Najljepša Miss koju je Bosne i Hercegovina ikada imala, riječi su koje se već godinama mogu čuti kada se spomene imeAne Mirjane Račanović-Jevtićkoja je prije 18 godina ponijela titulu najljepše djevojke naše zemlje. Danas je Ana, prije svega, supruga i majka troje djece, Adrijana (10), Aleksandra (6) i 4-godišnje Anđele s kojima će uskoro, iz Njemačke gdje živi posljednjih 12 godina, doći u rodnu Bijeljinu, baš kao što to čini svake godine u vrijeme školskog raspusta.

Iako se s porodicom tek vratila s kratkog i vrlo uzbudljivog putovanja i za nju samu, te kofere još nije ni raspakovala, Ana Mirjana je rado odvojila vrijeme za naš list te vrlo otvoreno, kao i uvijek, govorila o svemu, svom privatnom životu, porodici, BiH, budućnosti….Poručila je i šta zamjera Bosancima i Hercegovcima te kakvu bi BiH voljela vidjeti u budućnosti. A kako glasi njen recept za sreću, pojašnjava da je, ustvari, vrlo jednostavan.

Zabavni park

- Neke velike snove nikada nisam imala. Ono što sam poželjela u djetinjstvu mi se i ostvarilo. Hvala Bogu ima veliku porodicu, sretna sam, zadovoljna…Mislim da čovjek treba u svemu biti skroman, tako je najbolje – riječi su bivše Miss BiH koja će već krajem mjeseca krenuti iz Raštata automobilom u rodnu Bijeljinu jer djeca, kaže, više vole tako nego letjeti avionom.

A kada bude u rodnoj BiH planira, prije svega, obići prijatelja koje dugo nije vidjela u Mostaru, Banjoj Luci te Sarajevu.

- Čim počne raspust odmah ćemo krenuti u Bosnu i biti do septembra. I Aleksandar kreće najesen u školu tako da smo i zbog toga uzbuđeni. Imamo još jednog školarca – pohvalila se Ana Mirjana.

Vi ste se, zapravo tek vratili s jednog putovanja, a već planirate drugo?

- Kod nas je uvijek haos dok se pripremimo za put. Bili smo nekoliko dana u Parizu, išli smo u Diznilend. Djeci su ti zabavni parkovi uvijek zanimljivi, obišli smo malo i grad. U Parizu sam već bila nekoliko puta, ali u Diznilendu prvi put i moram priznati da sam oduševljena. Nisam očekivala da ću biti jer su mi ti zabavni parkovi isti, a toliko sam ih obišla. Mislila sam da je to sve isto, ali Diznilend zaista treba vidjeti. Najvažnije je opet da je djeci bilo lijepo.

Je li ovo putovanje bila nagrada što su bili dobri ili….

- U suštini suprugu i meni život se svodi samo na to da njih usrećimo i da su oni zadovoljni. I sva putovanja, sve što planiramo, želimo da njima bude lijepo. Biramo destinacije koje će njima biti zanimljive, a mi smo u drugom planu.

 Uvijek ističete da vam je majčinstvo na prvom mjestu, nikada niste bili karijerista?

- Kada sam se udala prvih godina više sam bila u Bosni nego u Njemačkoj, stalno sam radila, putovala, sve dok nisam rodila Adrijana. Onda mi je sve to postalo naporno i teško i onda to više nisam ni željela. Htjela sam da se samo posvetim njemu, da budem majka….Jednostavno više nisam mogla putovati, voditi dijete sa sobom, više to nije imalo nikakvog smisla.

 Je li u planu proširenje porodice?

- Pa šta znam, ja stvarno volim djecu. Nikad se ne zna. Uvijek sam maštala da imam veliku porodicu, cilj mi je da oni još malo porastu, mala je razlika između Anđele i Aleksandra. I to mi je bilo malo naporno, ali sad, nikad se ne zna.

 Najljepše uspomene

 Aktivni ste na Instagramu. Prije nekoliko dana na svom profilu objavili ste i fotografiju iz 2001. kada ste izabrani za Miss BiH te reklamu koje ste tada snimili. Je li to bila nostalgija ili…

- Iskreno moj stariji sin kao i ostala djeca njegovog uzrasta su danas na internetu tako da je on sve to pronašao i uzbuđeno me pitao: “Mama zašto nisi rekla za ovo?”Bilo mu je jednostavno zanimljivo. Ja inače ništa nisam objavljivala slično na profilu, niti sam kome govorila. Dosta naših komšija, ljudi s kojima se družimo uopće ne zna kakvim sam se poslom bavila, niti to da sam nekad bila poznata ličnost. Istina da je da me sve to podsjetilo na neka lijepa vremena. Zaista, ali stvarno, najljepše uspomene nosim iz tog nekog perioda, 7-8 godina koliko sam se bavila tim poslom. Nikada ništa ružno nisam doživjela, nemam nijedno loše sjećanja, nego samo lijepe uspomene, divni prijatelje, putovanja. Šta sam ljepše mogla poželjeti. To je neki moj ispunjeni san.

