mogu ja reći muzici: “Nikad.” Kad ne bih svirao javno, radio bih to samo za sebe. Kad se 40 godina bavite jednim poslom, onda tu riječ “nikad” nema mjesta. Živite ga.
Važite za nekoga ko je na tronu rokenrola na našim prostorima. Je li teško opravdati tu poziciju?
- Nikad nisam razmišljao o tome, uvijek se trudim da svoj posao radim dobro. Važno mi je da pravim dobre pjesme i svirke. Ne kažem da je baš uvijek dobro, ali trudim se da bude u bar 90 posto slučajeva. Tako razmišljam i tako radim.
Nikad niste krili da farbate kosu.
- Ljudi oko mene su se naviknuli na to. Pa šta? Farbaju se i Mik Džeger, Pol Mekarti (Paul McCartney)... Brojne poznate ličnosti. Iskreno, da se ne bavim šou biznisom, ne bih se ni farbao, jer bi mi to bilo nekako i maltretiranje. U neku ruku, to je i poštovanje prema publici i, ako mogu ti velikani, koji su poznatiji od mene, zašto ne bih i ja? Pa šta sad? Farbaju se i žene, što im niko ništa ne govori?
Je li istina da nikad niste položili vozački ispit?
- Istina je, nemam vozačku dozvolu. Mislim da ne bih mogao biti koncentriran na vožnju i uopće me ne privlači. Nikad me nije zanimalo pa se, tako, od 17. godine vozim kombijem i prešao sam skoro četiri miliona kilometara. Zamislite da sam ja vozio, ko zna šta bi sve bilo.
Rijetki su oni umjetnici kojima su putovanja strast. Kako Vama padaju?
- Volim da putujem, ali kad imam vremena. U smislu da nema gužve, da ću na određenu destinaciju stići na vrijeme, da nema stresa…
Ima ih...
- Iz iskustva i saznanja zahvaljujući putovanjima po cijeloj teritoriji bivše Jugoslavije, mogu da vam kažem da ima i dobronamjernih ljudi. Nisu svi takvi, ali ima ih. Možda je to krug ljudi među kojima se krećem, ali dobri su – kaže Bajaga.
100 dana u godini
S kim se družite mimo posla?
- Osim onih 100 dana koje provedemo na putu tokom godine, družim se s članovima benda i privatno. Naravno, ima tu i mojih prijatelja, onda članovi porodice, s kojima vrlo rado provodim vrijeme i uživam pričajući.
Zavjesa je bila pogrešan izbor
Dosta Vaših kolega ima neki ritual prilikom izlaska na scenu. A Vi?
-Nemam, nama je važno da zabavno počnemo koncert i vrlo često mijenjamo repertoar da ne bi bilo dosadno ni publici ni nama. Kad sam bio klinac, svirali smo u Ateljeu 212, onda sam ja neko vrijeme svirao iza zavjese pa su mi rekli: “Ne valja da se ispred publike vidi zavjesa.” Zato sad rijetko kad imamo zavjesu.
