Pjer Žalica (54), jedan od najpoznatijih bh. reditelja i scenarista, šta god da radi i kakvog god posla da se prihvati, uvijek ostavi prepoznatljiv trag. Njegov sin Ismar (23) polako, ali sigurno korača očevim stopama.

 Spoj u muzici

Gradi svoje ime u svijetu kulture, kao i muzike s obzirom na to da je član benda “Činčila”. Iako se opredijelio za različitu vrstu umjetnosti u odnosu na svog oca, odnosno za grafički dizajn, Ismar i Pjer itekako imaju dodirnih tačaka.

Njih dvojica otvoreno su za “Dnevni avaz” govorili o svom odnosu, porodici, utjecaju popularnosti, djetinjstvu...

- Na Pjera sam uvijek gledao kao na svog tatu. Naravno, ponosan sam na sve to što uradi, kao što je svako dijete ponosno na svoje roditelje kad postignu neki uspjeh. Ali, meni je tata, jednostavno, tata – govori nam Ismar.

Majka Jasna Žalica glumica je poznata po brojnim rolama, uključujući i ulogu Šefike u hit seriji “Lud, zbunjen, normalan”, a Ismar kaže da nikad nije osjećao teret popularnosti svojih roditelja, barem ne negativnu stranu toga.

- Osjećao sam da moram biti na određenom nivou, što me i poticalo da dam što više od sebe. Za muziku i grafički dizajn opredijelio sam se uz pomoć roditelja. Usmjerili su me tamo gdje sam pronašao najbolje medije kroz koje se mogu izraziti. To se ispostavilo veoma dobrim. Nikad mi nisu govorili da nešto moram uraditi nego kroz razgovor, priču i odrastanje – kazao je Ismar.

Pjer dodaje da on, kao i svaki roditelj, pušta svoje dijete da bira i da podržava njegove izbore.

- Svjesno ili nesvjesno, roditelj snažno želi da utječe na izbore i da oni budu što više u skladu s njegovim očekivanjima i interesiranjima. Ja sam bio muzičar i živio sam od toga. Strašno to volim, i sada često sviram. Dosta dugo sam pokušavao Ismaru nekako prirodno podmetnuti da svira. To nije išlo baš lako. Kad mu pustim nešto iz svog vremena, vidim poslije nekoliko sekundi da mu je dosadno. Ipak, malo-pomalo, počeo je da svira i dobro smo se družili dok on nije počeo da svira bolje. Onda je to postalo malo bezveze – kroz smijeh govori Pjer.

Tu je, kažu, bilo i dosta kritika roditelja, a Ismar ističe da ih danas rado prihvata, ali ne po svaku cijenu.

- Ranije sam se ljutio. No, to se kroz rad, jednostavno, nauči. Bez kritike i savjetovanja, koje nekad nije nešto što nužno želim čuti, neće biti napretka. Uvijek sam zahvalan na tome. Rijetko kad se nađem u situaciji gdje će mi bliski ljudi reći ono što trebam, a ne ono što želim čuti – iskren je Ismar.

Njegov otac smatra da je komunikacija najvažnija te da su se oni porodično trudili da razviju kulturu razgovora.

- Siguran sam da ima stvari koje Ismar nama nije rekao i mislim da bi bilo potpuno bizarno da znamo baš sve, ali sam, također, siguran da nema nijedne veoma važne stvari o kojoj nismo razgovarali. Ja sam, kako je on odrastao, sve teže pronalazio smisao u tome šta znači biti roditelj. S jedne strane jeste plus kad je porodica u sličnom fazonu, kad se bavimo sličnim profesijama. Ali, s druge strane, može biti opterećenje. Jedni drugima se stalno nešto petljamo – kazao je Žalica.

Obojica su vrlo iskrena po pitanju toga kome se Ismar obraća kad prigusti, a odgovor je jednoglasan – majci.

- Kad je priča o muzici i slično, tu sam, ali kad prigusti, onda je mama broj jedan. Mama prva čuje za problem, a tata često nije ni drugi nego nekad čujem da je bilo nešto. Ali, ne žalim se na to – govori Pjer.

Ismar nam otkriva da je razmišljao da upiše glumu, a da ga je režija oduvijek zanimala. Ipak, nije siguran da li bi se ozbiljno time bavio.

