Početkom septembra, na male ekrane vratio se popularni HRT-ov kviz „Potjera“, koji ima veliki broj publike i u Bosni i Hercegovini. Prvo izdanje sedme sezone bila je i prvo bez Tarika Filipovića, koji iza sebe ima čak 826 emisija. On se vratio kvizu „Tko želi biti milijunaš“, a njegovu poziciju u „Potjeri“ preuzeo je iskusni Joško Lokas.
Ovo je za Lokasa peti put da je u ulozi voditelja kviza. Od toga su neki bili autorski „Upitnik“, „Diplomac“ i „Šifra“, a „Potjera“ mu je pored „Izazova“ druga strana licenca koju vodi. Za BiH i Sarajevo vezan je od samog početka svoje TV karijere, a u razgovoru nam je otkrio da li je ovo za njega veliki izazov, kako se pripremio, koje savjete mu je dao Tarik, koji mu je lovac najdraži i kako se obuzda da takmičarima ne otkrije odgovor.
- Pripreme za ovaj projekt su najvećim dijelom bile u onom smislu što je „Potjera“.Kviz koji svi znamo tako da mi je s te strane bilo sve jasno. Ali to govorim iz perspektive gledaoca. Ali, onog trenutka kada trebate voditi emisiju, tu kreće sve od nule bez obzira na iskustvo – rekao je Lokas.
Mnogi smatraju da ste Vi pun pogodak? Da li ste kolegu Filipovića pitali za neki savjet?
-Teško mi je to tako zaključiti, ali hvala, jer nikad nije dobro biti “nakon” što je i razumljivo. Uvijek je bolje otvoriti, ali ovdje to nije bilo moguće pa smo se svi zajedno kao ekipa bavili formatom, a ne ličnostima i što one nose. Tarik i ja smo prijatelji i mnogo smo povezaniji privatno nego poslovno. Da je Tarikova pozicija bila ugrožena, naglašavam, ne bih pristao da vodim „Potjeru“. Ovako, Tarik ide u svoje gnijezdo „Milijunaša“, a ja mu samo čuvam kuću dok se ne vrati. Ali ima tu još razloga da se ne radi o zamjenama ili mijenjanjima. Naime Tarika, Olivera, Danijelu…nemoguće je zamijeniti.
Kada se kod Vas rodila ljubav prema kvizovima?
- Iskreno, još u osnovnoj školi. U televizijskom smislu pratio sam svaki koji se proizveo i to od početka osamdesetih na ovamo, ali pratio sam i strane formate. Moja generacija je imala tu sreću da se pojavio satelitski program pa smo mogli vidjeti i kako stvari stoje vani i tu se sve otvorilo.
Nauči li se nešto tokom godina vođenja raznih kvizova?
- Oni su odlični za sve one koji žele da pokažu koliko znaju, a realno to znanje nigdje u toj mjeri ne mogu primijeniti. Mi pak koji vodimo kvizove u tom okruženju moramo nešto i sami zapamtiti.
Imate li nekad želju da pomognete takmičaru, ako znate odgovor?
- Veliku, ali u „Potjeri“ je to nemoguće. Žao mi je kada vidim da čovjek zna i ne može da se sjeti. Puno takmičara padne pod tremu i potpuno druge okolnosti u kojima se javno prezentiraju. Tu je ključ. Znaju oni puno, ali pritisak javnog nastupa nosi svoje.
Bliži se rođendan. Koliko pazite na zdravlje, pored stresa kojem smo svi danas izloženi?
- Ne pazim. Priznam. I sram me je što sam potpuno nemaran prema sebi. Jednostavno se nadam da dok ide ovako nema potrebe za mijenjanjem, a bojim se da sam sebe zavaravam.
Kojim projektima ste još zaokupljeni?
- Što se igranih projekata tiče sada smo u fazi postprodukcije igrane serije „Nestali“. Mini serijal od četiri nastavka koji će se premijerno prikazivati na HRT-u u februaru 2020.. Izvrsna glumačka postava u kojima su zapažene uloge odigrali moja dva velika prijatelja Enis Bešlagić Tarik Filipović.
Kakvo mišljenje imate o lovcima u „Potjeri“? Da li ste sa nekim od njih ranije sarađivali?
- Na moju sreću da. Mladen Vukorepa i Krešimir Sučević Međeral su moji omiljeni takmičari s kraja devedesetih kada su razbijali kvizove koje sam vodio. Čak su uz pokojnog Miočića i finalisti nekoliko formata. Lovci genijalno igraju svoju ulogu. Odličan su odabir. I prije godinu, dvije sam naglašavao da od svih „Potjera“ u svijetu mi imamo možda i najbolje lovce. Zabavni su, znaju i originalni su.
Kako biste potrošio najveći dobitak na kvizu?
- Kao i svi podmirio bih neke sitne dugove, a ostatak ovisno o cifri. Klinci, putovanja, ulaganja u posao svakako bi bili prioriteti raspolaganja novčanom nagradom. Svi imamo neostvarenih želja i nadam se da svi još uvijek težimo da ih ostvarimo. Neka su naravno i nerealna, poput pogleda na zemlju svih onih astronauta koji su najljepši i jedini nam planet vidjeli iz druge perspektive.