Aleksa Balašević, sin Đorđa i Olivere Balašević, započeo je s pripremama za snimanje svog prvog filma. Napisao je scenario za projekt radnog naslova "Megdan film". Radnja prati borbu nekoliko junaka da ostvare svoje snove, što u ringu što u životu.

Potencijal u porodici

Ova vijest izazvala je veliku pažnju u regionu, a Aleksa je u ekskluzivnom razgovoru iz Novog Sada za „Dnevni avaz“ govorio o temi svog prvijenca, ko će se naći u glumačkoj ekipi, kakvu će ulogu njegova porodica imati u filmskom projektu, kako se nosi sa svojim slavnim prezimenom te je li mamin ili tatin sin.

- Tema našeg prvog filma je borba u svakidašnjici. Borba između ostvarenja snova i odustajanja, na više različitih polja. Dio filma govori o „Megdanu“, našem najvećem sportskom događaju zvanično proglašenom u Srbiji, a koji mi organiziramo. Tema prati nekoliko različitih ljudi sa svojim različitim megdanima, borbama, a glavni lik je, naravno, borac, kao simbol ovih novih generacija, koji od seoskog kafe-kluba i osiguranja dolazi do Las Vegasa – otkriva mladi Balašević.

O lokaciji, kastingu i glumcima ne može još ništa otkrivati, dok uskoro ne sjedne na pregovore sa, kako kaže, najslavnijim imenima u regionu koji će odgovarati ulogama. Pošto u porodici ima veliki potencijal od majke, oca i sestara, objasnio je koje će njihove uloge biti u projektu.

-Mama je uz „Megdan“ od početka kao producent, zaista nosi produkciju ponekad kao Atlas na leđima. Sestra je diplomirani režiser, a dugo je radila na Akademiji dramskih umjetnosti u Novom Sadu. Druga sestra glumica, otac - sve. Sporedna uloga je inspirirana pjesmom mog oca ''Čovek sa mesecom u očima''. Otac mi pomaže puno kao savjetnik, lektor, šef kućne komisije – kaže poznati nasljednik.

Nešto dobro

Što se tiče pandemije koronavirusa, Aleksa i njegova porodica nadaju se da će se ubrzo sve ovo završiti.

-  Đole sve podnosi momački. Jer on inače živi u nekom svom karantinu cijeli život. Naša kuća njegova je planeta. Ljudi u Novom Sadu misle da se on odselio prije pedeset godina negdje. Omeo nas je koronavirus po pitanju „Megdana“. U prošloj korona godini održali smo samo dva „Megdana“ bez publike. Ali zato je bilo više od 20 TV prijenosa širom ovog dijela Evrope, kao i online klađenje, uz zanimljive borbe. Bili smo 2019. u punoj beogradskoj Areni, nadamo se tim vremenima ubrzo. Dok je trajala korona i taj pakao zaključavanja, došli smo do ideje scenarija i filma. Barem nešto dobro od te nesreće i tragedije – priznaje Aleksa.

„Megdan film“ će prezentirati „male“ ljude koji se bore za bolje sutra. Na sportski  „Megdan“ od početka dolaze i borci iz Bosne i Hercegovine.

-Možda će „Megdan“ uskoro imati šampiona Ahmeda Krnjića iz Kaknja. On zaista ima svoju veliku publiku iz Federacije koja „Megdan“ smatra svojim. Puno ljudi iz Federacije, a i Republike Srpske dolazi na „Megdan“ zbog TDI Pantića iz Modriče, također osvajača „Megdanovog“ pojasa – otkriva Balašević.

Mamin ili tatin sin

Mnogi Aleksi govore da, kako je stariji, sve više liči na oca, a i od mame je mnogo toga naslijedio.

-Pitanje jesam li mamin ili tatin sin je kao da te u Beogradu pitaju jesi li zvezdaš ili partizanovac. Jesi li tatin Lala, ravničar od Vojvodine do Podravine, ili si mamin gorštak, bosanski dođoš. Mislim da sam ono najbolje od oboje. Ništa ljepše nego što osjećam balans naših planina i ravnica. Sestre vide u meni i jedno i drugo. Kažem ja, velika rasprava i konkurencija – priznaje Aleksa.

Više Bosanaca poželjelo mi sreću kad sam išao na hodočašće nego Vojvođana

Aleksa Balašević se nada da će premijera njegovog filma biti održana u Sarajevu, Zenici, Mostaru i Banjoj Luci.

-Sarajevo, BiH, kao i bilo koje mjesto na svijetu gdje ima zdravih i ljudi našeg shvatanja su uvijek naša draga luka. Za Đoleta pogotovo, a i za mene. Bili smo na Vlašiću prije nekoliko dana, od Modriče do Zenice, Travnika i Sarajeva dočekani smo kao na Salajci. Veze sa Sarajevom i BiH su takve da mi je skoro više Bosanaca poželjelo sreću kad sam išao na hodočašće i zaručenje u Jerusalem nego Vojvođana. Tako da su to vječne veze koje ćemo iz godine u godinu, nadam se, poboljšavati – iskren je Balašević.