Bosanskohercegovački umjetnik Džeko Hodžić vodi likovnu koloniju „International Art Symposium“, koja će biti održana od 10. do 20. maja u Alanji u Turskoj. Učestvovat će 15 umjetnika iz sedam država, i to iz BiH, Hrvatske, Srbije, s Kosova, Turske, Njemačke i Švedske.
Ucjena organizatora
O koloniji te o tome zašto ona nije organizirana u BiH, Hodžić je otvoreno govorio za „Avaz“.
- Turska nudi bolje uvjete, kompletan sadržaj, prihvata nas u hotelu s pet zvjezdica, sve je plaćeno. Naše obaveze su manje nego kada učestvujemo ovdje. U BiH su kolonije postale grebatorska mjesta. Znate, vi ovdje idete za dva-tri ručka ili večere, ostavljate po dva ili tri rada, a nekada vas organizatori i ucjenjuju – kaže Hodžić.
Zajednička izložba učesnika planirana je za 18. maj, a, kako kaže, u Alanji će opremiti radove i srediti ih.
- U međuvremenu, malo ćemo se odmarati i razgovarati o umjetnosti, imat ćemo i nekoliko panel-diskusija, gdje će svako govoriti o organizaciji likovnog života u svojoj zemlji, kao i položaju likovnih umjetnika kod nas i u svijetu. Gledao sam da pozovem kvalitetne umjetnike, generacijski bliske, afirmirane... Želio sam da okupim sve nas, svi smo mi ranije bili članovi istog udruženja - Saveza udruženja likovnih umjetnika Jugoslavije. Ti umjetnici i danas održavaju kontakte, koliko-toliko. Kvalitetnije veze održavaju nego što to radi politika – iskren je Hodžić.
Priznaje da mu organizacija ove kolonije oduzima mnogo vremena te ističe da se odrekao honorara ove godine u svrhu uspostavljanja bolje komunikacije među umjetnicima.
Iza leđa
- Ovdje ću voditi isključivo zrele umjetnike, na koje se mogu osloniti i koji mi neće raditi iza leđa. To je kod nas postala neka vrsta obaveze, da vam neko radi iza leđa. A to je tako zato što smo mi i profesionalnu komunikaciju sveli na nivo mahalanja. Mi imamo, nažalost, koloniju u Počitelju koja je bila jedna od najljepših i najboljih u Evropi. Već četiri godine me ne zovu jer su došli ljudi koji i znaju to voditi. Kod nas, i ako neko zna nešto raditi, ljudi ga se radije rješavaju nego što ga zovu da pomogne – govori Hodžić.
24 sata sam sa sobom
- Kompletirat ću cikluse „Apokalipsa 3“ i „Stradanja“, a prikazat ću i slike iz ciklusa „Pisma iz svemira“. Ja samo to radim, od jutra do sutra. Najlakše je kada čovjek ima 24 sata sam sa sobom da to sve stigne. Da budem iskren, napunit ću 69 godina u decembru i ponekad mi je 24 sata malo za ono što zamislim da uradim. To rješavam iza pola noći, iza prvog sna ustanem i radim. Ponestane mi vremena, jer su sve ove godine prošle kao dlanom o dlan – kazao nam je bh. umjetnik.
Zrelo, treće doba
- Svako vrijeme nosi određene kvalitete. Ovo je zrelo, treće doba koje živim i koje nudi jako mnogo. I zadovoljan sam i sretan. Imam dvoje zlatne djece i dvoje unučadi, to me čini sretnim. Potvrdio sam se i kao roditelj i u stvaralaštvu mi dobro ide. Vrijeme će potvrditi koliko sam i šta sam napravio – kaže Hodžić.
