Esma Redžepova, kraljica romske muzike, danas bi napunila 76 godina. Njenom smrću 11. decembra 2016. svijet je ostao bez žene koja je vraćala nadu u humanost, u bolje sutra, u vjerovanje da što više daješ, zauzvrat više dobiješ...

Poslije kratke, ali teške bolesti, Redžepova je umrla u rodnom Skoplju. Nije dala da je teško djetinjstvo pretvori u osobu punu zlobe i sujete, već je "životnu  školu", kako je sama nazivala to, iskoristila da drugima pokaže kako se može i treba živjeti.

- Moje djetinjstvo bilo je vrlo teško, ali to sam iskoristila kao veliku školu. Zapravo, težu stranu života osjetila sam u djetinjstvu. Dok su mnogi rasli bezbrižno, ja sam radila razne poslove, nosila mlijeko, čistila stanove, čuvala psa jednom čuvenom doktoru Cipuševom, a zarađeni novac trošila sam ekonomično. 

Voljela sam kino pa bih svojom ušteđevinom kupovala karte. Borila sam se s predrasudama u društvu, uvijek sam se morala nekome dokazivati, ali, kao što vidite, isplatilo se, ja sam zahvalna Bogu. Meni je najteže bilo kad sam krenula u prvi razred i kad su me svi zvali Ciganka. Tad sam prvi put shvatila da sam drugačija od druge djece i to mi je najteže palo – rekla je Esma jednom. 

Te predrasude naučila je razbijati i ne dozvoliti da utječu na nju. Zaraznog glasa i osmijeha, Redžepova je održala hiljade i hiljade solističkih koncerata u Makedoniji i svijetu, a često je sarađivala s utjecajnim i svjetski poznatim muzičkim imenima. Bila je sinonim za romsku muziku, a glas su joj opisivali kao "dar Božiji".

Ipak, njeno humanitarno djelovanje isplivalo je u prvi plan. A kako ne bi kad je svoje bogatstvo trošila na sve, a najmanje na sebe. Najviše pomažući siromašnima. 

Na koncu, sa suprugom Stevom Teodosijevskim usvojila je 47 sinova i jednu kćerku. Nikada nije odustala od promocije romske kulture te je sa suprugom pokrenula muzičku školu za Rome. 

Dva je puta nominirana za Nobelovu nagradu, prvi put 1987. godine kao kandidat Crvenog križa Jugoslavije, a drugi put na inicijativu Svjetske organizacije Roma.

Nakon smrti, svu svoju imovinu, uključujući i njenu kuću u kojoj je smješten Muzej i Dom humanosti i umjetnosti Stevo i Esma Teodosijevski u Skoplju, u kojem je i živjela, oporučno je ostavila državi Makedoniji. 

O sramotnom odnosu domovine prema Esminoj ostavštini, uključujući i grob gdje je sahranjena, neki drugi put.