 Pratite li dešavanja u Bosni i Hercegovini?

- Sve znam, sve mi je poznato. Razgovaram o svemu i s roditeljima koji su u Bijeljini, moja sestra će uskoro sa porodicom doći da živi u Njemačku. Mi dođemo u BiH za vrijeme odmora i kada sve to vidiš na licu mjesta imaš neku skroz drugačiju sliku, situaciju…Sjedi se po kafićima, voze se skupi automobili, a ljudi non-stop kukaju da nisu zadovoljni. Mislim da je najveći problem u nama jer, ako je toliko strašno, loše, onda mijenjaj nešto! Nemoj uvijek sve isto birati. Pobuni se, digni se….Ko od koga zavisi danas? Možeš da kažeš šta hoćeš. I ono što mi je najinteresantnije, kada dođu recimo u Njemačku ljudima iz BiH nije problem ništa raditi, bilo gdje u zapadnim zemljama, ništa nije sramota, ali u svojoj zemlji je sramota uzeti lopatu. Svi hoće da budu neki direktori. To mi nije jasno, niko neće da radi fizičke poslove, da digne ekonomiju, poljoprivredu…A u Njemačkoj mogu raditi sve. Ali to smo mi, to je naš mentalitet. Teško se kod nas može šta promijeniti i teško da smo spremni za neku borbu da bude bolje.

 Vaši roditelji i dalje žive u Bijeljini?

- Oni čuvaju naš porodični dom, da imamo uvijek gdje da dođemo. Mama i tata često dolaze kod mene, tako i njima i meni najviše odgovara, da malo budu dolje, malo ovdje.

Pasoš BiH

 Iako živite u Njemačkoj, i dalje ste Bosanska i Hercegovka, tako se izjašnjavate i danas?

- Naravno! Imam i pasoš BiH. To je moj dom. Iako su moja djeca rođena u Njemačkoj, ja ih učim da znaju gdje su njihovi korijeni, da potiču iz BiH. Sutra će oni, vjerovatno, uzeti njemački pasoš, ali ja znam gdje sam rođena, gdje pripadam…U Njemačkoj smo izgradili život , ovdje je sve kako treba, ali BiH je moja domovina. I djeca vole doći, to mi je jako drago, dobro pričaju naš jezik, kad smo kući svi pričamo naš jezik. Tako da oni vole i oni hoće da idu, gledaju na Bosnu kao na drugu kuću. I to mi je jako drago.

 Šta bi poželjela svojim Bosancima i Hercegovcima?

- Meni je jako drago što me i danas ljudi spominju, vole…To mi je najveća nagrada. A svima bih poželjela prvo zdravlja, sreću a kompletnoj državi da konačno stane na svoje noge, da krenemo dalje, da svi budemo jedno, zajedno, da se volimo, to je najbitnije. Kad voliš svakog čovjeka i kada ne praviš razliku, je li siromašan, bogat, kako se zove, ne volim to više ni isticati, onda dijeliš ljude na dobre i loše, nikako drugačije. Svako ima pravo da živi kako hoće, niko nikome nije sudija, da kritikujemo i bilo šta govorimo, ali bitno je da pomognemo jedni drugima jer ako je meni dobro volim da je dobro i moj komšiji. Tako treba svi da živimo.

 Naslovnice i haljine

- Čuvam dosta toga iz perioda kada sam bila Miss BiH, od roditelja koji čuvaju svaku naslovnicu to su hrpe i hrpe novinskih članaka, zatim haljine koje sam nosila na nekim manifestacijama koje sam vodila. Njih čuvam i čekam da Anđela još malo poraste da joj pokažem. I sada bi ona da to gleda, oblači, ali još je mala – kaže Ana Mirjana.

Ž6 = Svi starimo

- Drago mi je da sam za mnoge i danas najljepša misica koju je BiH imala. Ali, naravno da svi starimo samo je bitno kako to nosimo, kako se osjećamo…Ljepota dolazi iznutra, ako si naspavan, ako se zdravo hraniš i misliš o svom zdravlju, onda se to vidi i spolja. Onda si sretan i zadovoljan, a ja to zaista jesam – ističe bivša Miss naše zemlje.