Glumica Bosanskog narodnog pozorišta u Zenici Sabina Kulenović od 1991. godine profesionalno je angažirana kao glumica, a svoje prve glumačke korake napravila je još 1981. godina kao članica Dječije, omladinske i lutkarske scene. 

Diplomirala je 2006. na Fakultetu humanističkih nauka u Mostaru, na odsjeku Dramska umjetnost - gluma, a u veoma interesantnom razgovoru za "Dnevni avaz", Kulenović je govorila o položaju glumaca u BiH, projektima na kojima je trenutno angažirana, ali i ulozi u novoj sezoni serije „Lud, zbunjen, normalan“...

Brže predstave

Kada uporedite interesovanje javnosti za predstavama u vrijeme kada ste vi počeli s glumom i danas, je li tada bilo više pažnje za umjetnost?

- Naravno, čim je država uređena onda ima vremena da se bavi i umjetnošću. Kada nije, čitav narod je u kompletnom rasulu. Također, društveno uređenje bilo je drugačije nego danas. U današnjem je teško, kada smo svi ni na nebu ni na zemlji, da se ljudi sjete kulture. Šeta, kultura i obrazovanje su temeljni identiteti naroda.

Jesu li danas sale u pozorištima praznije nego prije?

- Naravno, puno su praznije. Ali su prije bile organizirane posjete pozorištu. Kultura je bila povezana sa privrednim subjektima, radnici su dolazili i imali mogućnost organiziranih posjeta. Sistem je bio razrađen, danas to nije tako.

Da li je veći izazov igrati pred djecom ili odraslima?

- Odnos prema poslu, igri, lijepom stvaranju je identičan, samo je riječ o ozbiljnosti predstave. Dječije predstave imaju prelijepu priču jer ta publika odgovori odmah u startu na ono što vidi, tako da odmah znate jeste došli do njih. Oni puno manje foliraju nego odrasli ljudi, toplije vas dočeka ta publika nego odrasli.

Igrali ste u stotinjak predstava svih žanrova, u kojem se vi najbolje osjećate?

- Nemam neki poseban žanr koji favorizujem. Svaki rad na nekoj predstavi je kao putovanje u novi svijet. Uglavnom, u novije vrijeme mi se sviđaju predstave koje su brže, gdje ima pokreta i kretanja, pa gledaoci nemaju mogućnost da im bude dosadno.

Od stotinjak predstava, možete li izdvojiti neke koje su vama posebno drage?

- Predstave koje su meni ostavile dobru impresiju i značile u mom životu, su „Omer i Merima“, moja prva glavna uloga kada sam postala profesionalni glumac, potom „Bubamara“, koja je drugačiji izraz jer nije bilo nikakve scenografije, kao i predstava „Moja fabrika“, koja je identitet jednog grada.

 Šta je za glumca najbolja nagrada?

- Nemam neki raspon nagrada, ali ih imam poput nagrade "Mostarska liska" za najbolje glumačko ostvarenje za ulogu Dunje u predstavi "Salon za masažu". Lijepo je dobiti zvanično priznanje, ali najveća nagrada je kada sam znaš i zadovoljan si onim što si uradio na sceni, te aplauz publike.

 Postoje li predstave ili uloge koje ste dosad odbili?

-To je moj posao i nemam u sebi taj hir da ovu hoću ili neće. Tako da, sve što mi je ponuđeno dosad, ja sam prihvatila.

280.epizpda

Osim pozorišta, niste pretjerano angažirani na serijama i filmovima.

Znači li to da vas ne privlači ili?

- Godine 2014. snimala sam kratki film u Pragu, za njihovu Akademiju, a snimala sam i film „Sabina K.“. Nisam previše zastupljena jer da bi dobio ulogu moraš piti kafe s ljudima koji o tome odlučuju. Međutim, pozorište mi je svakako bliži medij i toplije je.

Možete li nam otkriti nešto više o Vašem angažmanu u hit seriju „Lud zbunjen, normalan“?

- Po skripti, pojavit ću se u 280. epizodi. Radi se o manjoj ulozi jedne žene koja je došla da potraži muža, a ispostavilo se da je on vara. Iskustvo sa ekipom koja radi na seriji je odlično. To su profesionalci, sve je dobro organizirano, svjetski.

 Nedavno je odigrana premijera predstave „Ljudožderke“, u kojoj igrate baku Branu. Kakvi su utisci nakon premijere, reakcije publike?

- Predstava je tamne boje u smislu priče, ali je digla vrh jednog pozorišnog ukusa i predstava. Imate priliku na dva nivoa posmatrati glavni lik, scenografsko rješenje je prelijepo, muziku ne čujete, ali vas ona vodi kroz čitavu priču. Nešto neviđeno, a i reakcije publike su više nego odlične.

 Šutaju svoju djecu, a vole tuđu

- BNP Zenica radi dobre predstave i šteta je da su ljudi, pogotovo iz lokalne sredine, nemarni prema dolasku da podrže kuću koja je dobra u svom radu. To mi je jako žao. Nažalost, pozorište daje maksimum, ali drugi ne ulažu u afirmaciju pozorišta. Problem u BiH je što ljudi najradije šutaju svoju djecu, a tuđu vole. Trebamo se svi u vratiti svojoj djeci... Ako ne voliš svoje, ne moraš ni tuđe – kaže Kulenović.

Neprijatno mi je biti bahata i bezobrazna

Skromna ste i povučena osoba, je li to vrlina ili mana u ovim vremenima i poslu kojim se bavite?

- Smatram da je u ovim vremenima i poslu mana, ali čovjek se ne može mijenjati. Pokušavam čvrsto stajati na nogama, neprijatno je u ovom vremenu, gdje smo svi u nekom zaostatku naspram svijeta, biti bahata, bezobrazna i preglasna.