- Što je najgore, ustvari možda je to i najbolje, to što bi mu Jasna na prijemnom ispitu rekla: “Vidite, kolega, možda bi vama bilo bolje nešto drugo da izaberete, bez obzira na talent.” Ja ne znam da li bih to uradio da se nađem u takvoj poziciji, stvarno se trudim da sam potpuno objektivan, ali dijete je dijete – iskren je Pjer.

Njih dvojica stalno rade zajedno, iako to možda, za sada, nije baš na profesionalnom novou.

- Pojavio se u skoro svakom mom filmu. U “Gori vatra” onaj dečko što trči i viče: “Gori vatra!”, je Ismar. “Kod amidže Idriza” pimpla košarkašku loptu. Tad je bio u fazi da će biti košarkaš. Često je i u studentskim projektima. Nekad je jednom studentu režije trebala beba koja je ostavljena na smetljištu i mi smo dali Ismara da to glumi - kazao je Pjer.

Ismar smatra da ga prijatelji ne posmatraju kroz njegove roditelje te da se ne plaši upoznati njih ili djevojku sa Pjerom ili Jasnom.

- Nemam strah, mislim da je to prirodno i još jedan segment toga da budemo funkcionalna porodica koja komunicira. Većina mojih prijatelja su ljudi s kojima sarađujem i vrlo su svjesnu onoga što ja mogu uraditi. Naravno, znaju moje prezime i znaju ko su mi roditelji. Bude šala na taj račun i to je sasvim OK, jer nije zlonamjerno. To je nešto sasvim normalno i od čega se ne može pobjeći. Ta asocijacija je neizbježna i to sam prihvatio. Nema se smisla boriti protiv toga – ističe Ismar.

Časno nositi

Za Pjera je nevjerovatno da njegovo ime uopće može poprimiti takvu dimenziju da bi utjecalo na život njegovog sina.

- Ni Jasna ni ja nismo estradne zvijezde. Možda ljudi znaju prezime ili su nas vidjeli nekad na TV-u, ali nismo mi neke face. Mi samo radimo svoje poslove. Ismar je odrastao u najnormalnijem okruženju. Nisam promijenio prijatelje, jer sam imao afinitet da radim to što radim. Režiram i predajem, jer to volim, ne da bih bio poznata faca. Opet, ako ljudi ne znaju za nas, naročito za Jasnu, to bi značilo da nismo dobri u onome čime se bavimo. Moraš biti u medijima, ali mi smo se trudili da to na Ismara utječe što je manje moguće. On treba izgraditi svoje ime i prezime i to je to. Ono što je naslijedio od nas, mi se nadamo da mu nije na sramotu i da će on dalje to ime časno da nosi – rekao je Pjer.

Pomisliš da si bitan...

- Poznati tata i sin... Ako nisu tata i sin, džaba im što su poznati, od toga nema ništa. Jedino je bitna relacija. Od popularnosti se lako poludi, ponese to čovjeka, to je kao neka bolest, infekcija. Još ja nisam neki ultrapopularan lik, to sam malo osjetio. Mogu misliti kako je Čoli, Loši, Dini Merlinu... Lako se može desiti da pomisliš da si ti toliko bitan da ništa drugo nema bitnije. Treba ostati zdrave glave, život u Sarajevu tome mnogo pomaže, jer ti ne da da se mnogo gizdaš – dodaje Žalica.

Zajedničko vrijeme

- Naš cuko Nora dodatno se povezuje. Šetamo s njom, redovno je izvodimo... Imamo i jedan dogovor kojeg smo se obećali držati do kraja života, to je da svake godine sedam dana provedemo zajedno negdje. Na moru, planini, bilo gdje. Čini mi se da bi tih sedam dana nekad u budućnosti moglo biti bitno svima nama – govori Pjer.

Ismar dodaje da su sve troje svjesni svog vremena, ali da se i tada dogovore da izađu na ručak ili večeru.

Na “Činčilu” gledam navijački

- Na Ismarov bend “Činčila” gledam navijački. Naravno da ga podržavam, uz dijete zavoliš nešto što bez njega možda i ne bi volio. Moj brat je uz svoju djecu zavolio fudbal. Dobro je kad je roditelj ponosan na svoje dijete i kad ga podržava, kao što je dobro i da je dijete ponosno na svoje roditelje bez obzira na to šta im je profesija. Jer, roditelj je, naprosto, heroj. Ali, tu poziciju heroja treba i zaslužiti. Čini mi se da roditelji u ovom ludom vremenu to često zaborave – iskren je Žalica.